|
|
15.08.2024., četvrtak
Poseban dan
Poseban dan
Ušla je u moju sobu, bilo je to već treći put, ali oboje smo osjećali da će ovog puta biti drugačije, posebno, nježno, a opet strastveno. Zatvorio sam vrata i nasmiješio joj se ohrabrujući je, ali ujedno i sebe, jer nimalo se hrabro nisam osjećao: koljena su mi podrhtavala, grlo sušilo.
Stigavši do prozora, a time i do kraja sobe, okrenula se tijela pomalo ukočenog i drhtavog osmijeha na licu. Prišao sam joj polako, uporno je gledajući u oči, kupajući se u tom blistavom plavetnilu, pomilovao po srcolikom licu i spustio nježan, sasvim nježan, nimalo strastven poljubac, iako me strast razdirala toliko jako, da sam osjećao bol u preponama.
Privila se uz mene, obgrlio sam joj ramena, uronio lice u njenu kosu požudno udišući voljeni miris, obuhvatio joj dlanovima lice i prisilo je, nježno, nikako grubo, da me pogleda. Pogledi su nam se sudarili i imao sam osjećaj da se začuo metalni zveket: oboje smo zadrhtali.
- Je li ovaj dan taj dan? – upitala je, a usne joj podrhtavale, pogled potamnio.
- Mislim da jest – tiho sam rekao u njenu kosu, nježno je privijajući uz sebe. – Ali samo ako želiš to.
Ništa nije odgovorila: odmaknuvši se od mene počela se svlačiti, prvo crvenu košulju kratkih rukava, zatim bijelu i vrlo kratku suknju. Pratio sam je, naravno, odbacujući nemarno svoju odjeću, dok je ona svoju pažljivo polagala na obližnju stolicu. dok je zrak u mojoj sobi podrhtavao od napetosti, od želje, želje koja će konačno biti utažena.
Tri sata kasnije počela je obrnuta procedura: oblačili smo se, pomalo smeteni, izbjegavajući da nam se pogledi ukrste, a opet neprestano pogledavajući jedno prema drugom. Izašli smo iz stana i krenuli ulicom držeći se za ruke, kad se ona odjednom otrgnula, iščupala ruku iz mog vlažnog stiska i pojurila ispred mene. Začuđeno sam gledao za njom, upijajući ljepotu njene stražnjice i dugih prelijepih nogu, kad se ona okrenula prema meni, a lice joj obasjao prekrasan smiješak kakvog nikad do tada u nje nisam spazio.
- Hodam li drugačije? – upitala je koketno nakrivivši glavu i sa iskrama u očima. – Nego što sam prije hodala?
- Budalice! – uzviknuo sam i u dva skoka se stvorio pored nje. – Samo mi znamo što se dogodilo ovog dana.
- Poseban dan – rekla je. – Poseban i čaroban dan.
Ništa nisam rekao: samo sam je zagrlio po tko zna koji put ove večeri, privio uz sebe i osjećao da bi svaka iduća riječ bila suvišna.
Copyright © 2024. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autoraOznake: ljuba
|
O, Miško, Miško puno lijepih riječi napisanih za ta tri sata , ali zanimljiva mi je miso-pitanje " Je li to taj dan "?
Obično se "taj dan" svodi na ovulaciju, dakle---nadopuni moje neznanje (Donabellina 15.08.2024. 22:30)
Meni je emotivno i lijepo. Taj dan sam shvatila kao dan kada ce se ljubav konačno ostvariti - i u fizićkom smislu. Pozdrav! (luki2 16.08.2024. 01:47)
AnnaBonni: luki2 je odgovorila. (misko 16.08.2024. 12:52)
Još jedna nježna priča.
Naša se nježna priča nastavila u Osijeku gdje smo prije pet mjeseci kupili svoju kućicu iz snova (More ljubavi 17.08.2024. 21:17)
|
|
| < |
kolovoz, 2024 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
|
![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
