![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
15.01.2023., nedjelja
Vruće i ledeno
|
Vruće i ledeno Zimsko je jutro kad se dan kasno budi, a ja sam već odavno budan, razbuđen do krajnjih granica, sve u meni titra, treperi, i boli, boli … jer trčanje ne ide! Zbog nečeg, više ne mogu trčati, dobro trčati, vučem se k'o da sam na umoru i gadim se samom sebi. To nije TO! Jutros sam ustao prokleto rano, ne zato što sam to želio, već zbog živca u moji nogama koji su se već u pet sati ujutro aktivirali uz strašan i bolan trzaj: poziv na trčanje! A trčati više ne mogu. Zašto? Ne znam. Posjetio sam liječnika, govorio je prazne besmislice koje sam i sam shvaćao, a zvijer ljutnje i nezadovoljstva zauvijek se ugnijezdila u mojim grudima i grize me, grize … Mrzim je, tu prokletu zvijer, mrzim je iznad duše (imam li dušu ako ne mogu trčati?), ali je ujedno i hranim. Sa ljutnjom u ledenom srcu gledam rekreativce koji lepršavo trče, baš kao da je leptir zamahnuo krilima i izazvao pomamu trčanja. A ja se vučem. Sporo, sporo, puzeći … zbog čega? Što sam skrivio bogu, ili bogovima, ili Univerzumu, da me na ovako okrutni način kažnjava? Sve donedavna trčao sam poput mladića, gladno gutajući kilometre koji mi ništa nisu značili. A sad? Kilometar težak, onaj idući još teži … zašto oni mogu, a ja ne mogu? Kako prekinuti ovu trkačku nemoć? Jer bez trčanja … ima li smisla moje postojanje? Mrzim samog sebe, svoju nemoć, svoju sporost, mrzim jutro i podne i večer i noć i puzim k'o crv iz dana u dan i to se prekinuti mora. Nešto moram učiniti. Ali što učiniti? Rješenje se našlo idućeg jutra. Izašao sam na trening … ha ha ha… lagano sam trčkarao u prohladnom zimskom jutru mrzeći svoju sporost, mrzeći samog sebe, mrzeći sve oko sebe i po milijunti put se upitavši: gdje je nestala radost trčanja? A onda je ona projurila pored mene … Gledam za njom: duge noge, kratke hlačice usprkos zime i „konjski rep“ upleten u dugačku pletenicu koji je šiba po blago pognutim prema naprijed leđima. Prije nego li je projurila pored mene, osvrnula se i dobacila mi nadmoćan bademasti pogled. Lice joj je predivno, oči žareći i da sam mlađi … a onda se misao prekida i osjećam ljutnju: tko je ona da me ovako ponižava svojim brzinom? Lijepa jest, i brza jest , ali nije … nije što? Ne znam, da budem iskren, što trenutno osjećam, ali sve u meni se komeša i buni i nezamisliva odluka u mom se umu budi: To se mora zaustaviti! Odlučio sam! Oklijevanja više nema. Prekinem li njeno trkačko uživanje …. Čekam je. Smirujem samog sebe, jer znam, mlade djevojke ponekad vole duže spavati. Ako ne dođe jutros, doći će sutra, doći će, prije ili kasnije …a onda je ugledam! Trči onim svojim dugim nogama u kratkim crvenim hlačicama otkrivši svoju mladu ljepotu i ponoseći se njome, a ja star, spor, smežuran, drhturim u praskozorju i zavidim, i mrzim i tebe i sebe i čitav svijet i iznad svega mrzim sebe, nemoć svoju, koja je nekad sila bila, jaka i neumorna i koja slabost poznavala nije. Odlučio sam: prekinuti ću ovo. Znam ti rutu kojom trčiš, pa žurim stići prije tebe na onu morsku hrid koja se oko pedeset metara iznad mora uzdiže. Unaprijed uživam: prilikom susreta grubo i nježno, ako me shvaćaš, udariti ću te u te ponosne grudi i sunovratiti u bezdan kojemu pripadaš: ubijem li tebe ojačati ću sebe! Dok padaš, moje će uživanje letjeti i možda sve ove slabosti preletjeti. Teškog daha, mrzeći sebe zbog trkačke