|
|
Small talk
18.09.2007., utorak
Bok!
Naletio sam na nekaj baš zanimljivo, ali prvo par kratkih odgovora.
SEX.PORNO.KINKY me pitao jesam li „ laik ili znalac u proučavanju (para)normalnih pojava...“. Apsolutno laik. Samo nagomilalo se toga pa ti malo izgori mozak.
DZABALUDINU se sviđa novi Icke koji „daje upute da trebamo biti spontani i zivjeti "neprogramirano" da bi izasli iz Matrixa......meni jos ne uspijeva, a tebi ?“. E, pa, jednom mjesečno mi uspije. :-)
A ponekad i više puta, kad imam posebnu inspiraciju, poput ove iritantne kampanje prodaje dionica, sumnjivih motiva, od strane ove antipatične firme koja se zove T-com (a koje sam i sam korisnik).
SKEC me pito za mišljenje o „klimatskim promjenama“ i o „11.9.wtc“? Kod klimatskih promjena pada mi na pamet jedan Rus, prof. Dmitrijev, ali malo je duža priča, pa neću sad. Što se tiče 9/11 – pa svatko tko se i malo dublje informira ne može izaći s drugačijim zaključkom nego da je to sve jedna ogromna laž, zar ne?
Žao mi je što sam DEJANA razočar'o jer sam „zastranio i izgubio sve kriterije“ i izgubio „blagu dozu ironijskog odmaka“ te postao „sljedbenik i apologeta raznih opskurantista“. Pa evo kako ja to vidim – tu smo da se malo i zajebavamo, ko nam brani da isprobamo bilo što, bez ikakvog ironijskog odmaka? Gdje je to moguće, ako ne na blogu? I ne samo to – cijeli život se događa slijedeće, bar meni. Dođe neka stvar (neki bend, neki strip, neka ideja, neki autor) i čovjek se sav da u to. I to mi bude glavno jelo neko vrijeme, a kad to dobro prožvačem i isišem hranjivu tvar – gotovo, idemo dalje! Ali kako isisati hranjivu tvar ako ne budeš žvakao kako spada? Trenutno je to možda Icke, a ima i par drugih stvari. Ali Icke je jak, tu nema dvojbe, pogotovo „Beskrajna ljubav je jedina istina“. Pročitaj prije suda (ako ti se da, a ako ne: pa, naravno, ima i drugih stvari u životu)
SABRIEL piše da „zna jednu osobu koja uporno tvrdi da svuda oko sebe vidi gmazove...“. Pa daj, nek se ta osoba javi na mejl. Imam i ja jednu priču o tome, koju ću staviti u neki od idućih postova. Što se tvog pitanja tiče, pojma nemam tko su to „Kasiopejci“, i ja sam vidio tu riječ na toj istoj stranici, i to je sve što znam.
MAJA je dala baš lucidan komentar priča o teoriji evolucije, koji spominjem jer je zaista dug, pa je zaslužio komentar. :-). Prije dvije godine sam se zaprepastio kad sam vidio koliko se žuči toči oko tih pitanja. Zato inače izbjegavam spominjati tu temu, pa neću ni sad više drviti po njoj, mada sam na trenutak dobio taj poriv :- )
No, zaista sam se prije nekog vremena zapitao zakaj se ljudi toliko pjene baš specifično oko toga je l' evolucija bila ili ne, ako je bila - je l' bila baš ovakva ili nekakva drugačija. Tu zaista postoji sva sila ignoriranja ili kreativnog interpretiranja činjenica, a emocionalni impakt je zaista nevjerojatan. MAJA je rijetka iznimka kojoj nije potekla pjena na usta.
Osobno, moram priznat da mi je potpuno svejedno kako je nastao život ili čovjek. Stvarno glup razlog za bilo kakvu svađu. Pa nije znanost baš toliko važna, kome je od nas uistinu bitno znati, recimo, koliko ima vrsta leptira na svijetu i slično. Bez toga možemo živjeti, ne?
