VIZIONAR - magazin na rubu znanosti.
Za one koje zanimaju pouzdane informacije o fenomenu NLO-a, free energyju i održivom razvoju. U svijetu čuda nema ih potrebe izmišljati. Stoga je VIZIONAR neprekidno u potrazi za znanstvenim potvrdama naizgled nepostojećih pojava, holističkim pogledom na svijet i tragovima davno zaboravljenih civilizacija.
Na svim kioscima (ili na broj 01/6683630) Raniji brojevi
Zabavno je pisati, zabavno je čitati, ma sve je to zabavno, ali za mene su najzanimljivija ljudska iskustva ispričana iz prve ruke. Zadnjih sam ih godina čuo nekoliko vrlo zanimljivih, od osoba koje sam procijenio pouzdanima. Takve priče za mene stvaraju most između raznih stvarnosti. Jer koliko god su knjige vjerodostojni prenositelji informacija, sve je to nekako kao teoretski, ipak samo slova na papiru iz druge, treće ili četvrte ruke, koja uz to najčešće opisuju događaje u tamo nekoj dalekoj zemlji. Sasvim je druga stvar kad slova stižu iz prve ruke - poput ovih koja slijede.
Riječ je o lijepom mejlu koji me pomalo ispunio čežnjom - zašto se meni tako nešto ne događa? I ja bih htio vidjeti nevidljivi dio svijeta. Ali šipak. A onda si mislim, ma nema veze, važno da je tu. Možda će priča sličan efekt imati I na nekoga od vas. Mariju, doduše, osobno ne poznajem, ali uz njenu dozvolu dobivenu preko mejla prenosim njeno pisamce u cjelosti.
Uživajte, k’o što sam ja!
“Živim u Rijeci, 24 su mi godine, zovem se Marija.
Čitajući vaš članak “Nevidljive stvarnosti oko nas” odlučila sam vam ukratko napisati što se meni trenutno događa. Doživjela sam dva spontana iskustva astralne projekcije (od nekoliko minuta), tijekom kojih sam promatrala svoje tijelo kako spava i kretala se unutar svoje kuće, ali ne hodajući nego lebdeći. Oba iskustva trajalo su kratko i pobudila mnoga pitanja u meni. Nakon toga počelo me
zanimati to područje. U međuvremenu počela sam sa nekim meditacijama (prema savjetima pronađenim na internetu) i prije otprilike mjesec dana dogodilo mi se nešto vrlo neobično.
Počela sam vidjeti nešto, ja bih to nazvala energijom, koja se nalazi svuda oko nas i kao da se isparava iz cvijeća i stabala (iznad krošnji je ljubičaste boje). Iz ljudskih tijela izlazi prozirna, gušća energija. Shvatila sam da je dovoljno da samo par sekundi umirim pogled i
počinjem to vidjeti. Nalazi se apsolutno svuda. Nema mjesta gdje nema energije! Kreće se prostorijama u svim smjerovima, kao i vani u prirodi. Isto tako, oko svog tijela, ako se zagledam počinjem vidjeti plave obrise koje prate rub tijela, na ogledalu oko glave znam vidjeti zelenkasto-plavu i malo žutog oko glave a iznad mamine glave neki sam dan vidjela prozirne obrise i na trenutak - prozirnu kuglu iznad
glave.
Eto toliko o nevidljivom oko nas, koje sada vidim!
RSS
| Komentari da/ne?
