ŠUMSKA TELEVIZIJA

Bok svima!

Vi ste se raspisali, vrijeme je da to opet i ja učinim. Ovoga puta o jednoj posve drugačijoj temi.

O komunikaciji s biljkama. Što je zapravo priča o jednoj puno fantastičnijoj slici stvarnosti – ali stvarnosti. Priča o svijesti, o komunikaciji DNK, možda i o nastanku života.

Sve je počelo kad sam prije više od godinu dana donio knjigu Jeremyja Narbya „Kozmička zmija – DNK i podrijetlo znanja“. Naziv me nije privukao otprve pa se knjiga par mjeseci odmarala na polici – dok je ovog ljeta konačno nisam išao čitati.

Knjiga je rastur. Sigurno jedna od dvije-tri najbolje ikada.

U ovom trenutku priče na scenu stupaju sinkroniciteti. Nakon ljeta sam pomislio kako bi Narby bio perfektan gost za emisiju, a tema savršena. Čak sam pasivno razmišljao kako bismo ga mogli ići snimiti jer ne živi daleko – u Švicarskoj. Kako sam to pomislio, nakon dan-dva me nazvao jedan dečko, doktor sociologije ili tako nešto, da me pita i priopći – pogodite što? Da dotični Narby dolazi u Hrvatsku i postoji li kod mene interes za tu temu. Da postoji li! Naravno, odmah smo našli zajednički jezik jer je dečko bio prevoditelj te knjige. Koliko sam shvatio, toliko mu je bila dobra da ju je preveo iz entuzijazma i onda ponudio VBZ-da je objave. Na svu sreću – njegov je entuzijazam bio dovoljno zarazan.

I tako smo snimili punih 80 minuta intervjua (preko trideset kartica teksta) s Narbyjem, koje smo pretočili u dvije emisije „Na rubu znanosti“ koje su na rasporedu, ako se ne varam , 14. i 21. siječnja.

Tema mi je toliko zanimljiva da osjećam silan poriv da je podijelim. Stoga ću napraviti presedan – neku vrst pretpremijere, u kojoj ćete moći pročitati izabrane dijelove intervjua. „Štofa“ ima puno, pa ovim izborom neću narušiti ugođaj gledanja emisije.

Kad je već emisija u dva nastavka – i pretpremijera će također biti u dva nastavka :-).

Dakle......Jeremy Narby:

S kojim ste se ciljem kao mladi antropolog našli u Amazoni?

JEREMY:
Bio sam marksistički antropolog i zanimala me je politička ekonomija i razvoj trećega svijeta. Želio sam napisati kritiku kapitalističkog razvoja. Moj su projekt financirale međunarodne banke za razvoj, npr. Svjetska banka i Inter-američka banka za razvoj. Oni misle kako se za razvoj amazonske prašume potrebno riješiti Indijanaca koji ondje žive i financirati izgradnju cesta koje bi prodrijele u ta područja koja imaju goleme prirodne resurse i dala zemlju kolonizatorima koji na pameti imaju trgovanje. Oni bi posjekli drveće te tako dobili pašnjake za ispašu stoke. To je bio njihov model razvoja. Drugim riječima, razvijalo se krčenje šuma i zaposjedanje zemlje starosjedilaca, a to očito nije imalo smisla na nekoliko aspekata. Prije svega s ekološkog gledišta – sječom šuma ekosustav prašuma, sva vrijednost i hranjive tvari iz tog sustava nestaju. Dakle dolazi do propadanja na samome početku. Tu je i pitanje ljudskih prava starosjedilaca. Oni nisu ostaci iz kamenoga doba ili niža ljudska vrsta, već ljudska bića iz 20. stoljeća čija su prava međunarodno priznata. Imaju pravo na svoju zemlju. Politički sam se angažirao podupirući starosjedioce, pokušavajući pokazati kako znaju racionalno raspolagati svojim resursima te da imaju pravo na svoju zemlju.

Kada ste prvi puta od šamana čuli da je za ljekovita svojstva biljaka doznao pijući halucinogen napitak?