Ipak, mislio sam si, ali zakaj se to događa, te tako žestoke svađe, puno angažiranije nego na drugim područjima, u kojima jednako žučno reagiraju i „laici“ i „stručnjaci“. Osobno sam to vidio kad sam jednom profesoru doktoru znanosti (relativno mladom kitu i velikom popularizatoru znanosti, koji je svemu pristupao s humorom) u razgovoru o evoluciji, onako nezainteresiran, nevino rekao kako sam čitao da zaista nisu nađeni prelazni oblici pa da, tko zna, svakaj može biti. Čovječe, tak' se naljutio. Ljutito je mahnuo rukom viknuvši „gluposti, pa kaj onda kaj ih nema“. Mada bi ti oblici trebali postojati ako je sve kako se priča, odlučio sam dalje šutiti, već sam objasnio - kaj me briga za te nebitne stvari o kojima ionako nitko ništa pouzdano ne zna.
Ali skužio sam da su to možda bitne stvari, na nekoj sasvim drugoj razini. Evo ukratko tih mojih razmišljanja: Ključna je riječ je „paradigma“. Ja sam je sebi preveo kao neki koncept iz kojeg izvire cijeli svjetonazor, a koji mora odgovarati na sva temeljna pitanja A t su: kako je nastao svemir; kako je nastao život; kako je nastao čovjek.
Pa sam išao testirati tu misao. I gle, srednjovjekovna paradigma je davala odgovor na sva tri pitanja: Bog je stvorio svo troje. Zato jer je davala odgovore, svi su morali živjeti prema pravilima koja je davala ta paradigma, jer je ona ZNALA.
Onda je došla nova paradigma.
Odgovor na prvo pitanje sad je bio: veliki prasak, odgovor na drugo: primordijalna juha u kojoj se „skuhao“ život iz nežive materije, a na treće: akumulacija promjena tijekom dugog razdoblja itd i sve te pretpostavke koje čine teoriju evolucije. Naravno, veliki prasak ima svoju opoziciju u fizikalnim krugovima (sjećam se intervjua s Ericom Lehnerom u Feralu), što se tiče nasumičnog slaganja proteina u „juhi“, i sami genetičari znaju koliko su statistički male šanse da se to dogodi (baš sam o tome nedavno pričao s Tomislavom Domazetom), a priča o evoluciji koja je tako lijepo nacrtana u knjigama i utisnuta u svijest svih nas, isto je samo koncept, doista ništa više. Doduše, općeprihvaćeni koncept, ali to je već druga priča, o nekim mehanizmima koji čine ljudsko društvo.
Odjednom mi se činilo da mi je postalo malo jasnije zakaj se događa toliko grčenja oko tih stvari koje s našim životima nemaju ama baš nikakve veze. Zato jer se čini da imaju veze – one su tlo na kojem stojimo, paradigma koja odgovara na sva bitna pitanja i tako pokazuje svoju vjerodostojnost. Znači, možemo joj vjerovati. I onda prihvaćamo sve što dolazi od nje, pa čak i kad ima loš učinak. A bez nje smo izgubljeni u mraku.
Ali u biti je meni to pomalo bezeveze – kaj je uopće loše u tome da si izgubljen u mraku? I zakaj bi bio izgubljen u mraku? Možda smo izgubljeni na svjetlu? Ili nađeni u mraku? Ili nađeni na svjetlu? To ljepše zvuči. Zakaj je onda tako važno je l bila evolucija ili ne? Stavite u udžbenike sve koncepte i idemo dalje. Slijedeći!
Naravno, ovo je samo jedno razmišljanje u divovskom svemiru. Bez ironijskog odmaka.
E, da , evo još jedno nebitno iskustvo, vezano uz MAJInu rečenicu da je „gospodin Petrović čovjek sumnjivih motiva čim se odlučuje na studij geologije iz primarnog razloga da sruši sve na čemu geologija stoji.“. Moje iskustvo je baš suprotno. Evo, ispričat ću vam jedan moj razgovor s Miroljubom.
Prije tri godine sam prvi puta čuo za taj pojam kreacionizam i kako mi uvijek fali tema, pomislio kako bi to bila baš dobra tema za emisiju Na rubu znanosti. Malo sam se raspitao i netko mi je dao Miroljubov broj i ja ga nazovem u Beograd gdje on živi, i malo sramežljivo i bojažljivo ga pitam je l' bi mu možda bio problem preći šesto kilometara da bi gostovao u emisiji i da ću ja probat smisliti kako riješiti pitanje troškova jer dolazi iz inozemstva i blabla. A on je odmah rekao da nema uopće frke, zapravo da citiram, „ma nije uopšte problem, sednem na voz i dok popijem kafu već sam u Zagrebu“. (Kasnije sam saznao da je krajem osamdesetih živio u Utrinama, studirao ETF i igrao košarku u Zagrebu.)
