|
13.01.2023., petak
Bojana
Prva moja priča na blogu ...
Bojana
Jutro je danas predivno odisalo ljetom: sunce, lagani povjetarac i moja Lori koja trčkara ispred mene zauzeta svojim važnim poslovima, njuška li njuška, pa njoj je to njuškanje isto što i meni čitanje novina, shvatio sam to odavno. Prikupljanje informacija.
Hodajući za nekim samo njoj znanim i pažnje vrijednim mirisom, dovela me do klupe na kojoj je spavao neki mladić, pomalo zapušten, ali još uvijek pristojnog izgleda. Ležao je na leđima, lijevu je ruku podmetnuo pod glavu u zamjenu za jastuk, a desna mu ruka mlohavo, kao da ne pripada njemu, visila bespomoćno i dlanom se valjala u prašini. Kakvu li je noć proveo? Zbog čega tu spava? Nije beskućnik, to je sigurno. O čemu sanja?
Lori je pošla dalje, ja za njom, a moje misli za dalekim sjećanjem. Slika mladića na klupi izmamila je u meni druge slike, poluzaboravljene, slike mojih buđenja na svakojakim neobičnim mjestima! Prvi put kad nisam spavao u svom krevetu i poput tog mladića noć, ili bolje rečeno, ostatak noći do jutra, proveo na klupi, zbilo se davno, na onom osjetljivom raskršću između dječaštva i mladosti. Imao sam 14 godina i mislio da sam muškarac i prvi se put susreo sa mekim i vlažnim ženskim, djevojačkim usnama. Zvala se Bojana i dan danas se sjećam njenih vlažno-nabubrenih usnica i ničeg više! Ne bih znao reći boju njenih očiju, sakrivenih naočalama, ali kunem se, da me sad poljubi kao odrasla žena, istog bi je trena moje usne prepoznale i ja bih ponovo imao 14 godina. Živo se sjećam onog divljeg uzbuđenja koje mi je zahvatilo dušu, nagnalo tijelo na drhtanje, onog trena kad sam prvi put smogao svu snagu i hrabrost, nagnuo se ka njoj i svoje usne položio na njene, poluotvorene, pozivajuće, tako vlažne i meke...Nemoguće je zaboraviti mi njihovu vlažnost i mekoću, sve me na njih podsjeća: voda je vlažna i meka poput njenih usana, kiša je vlažna i meka poput Bojaninih usana, magla je...
Dugo smo se mazili, a zatim sam Bojanu otpratio u kamp u koji su svake godine svraćali njezini roditelji, pa tako i ona. Još smo se jednom, na rastanku, za laku noć, lagano i vlažno poljubili. Zatim je ona otišla, nestala bešumno, stopila se sa noći, a ja odšetao do "naše" klupe, uzbuđen doživljenim: nisam želio otići još kući i napustiti ovo čarobno mjesto. Sjeo sam na klupu i u mislima odmotavao klupko sjećanja...i probudio se u rano jutro, začuđeno gledajući oko sebe, ne shvaćajući gdje se nalazim.
28.05.2005.subota
Copyright © 2005. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.Oznake: mladost
|
|
|
< |
listopad, 2024 |
|
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
|
|