slabosti, krajnjim naporom stižem na to mjesto prije tebe. Požudno, otvorenih usta udišem zrak, smirujem se i u mislima gledam, doživljavam tvoj pad niz liticu, tvoj vrisak, tvoj protest protiv nepravde, alI ni ti ne poznaješ moj vrisak protiv nepravde, protiv nemogućnosti trčanja …a ja nisam kriv! Evo te, dolaziš, povratio sam dah i snažan sam koliko mogu biti i znam da snažniji neću biti i znam da mogu učiniti ono što moram učiniti. Ili ne moram? Trčiš prema meni koji čekam u zasjedi i osmjehuješ se, endorfini te oplakuju, znam, i u meni divljaju i uzbuđenje sve više raste kako se ti približavaš okomitoj pedesetmetarskoj stijeni koju more oplakuje, staza je uska, ti trčiš prema meni, ja trčim prema tebi i srećemo se otprilike na polovici grebena i šakama te uhvatim za ramena i vičem u jutarnji vjetar: - Zašto ti možeš, a ja ne mogu? … i ljuljamo se na hridi i gledam uplašen pogled i odjednom shvaćam da shvatiti ne mogu i grlim je nadajući se da će shvatiti moju molbu za oproštenjem. Jer namjeravao sam je ubiti! Na shvaćajući, da tim činom ubijam sebe! Copyright © 2023. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora Oznake: trčanje |
- 15:19 - Budi (4) - Iskren - #
14.01.2023., subota
Lea meduza
|
Lea meduza Prvo što me privuklo ka njoj bila je njezina poput podivljalog plamena crvena kosa. Obujmila joj je lice, a ona ju je nastojala dovesti u red na ne baš uobičajen način: plela ju je u mali milijun tankih i bakrenastih odsjaja. Uživanje za oči i nisam mogao skinuti pogled sa tih pozivajućih crvenih vatrenih jezika, koji su u meni izazivali želju da pružim ruku i pomilujem ih: ne bi me iznenadilo da su pekli, toliko su izgledali vatreni. Moram priznati da je i ona bila vatrena: ime joj bilo Lea, a svi su je naravno zvali "Riđa". Bilo je to na jednom dočeku Nove godine, u stanu jedne moje prijateljice, čija je gošća Lea bila: došao sam sa prijateljem, djevojku nisam ni imao, 17 sam tek imao, uskoro je trebalo biti 18 i jedva sam čekao taj dan. Prvo što sam primijetio, bilo je da je prisutno više mladića nego djevojaka i osjetio sam nelagodu zbog toga. Mi, mladići, svi vršnjaci, a neke nisam ni poznavao, sakupili smo se pored stola na kojem se nalazilo piće i jelo, te tu održali savjetovanje. Zaključak: onaj tko do 22 sata ne "ulovi mačku", mora nestati iz stana. Povukao sam se u jedan kut pored prozora, bacao povremene poglede na crvenokosu Leu i pijuckao neko piće, više se ne sjećam koje. U glavi mi se motala misao kako bi bilo najpametnije, najbolje i najbezbolnije otići, popiti negdje na ulicu bocu vina i vratiti se kući: doček je i onako sasvim sigurno propao! U to mom sumornom raspoloženju, žaljenju samog sebe, osjetih ruku na ramenu: okrenem se i vidim Leu kako stoji pored mene i osmjehuje se bademastim očima. Nisam "ulovio mačku", bio sam izabran. Kasnije, kako je noć odmicala, a mi se sve više zbližavali, rekla mi je, za vrijeme dok smo se čvrsto stiskali uz spori ritam glazbe, da ju je privukla moja povučenost, suzdržljivost i izgled bespomoćnosti. Šaptala mi je u uho da me je željela zbog moje nenasrtljivosti, nenametljivosti. Pripisivala mi je vrline zbog kojih nisam stajao po strani: jednostavno sam bio nesiguran i sramežljiv. Ali nisam joj to rekao. I tako, otišli smo u njenu sobu i tu se dogodio vatromet u slavu Nove godine, u slavu mladosti. Kasnije smo dugo pričali u noć, priljubljenih tijela... U neko doba se počela