JEREMY:
Od njihova šamana po prvi puta sam čuo kako uče o svojstvima biljaka tako da piju halucinogene mješavine biljaka nakon što sam nekoliko mjeseci s njima živio i kada sam vidio kako uistinu posjeduju znanje o biljkama. Znali su reći primjerice: ova biljka ubrzava zacjeljivanje rana. Imate li posjekotinu stavite na nju biljni sok i on će ubrzati zacjeljivanje. Rekao sam, u redu imam jednu ranu – želio bih vidjeti kako djeluje. Vidio sam da je ono što kažu istina. Upotrijebite li sok te biljke, rana zacjeljuje dvostruko brže. Dakle, oni raspolažu stvarnim znanjem o svojstvima biljaka. Tada sam se počeo pitati odakle im to znanje? To je pitanje spoznaje. Odakle potječe to znanje. Starosjedioci su odgovorili kako njihovo znanje potječe iz halucinacija njihovih šamana.

Možete li mi objasniti što je ayahuasca?

JEREMY:
To je složena mješavina od biljaka koju starosjedioci s Amazone pripremaju već vrlo dugo i smatraju to najvažnijom stavkom svoga znanja. Smatraju to jednako važnim kao što su nama mikroskopi u biologiji. Kemijski sastav ayahuasce je zagonetka, budući da je potrebna kombinacija dviju biljaka. Jedna je grm psychotria viridis. Listovi toga grma sadrže molekule bogate halucinogenom tvari N, N-dimetil triptamin koji također proizvodi i ljudski mozak, odnosno središnji živčani sustav sisavca. No ta halucinogena molekula nije aktivna kada se uzima oralno. Drugim riječima, skuhate li čaj od toga lišća i popijete ga, neće se ništa dogoditi. To je zato što u probavnom traktu imate enzim monoaminooksidazu koja će zaustaviti djelovanje. Stoga listove te biljke miješaju s vinom koje sadrži nekoliko sastojaka koji onesposobljavaju monoaminooksidazu. To halucinogenim molekulama omogućava prolaz kroz probavni trakt i ulazak u krvotok sve do mozga. Kako su došli do tako sofisticirane kombinacije kada uzmemo u obzir da na području Amazone ima osamdeset tisuća biljaka ostaje zagonetka. To znači da je šansa 1 naprema 6,4 milijarde. Kada ih upitate kako su došli do recepta za ayahuascu, odgovaraju vam kako su njihovi šamani u prošlosti upotrebljavali neke druge biljke i u svojim su vizijama naučili što je potrebno za ayahuascu.

Možete li nam objasniti smisao da je ayahuasca 'šumska televizija'? Po čemu i kako?

JEREMY:
To sam pitanje stalno postavljao i samome sebi. Te sam ljude stalno ispitivao odakle im to znanje, a oni su mi stalno odgovarali kako šamani uzimaju ayahuascu. Jedan mi je čovjek za vrijeme razgovora jedne večeri konačno rekao: Ako želite saznati odgovor na to pitanje, brate Jeremy, morate popiti ayahuascu. Taj napitak je on nazvao 'šumskom televizijom'. Zvučalo mi je to pomalo smiješno, ali on se nije smijao. Tako možete gledati slike i naučiti neke stvari. Iznenađujuće je da prilikom podvrgavanja ovakvom iskustvu i konzumiranja ayahuasce s osobom koja je to navikla činiti, doživite nevjerojatno iskustvo. Kao da vam se u mozgu upali unutarnji televizijski ekran koji vam omogućava da vidite različite izrazito suvisle, jasne, intenzivne slike s mnogo informacija koje vam pokazuju svakojake stvari. Ja sam primjerice prilikom prve konzumacije ayahuasce, između ostalog, osjetio ljudsku ruku s venama i žile zelenoga lista. One su radile ovo (pokazuje na sebi: otvorenim dlanovima udara prema licu). Poruka je bila jasna, riječ je o 'poučnoj televiziji'. Što sam naučio? Da su ruka čovjeka i list biljke zapravo isto. Razmislite malo. Istog su oblika i građe. Mi smo poput biljke. Sljedećeg dana, kada je 'šumska televizija' bila ugašena, a ja bio u stvarnosti, otišao sam do rijeke kako bih se osvježio. Uzeo sam list i podigao prema suncu. To je doista istina. Ono što mi je 'šumska televizija' pokazala prethodne noći, doista je istina. Tijekom 25 godina života, tada mi je naime bilo 25 godina, na to nisam nikada pomislio. Takve stvari možete naučiti na 'šumskoj televiziji'. Kao antropolog bio sam antropocentričan, u središtu mi je bio čovjek. Upravo mi je redoslijed lista i ruke pomogao shvatiti kako je čovjek dio šire mreže i kako sam povezan s biljkom – vene na mojim dlanovima i građa poput biljkine - kao da sam hodajuća biljka. To sam naučio na 'šumskoj televiziji'.