Pitao sam kako to da mu je to tako lako i rekao da se vjerojatno radi o nekakvim idealističkim razlozima, a on mi je rekao da ne, da je riječ o religijskim razlozima. Sviđalo mi se što je bio tako otvoren i pitao sam ga što mu to znači. On je rekao da na svojim predavanjima nastoji dokazati da postoji bog i da je on stvorio svijet, jer ako to dokaže, znači da je dokazao da su svi ljudi braća. Nešto u tom smislu, sad se ne sjećam točno. Ali to je već bilo vrlo blisko hipijevsko-rokersko-pankerskom-itd konceptu i baš mi se dopalo.
I pokazalo se da je Miroljub dosljedan – iako biblijski kreacionist, velik dio svojih predavanja o kreacionističkoj interpretaciji geologije drži muslimanima, „jevrejima“ i sl, uvijek birajući samo one točke oko kojih se svi mogu složiti, a izbjegavajući one oko kojih bi bilo neslaganja, što ga je učinilo vrlo popularnim predavačem. A meni je s njime zabavno i opušteno, jer se nikad ne svađamo oko toga, nego se zajebavamo. Doduše, nisam ga sreo već godinu dana. Ja mu, naravno, kažem, da nema šanse da povjerujem da je Zemlja stvorena prije 6000 godina, ali da mi je u biti svejedno kad je stvorena.
Uostalom, mene zanima samo razdoblje od 1954, kad je Elvis snimio prvu ploču, tako da već i kod 6 tisuća godina imam oko 5950 godina viška. Tako da nema beda.
Uh, fakat sam se raspisao. Dosta je bilo o toj temi.
Da vidimo kaj ima dalje.
Evo, TUŽNI PAS piše da bih ja „ipak bar malo trebao pročitati o fizikalnim i kemijskim svojstvima kristala jer DNK nije u stanicama u kristalnom obliku“ te da je „sve ovo debelo preko ruba znanosti, tako daleko da se znanost ne treba ni spominjati.“
Ali ja to i jesam pročitao, nisam do toga došao sjedeći u zamračenoj prostoriji i pušeći travu!
Sad ću i citirati to što sam pročitao. Evo što je biolog Frank-Kamenetski napisao u svojoj knjizi „Unraveling DNA“ objavljenoj 1993:
„Temeljni parovi u DNK raspoređeni su kao u kristalu. To je, međutim, linearni, jednodimenzionalni kristal, u kojem je svaki temeljni par bočno povezan sa samo dva susjeda. Kristal DNK je aperiodičan, s obzirom da je slijed temeljnih parova nepravilan poput slijeda slova u gusto tiskanom tekstu. (...) Prema tome, ne čudi da je jednodimenzionalni kristal DNK, kristal potpuno nove vrste, veoma zainteresirao fizičare.“
A Jeremy Narby piše: „Četiri baze DNK imaju heksagonalnu formu (kao kvarcni kristali, a kvarc se zbog izuzetno pravilnog rasporeda atoma koji vibriraju na vrlo stabilnoj frekvenciji koristi u radio-aparatima, satovima i većini elektroničkih tehnologija), ali svaka od njih ima malčice drugačiji oblik. Kad se uglavljuju jedna navrh druge, oblikujući prečke zavrnute ljestvice, slažu se u raspored kojeg nameće genetički tekst. Prema tome, dvostruka spirala DNK ima malo nepravilnu ili aperiodičku strukturu. Međutim, to ne vrijedi za ponavljane slijedove koji tvore čitavu trećinu genoma, kao što je ACACACACACACAC. U tim slijedovima DNK postaje pravilan raspored atoma –periodički kristal – koji bi mogao, po analogiji s kvarcom, prikupiti jednako mnogo fotona koliko ih i sam emitira..(...) U ovom trenutku, prijem biofotona još se ne proučava.“
Za TONKA – ja nemam nikakve dodatne informacije o istraživanju namjere, ali uskoro kod nas izlazi knjiga „Eksperiment namjere“, tamo bi trebalo biti. Za Nikolaja Lavashova nisam čuo
Uh, budem drugi puta napisao ono što sam htio, vdeć imam žuljeve na prstima. A i na mozgu
Ali evo da kažem: tema će biti subliminalne poruke – s par fakat guba primjera.
Čitamo se!
|
- 16:40 -
Komentari (32) -
Isprintaj -
#
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