odigravati čudna stvar: nisam mogao vjerovati svojim očima. One tako lijepe i meke pletenice, a bilo ih bezbroj, nisu više bile ni meke ni lijepe! Pretvorile se u hipu u tanke crvene zmije, sjajnih i hladnih koža, koje su plazile prema mom licu, a jezici im požudno palucali, oči hladno sjajile, približavale se sve bliže i bliže i napokon je jedna... - Budi tiho! - šapne mi Lea u uho i čvrsto me zagrli, primoravši me da legnem, jer probudio sam se sjedeći u krevetu. - Sanjao si nešto! Previše pića! Spavaj, još je rano! Naslonio sam glavu na njene podatne grudi i vratio se u topli zagrljaj moje Lee-meduze, umiren njenim toplim zagrljajem. Copyright © 2005. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Oznake: kosa |
- 20:20 - Budi (2) - Iskren - #
13.01.2023., petak
Bojana
|
Prva moja priča na blogu ... Bojana Jutro je danas predivno odisalo ljetom: sunce, lagani povjetarac i moja Lori koja trčkara ispred mene zauzeta svojim važnim poslovima, njuška li njuška, pa njoj je to njuškanje isto što i meni čitanje novina, shvatio sam to odavno. Prikupljanje informacija. Hodajući za nekim samo njoj znanim i pažnje vrijednim mirisom, dovela me do klupe na kojoj je spavao neki mladić, pomalo zapušten, ali još uvijek pristojnog izgleda. Ležao je na leđima, lijevu je ruku podmetnuo pod glavu u zamjenu za jastuk, a desna mu ruka mlohavo, kao da ne pripada njemu, visila bespomoćno i dlanom se valjala u prašini. Kakvu li je noć proveo? Zbog čega tu spava? Nije beskućnik, to je sigurno. O čemu sanja? Lori je pošla dalje, ja za njom, a moje misli za dalekim sjećanjem. Slika mladića na klupi izmamila je u meni druge slike, poluzaboravljene, slike mojih buđenja na svakojakim neobičnim mjestima! Prvi put kad nisam spavao u svom krevetu i poput tog mladića noć, ili bolje rečeno, ostatak noći do jutra, proveo na klupi, zbilo se davno, na onom osjetljivom raskršću između dječaštva i mladosti. Imao sam 14 godina i mislio da sam muškarac i prvi se put susreo sa mekim i vlažnim ženskim, djevojačkim usnama. Zvala se Bojana i dan danas se sjećam njenih vlažno-nabubrenih usnica i ničeg više! Ne bih znao reći boju njenih očiju, sakrivenih naočalama, ali kunem se, da me sad poljubi kao odrasla žena, istog bi je trena moje usne prepoznale i ja bih ponovo imao 14 godina. Živo se sjećam onog divljeg uzbuđenja koje mi je zahvatilo dušu, nagnalo tijelo na drhtanje, onog trena kad sam prvi put smogao svu snagu i hrabrost, nagnuo se ka njoj i svoje usne položio na njene, poluotvorene, pozivajuće, tako vlažne i meke...Nemoguće je zaboraviti mi njihovu vlažnost i mekoću, sve me na njih podsjeća: voda je vlažna i meka poput njenih usana, kiša je vlažna i meka poput Bojaninih usana, magla je... Dugo smo se mazili, a zatim sam Bojanu otpratio u kamp u koji su svake godine svraćali njezini roditelji, pa tako i ona. Još smo se jednom, na rastanku, za laku noć, lagano i vlažno poljubili. Zatim je ona otišla, nestala bešumno, stopila se sa noći, a ja odšetao do "naše" klupe, uzbuđen doživljenim: nisam želio otići još kući i napustiti ovo čarobno mjesto. Sjeo sam na klupu i u mislima odmotavao klupko sjećanja...i probudio se u rano jutro, začuđeno gledajući oko sebe, ne shvaćajući gdje se nalazim. 28.05.2005.subota Copyright © 2005. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Oznake: mladost |
- 20:04 - Budi (1) - Iskren - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||