Probudio se prokleto rano: bol u stopalu! Usprkos tome, obavio sam trčanje: punih 40 min. sa pulsom od 140 na kraju. Granica koju mi nije poželjno prijeći! Pronacija desne noge mi se povećala i krajnji je čas da se to operira i dovede u red! Ovako se samo mučim: raspalim li kako treba, imam osjećaj da mi se stopalo raspada.
Trebao sam trčati Aleksandrom i ponovo nije došao! Je li moguće da osjeća strah? Da neće izdržati? Boji se brdskog trčanja, to znam, nema iskustva.
U glavi mi sve vrti jedna priča...kljuca me polako i nikako da sazre u meni i izleti. Možda poslijepodne...
Gledao sam snimke uragana Katrina koji je "posjetio! New Orleans. Dobru je zbrku napravio. U gradu vladaju bande, pljačkaju, kradu, otimaju...prava ljudska priroda ponovo na djelu: poludjela pohlepa! Nije važno što ti je susjed mrtav, zgrabi njegovu imovinu! Njemu i onako ne treba! I takav narod želi nametnuti svoj način života čitavom ostatku svijeta! Smatraju se najbolji, a u New Orleansu odjekuje neprestana pucnjava, kao da je ratno stanje. Umjesto da pomažu jedni drugima...ali ne mogu pomoći svima, zar ne, sad su zauzeti u Iraku, tamo pomažu bijednicima koji ne znaju da je američki način života, najbolji način života!
"Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".
|