Amazona je, kako kažete, velika ljekarna. Možete li nam obrazložiti tu tvrdnju?

JEREMY:
Prije svega, najveći broj biljaka nalazi se u prašumama Amazone. To je središte svijeta kad je riječ o bioraznolikosti. U samo jednom hektaru amazonske prašume ima više vrsta drveća nego u cijeloj Europi. Na jednom hektaru pronađeno je 314 vrsta drveća, dok u Europi ima ukupno 250 vrsta. Ta je prašuma nevjerojatno raznolika. Europske su šume stare samo 10 000 godina, Europa je prije 15 000 godina bila pokrivena ledom, a Amazonu led nije zahvatio desecima milijuna godina. Ovdje je riječ o ekosustavu koji je pet do deset tisuća puta stariji. Imao je toliko puta više vremena, topline i vlage za razvoj i raznolikost. Dakle, ondje postoji zapanjujuća količina biljaka, reptila, vodozemaca i sisavaca. Ondje je epicentar bioraznolikosti na svijetu. Većina nije znanstveno istražena, ali znanstvenici pokazuju zanimanje za amazonsku medicinu ili na primjer curare. Mnogi to ne znaju – prije 1940. su znanstvenici otkrili curare, amazonski otrov koji se upotrebljava za lov – djeluje tako da paralizira sve mišiće, uključujući i one za disanje. Lovci s Amazone njime se koriste. Recimo kada pucaju u majmuna, on često umre na stablu, omota rep oko grane i umre ondje. Ali ako se za pucanje koristite curarijem, on umre od asfiksijacije, mišići se opuste i majmun padne na tlo poput ploda voćke. Znanstvenici se tim sredstvom za paralizu mišića koriste za zaustavljanje mišića potrebnih za disanje. To znači da je moguće ući u torzo čovjeka i operirati vitalne organe. Prije no što je znanost otkrila curare, nije bilo modernih kirurških zahvata. Svi moderni kirurški zahvati temelje se na molekuli curare. Danas, dakako imamo sintetske spojeve, ali poteklo je od otrova za lov. Curare je svejedno zagonetka jer se sastoji od mješavine nekoliko biljaka. Trebali biste provesti tri dana pokraj lonca dok ta mješavina ključa. Njegove pare ugodno mirišu, ali su smrtonosne. Male su vjerojatnosti da ćete otkriti nešto što ne djeluje oralno nego potkožno sjedeći pokraj lonca i ubacujući biljke u njega. U amazonskoj prašumi moguće je naći nešto toliko botanički sofisticirano. Smatram da otvaranjem naše znanosti prema njihovoj, a ne uzimanjem njihovih ljekovitih sredstava i krađom znanja i primjenom u našem sustavu, već nalaženjem zajedničkih točki, možemo doći do rezultata. O tome je ovdje riječ.

Kako su stanovnici Amazone dolazili do svojih spoznaja, kakve teorije postoje?

