![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
26.07.2022., utorak
Sebin impuls
|
Sebin impuls Prigušen bukom saobraćaja, „garmin“ je jedva čujno zapištao i zadrhtao na Vilkovom zapešću i Vilko spusti pogled na sat: osmi je kilometar bio iza njega. Sad mu se činilo kako je brzo došao do te dužine, ali nije zaboravio ni trenutke malodušja, kad se pitao hoće li uspjeti u naumu i istrčati u sporom ritmu velikih i zamornih deset kilometara, „cenera“, kako su ga trkači zvali. Zbog nečeg mu je na petom kilometru postalo izuzetno teško: sunce je počelo već raskošno prosipati svoju toplotu, iako je tek prošlo sedam sati ujutro. Srećom, asfalt ispod Vilkovih nogu još se nije ugrijao, dodatno olakšanje, ali ipak, već je bilo jako vruće i znoj je natapao Vilkovu majicu, cijedio mu se niz lice i pekao mu oči. Ništa od svega toga nije ga ozbiljno smetalo, nije se čak ni uzrujavao zbog svih tih neprijatnosti. Uživao je! Nakon jako dugo vremena, Vilko je punom snagom uživao u trčanju, bolje reći džogiranju. Jer o brzini nije bilo ni govora, znao je to, osjećajući zamor u nogama, ali ga je i sam zamor radovao, jer znao je, da će istrčati desetku, velikih i donedavno nedostižnih deset kilometara. Osjećao je to u mišićima, u dahu, u nedostatku osjećaja žeđi, osjećao je to svakom svom žilicom i valovi sreće udarali su u njemu dajući mu ritam. Na devetom je kilometru lagano povećao ritam, iako je savladavao laganu uzbrdicu, prisjetivši se kako je samo prije nekoliko dana odlučio odustati, „baciti koplje u trnje“, kako je govorio, pa je ručno oprao svih šest pari tenisica, u mislima se opraštajući od trčanja, treninga, trka, ne osjećajući neku naročitu žalost: prije je to bilo neko čudno olakšanje. Gotovo je sa mučenjem. Gotovo zauvijek! A onda, prije samo mjesec dana, vraćajući se sa plaže, začuo je da ga netko zove i osvrnuvši se, ugledao je nasmiješeno lice Sebastiana, Sebe, kako su ga mnogi zvali, prijatelja i trkača. Seba je parkirao, izašao iz kola i približio se Vilku, dok je Vilko zapanjeno promatrao Sebinu transformaciju: Seba, uvijek sklon debljanju, isklesao je torzo toliko, da su mu se trbušni mišići nazirali čak i ispod majice. Lice mu je, potamnjelo od sunca bilo koščato, čvrsto, a oči radosno sijale, dok se osmjehivao i gladio Vilkovog psa. - Pa ti si se sasvim promijenio – rekao je Vilko radosno, bez zavisti, znajući koliko je volje i snage za to potrebno. – Trbušnjaci ti se primjećuju ispod majice. Istesale te ultre! - A ti? – uzvratio je Seba, ignorirajući kompliment. – Kako je sa tobom? - Nikako. Odustao sam. - Odustao? Ne vjerujem. Ne odustaješ ti tako lako. - Ovog puta jesam, gotovo je – potišteno je odgovorio Vilko. – Iskreno, dosadilo mi je mučenje samog sebe. Ponašam se k'o poludjeli mazohist: mučim se, a napretka nema. Naprotiv, sve teže trčkaram. I odlučio sam: dosta je bilo! - Ma hajde! – rekao je Seba osmjehujući se umirujuće i sa razumijevanjem. – Svi imamo takve trenutke. Prevladati ćeš ih. - Duboko sumnjam u to – odgovorio je Vilko. - A ja sam siguran da hoćeš – rekao je Seba. Crv nemira počeo je rovariti u Vilku, dok se lagano vraćao kući, hodajući cestom kojom je mnogo puta trčao i pitao se, kolebajući se … da pokuša još jednom? Još samo ovaj put? Pokušao je. I evo ga, već nakon mjesec dana treniranja svakog drugog dana, dogodila se nevjerojatno: snaga, koja mu je tajanstveno napustila tijelo još prije više od godine dana, počela mu se polako vraćati. Vraćao se i osjećaj zadovoljstva pri treningu i za divno čudo, nije bilo inače obaveznih pratećih bolova. „Pa dobro“, pomisli Vilko trčeći što je mogao brže, grabeći i gutajući posljednje metre koji su ga dijelili od „cenera“: „barem ne velikih bolova. Te sitne neugodnosti …pih!“ Garmin je i opet zapištao i brojka 10 pojavi se na njemu, a preko umornog Vilkovog lica preleti osmjeh sreće: vratio se! Konačno se vratio. Jer tko može istrčati deset kilometara, može i dvadeset, zar ne? - Zahvaljujući tebi, Seba – rekao je glasno samo desetak metara iznad mjesta na kojemu se onaj razgovor Sebine podrške, Sebinog impulsa odigrao, brišući znoj sa lica, osjećajući umor zadovoljstva. Copyright © 2022. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Oznake: trčanje |
- 16:44 - Budi (8) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||