![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
15.08.2024., četvrtak
Poseban dan
|
Poseban dan Ušla je u moju sobu, bilo je to već treći put, ali oboje smo osjećali da će ovog puta biti drugačije, posebno, nježno, a opet strastveno. Zatvorio sam vrata i nasmiješio joj se ohrabrujući je, ali ujedno i sebe, jer nimalo se hrabro nisam osjećao: koljena su mi podrhtavala, grlo sušilo. Stigavši do prozora, a time i do kraja sobe, okrenula se tijela pomalo ukočenog i drhtavog osmijeha na licu. Prišao sam joj polako, uporno je gledajući u oči, kupajući se u tom blistavom plavetnilu, pomilovao po srcolikom licu i spustio nježan, sasvim nježan, nimalo strastven poljubac, iako me strast razdirala toliko jako, da sam osjećao bol u preponama. Privila se uz mene, obgrlio sam joj ramena, uronio lice u njenu kosu požudno udišući voljeni miris, obuhvatio joj dlanovima lice i prisilo je, nježno, nikako grubo, da me pogleda. Pogledi su nam se sudarili i imao sam osjećaj da se začuo metalni zveket: oboje smo zadrhtali. - Je li ovaj dan taj dan? – upitala je, a usne joj podrhtavale, pogled potamnio. - Mislim da jest – tiho sam rekao u njenu kosu, nježno je privijajući uz sebe. – Ali samo ako želiš to. Ništa nije odgovorila: odmaknuvši se od mene počela se svlačiti, prvo crvenu košulju kratkih rukava, zatim bijelu i vrlo kratku suknju. Pratio sam je, naravno, odbacujući nemarno svoju odjeću, dok je ona svoju pažljivo polagala na obližnju stolicu. dok je zrak u mojoj sobi podrhtavao od napetosti, od želje, želje koja će konačno biti utažena. Tri sata kasnije počela je obrnuta procedura: oblačili smo se, pomalo smeteni, izbjegavajući da nam se pogledi ukrste, a opet neprestano pogledavajući jedno prema drugom. Izašli smo iz stana i krenuli ulicom držeći se za ruke, kad se ona odjednom otrgnula, iščupala ruku iz mog vlažnog stiska i pojurila ispred mene. Začuđeno sam gledao za njom, upijajući ljepotu njene stražnjice i dugih prelijepih nogu, kad se ona okrenula prema meni, a lice joj obasjao prekrasan smiješak kakvog nikad do tada u nje nisam spazio. - Hodam li drugačije? – upitala je koketno nakrivivši glavu i sa iskrama u očima. – Nego što sam prije hodala? - Budalice! – uzviknuo sam i u dva skoka se stvorio pored nje. – Samo mi znamo što se dogodilo ovog dana. - Poseban dan – rekla je. – Poseban i čaroban dan. Ništa nisam rekao: samo sam je zagrlio po tko zna koji put ove večeri, privio uz sebe i osjećao da bi svaka iduća riječ bila suvišna. Copyright © 2024. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora Oznake: ljuba |
- 17:53 - Budi (4) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||