JEREMY:
To je zagonetka. Načina na koji su znanstvenici do sada objašnjavali to sofisticirano znanje jest metoda pokušaja i pogreške. To je samo eufemizam jer zapravo ne razumijemo što se događa. Čini se matematički nevjerojatnim da imate tu mješavinu biljaka koju je potrebno kuhati satima. U slučaju ayahuasce potrebno je imati dvije morfološki različite vrste biljaka i kuhati ih zajedno 12 sati da bi se išta moglo dogoditi. Uzmete li u obzir da je vjerojatnost za pronalaženje te kombinacije 1 naprema 6,4 milijardi i da je potom potrebno sjediti 12 sati pokraj lonca dok se to kuha kao bi se išta dogodilo, znate da to nije rezultat metode pokušaja i pogrešaka. Potom počnete razmišljati njihovom logikom, što ne odgovara racionalnoj logici i pitate ih o nastanku ayahuasce i curarea ili o bilo kojem njihovom sofisticiranom receptu. Počet će vam govoriti u kontekstu mitologije ili šamanizma. Reći će: «Duhovi koji su stvorili život i prisutni su u svim oblicima života s kojima naši šamani i danas komuniciraju u svojim vizijama dali su nam recept. Dali su recept našim šamanima u vizijama. Naučili smo to putem 'šumske televizije'.» Naše razmišljanje je kako dobivanje provjerene informacije iz nečije halucinacije zapravo definicija psihoze. Tako je to našem sustavu logike. Odmah se nalazimo na granicama našega sustava znanja. Drugim riječima – njihova su načela znanja kontradiktorna pretpostavkama našega znanja. Zbog toga je većina ljudi iz našeg sustava odustala. Ono što nam oni kažu čini nam se nemoguće. To ne može biti istina. Zasigurno govore u metaforama. Njihove riječi ne možemo staviti na jednaku ontološku osnovu s tvrdnjama naših znanstvenika. Tvrdnje Indijanaca iz prašume koji haluciniraju samo nam zadaju glavobolju. Najbolje je da o tome niti ne razmišljamo. Uzmimo njihove molekule. Hvala im na tomu i kraj priče.

Možete li nam objasniti zagonetnu tvrdnju da je majka majke duhana zmija?

JEREMY:
Pokušat ću. Amazonski narodi misle da svaka biljka, poput duhana, ima svoju majku. To na neki način označava duhovna bića ili esenciju biljke. Te tri riječi su im sinonimi. To bi značilo kao da svaka biljka ima pečat vrste. Ako imate sreće, u stanju promijenjene svijesti možete susresti majku duhana. To je često prilično zastrašujući entitet. Ljudi koju su to iskusili, uključujući znanstvenike koje sam radi toga doveo na područje Amazone, kažu kako je razgovor s majkom duhana zastrašujuće iskustvo. Ta nadnaravna bića koja percipiramo u promijenjenom stanju svijesti imaju određeno svojstvo, tako kažu ljudi koji su ih vidjeli – a to je da se transformiraju. Majku duhana često doživljavaju kao zmiju. Nisam siguran postoji li u znanosti trenutačno ikakav pojam kojim bi to opisao. U ovoj fazi tek pokušavamo razumjeti sustav znanja starosjedilaca, odnosno koncept da je majka majke duhana ima oblik zmije. Kada amazonski sustav promotrite u okviru njihove logike dolazite do zaključka da inteligentno biće, koje je nematerijalno i doživljava se u promijenjenom stanju svijesti, a podudara se s biljkom duhana, ima obilježja zmije.

Kakva je uloga duhana u amazonskom šamanizmu?

JEREMY:
Smiješno je, no narod Amazone i sami šamani izvan tog područja kažu da je duhan najvažnija biljka kojom se šamani koriste. Važniji od ayahuasce i bilo koje druge biljke. Kažu kako duhovna bića vole duhan. Uvijek sam to smatrao neobičnim. Uzmite u obzir da uopće nisam vjerovao u takav koncept duhovnih bića, jedino sam znao za duhove. Zamislite samo duha koji puši cigaru. To jednostavno nema smisla. Što bi moglo značiti da duhovna bića vole duhan? Radio sam se nekoj vrsti prevođenja šamanizma u intermolekularnu biologiju, pronalazeći sličnosti između biti ili duhovnih bića koje su zajedničke svim oblicima života i molekula DNA. Pomislio sam, ako domorodački narodi imaju pravo, ako duhovnim bićima duhan služi kao hrana, daje im vatru – tako oni to opisuju – zato ga ta bića i vole. Počeo sam tražiti vezu između molekula nikotina i DNA. Razmotrimo što se događa kada molekule nikotina dođu do mozga. One se povežu s receptorima nikotina s vanjske strane neurona te na taj način pokreću niz unutarnjih reakcija koje stimuliraju DNA u jezgri neurona kako bi stanice počele kodirati izgradnju novih receptora za nikotin. Što više nikotina neuroni dobiju, oni će više reagirati kako bi izgradili receptore za nikotin. Drugim riječima, to uistinu potiče DNA i čini se da DNA ima potrebu za nikotinom. To je hrana za duhovna bića.

Kako šamani upotrebljavaju duhan?

JEREMY:
Postoje različiti načini. Omiljeni način naroda Ashaninca s kojima sam živio, jest napraviti džem od duhana. Duhan se polagano kuha i zgušnjava dok ne postane crni sirup. Vrlo je intenzivan. Stavite ga na štapić, poližete i (pokazuje rukama… kao da se prelazi u neku drugo stanje?). To je halucinogeno sredstvo. Da biste mogli liječiti, prvo morate prijeći u promijenjeno stanje svijesti. Tada je moguće postaviti dijagnozu. Drugim riječima, vidite je. To je jedan način rada. Drugi način je pomoću dima. Oni se koriste dimom kako bi ljude «očistili», nešto poput energetskog čišćenja. Kada je osoba bolesna, otpuhuju dim prema vrhu njezine glave. Osoba koju je šaman očistio dimom duhana to i osjeća. Ona osjeća energetsko čišćenje čitavoga tijela.
Pušenje je isto jedan od načina postavljanja dijagnoze. Pacijenta liječite na način da u njega otpuhujete dim i tako dobivate predodžbu o kakvoj je teškoći riječ.

Koja je razlika između prave halucinacije od pseudo halucinacije izazvane LSD-om?

JEREMY:
Halucinacije izazvane LSD-om osjetljiva su tema. Kod većine ljudi koji uzimaju LSD u količinama koje se uzimaju u diskoteci, 100 mikrograma, percepcija je vizualno iskrivljena. Zvuk doživljavaju drukčije, osjećaju se drukčije i ljudi će im možda početi nalikovati na gmazove. Mijenjaju se boje. Ali u suštini će znati da su pod utjecajem droge. Neće imati halucinacije u kojima se ljudi pretvaraju u nešto potpuno drukčije. Riječ je samo u iskrivljenju, a opet razumiju da stvari izgledaju neobično jer su pod utjecajem droge. Stručni pojam je pseudo halucinogeno sredstvo. Prave halucinacije su kada ih doista doživljavate, a vjerujete da je ono što vidite stvarnost i uvjereni ste u to; ne mislite da ste pod utjecajem nekog sredstva. Neki ljudi koji konzumiraju veliku dozu LSD-a mogu imati prave halucinacije. Nevjerojatno je da ayahuasca baca u svijet intenzivne vizualne halucinacije gdje stvari doživljavate deset do stotinu puta intenzivnije i uvjerljivije nego u stvarnosti. Djeluje suvislo. Sve vidite jasno. Iako ste u zapanjujućem svijetu, ostajete trijezni i lucidni te sve možete promatrati. Vrlo je uvjerljivo. Slike su spektakularne, a ne djeluje na lucidnost. Promatrate slike i nemate vremena reći da ste pod utjecajem nekog sredstva. Promatrate taj film i pokušavate ga upamtiti. To je razlika između prave i pseudo halucinacije.

U SLIJEDEĆEM NASTAVKU : O zagonetnoj kozmičkoj zmiji i još svašta. Dakle, ....to be continued.

Čitamo se!

- 21:21 - Komentari (41) - Isprintaj - #

Vizionar

Linkovi

01.01.2008., utorak