CLARKOVA PRIČA

U prošlom postu sam se raspisao, ali bio je to sve samo uvod. Tužno je to kad su uvodi duži od glavne priče. Ali ipak, konačno je došao red i za glavnu priču, koju mi je prije tjedan dana napisao već spomenuti Tihomir Clark. Malo ga je u početku brinulo kako će to ispast, ali objasnio sam mu da jednostavno ispriča na isti način na koji bi nekome ispričao u živo. I to je ono što slijedi. Njegovu priču prenosim točno onako kako mi ju je on napisao:

-----------

Potaknut jednim razgovorom, sjetio sam se jedne davno, ali uvijek zanimljive priče iz djetinjstva...

Otprilike sredinom 70-tih..kad je otkriće Jadrana postalo hit destinacija zapadnonjemačkoj srednjoj i nižoj klasi za ljetovanje, moja obitelj već nekoliko godina ubijala je ljetne vrućine na Murteru i poznatoj uvali Slanica. Kao djeca intelektualaca poliglota, upoznavali smo svakakve strenđere...ali Nijemci su ipak bili većina naše ljetne družbe koja se brzo uklapala u razmjenu misli, ideja, adresa...pijuckanja, roštiljanja i divljenja moru, prirodi i zaostalosti koja nas okružuje...

Baš nisam najbolje shvaćao njemački jezik, mada se nisam puno zamarao istim, ali jedan starkelja cca 75 godina, Bavarac ostaje mi i dan danas, nakon toliko godina, upitnik koji si ne mogu sa sigurnošću objasniti.

Dakle, tip je bio, po priči, pilot u njemačkoj vojsci za vrijeme drugog svjetskog rata. Bio je poprilično neurotičan tip, opsjednut proganjanjem kojekakvih službi i agentura. Zapravo, indoktriniran demagogijom. Kao dijete, pomislio sam da je garantirano neki ubojica iz konclagera koji zbog nečiste savjesti glumi pilota kojeg su tek samo mobilizirali, a on jadan nema blage veze ni o čemu. Zgodno, toj tvrdnji o savjesti išla je u prilog količina alkohola koju je ubacivao svakodnevno u sebe, a nakon toga blebetao kojekakve bezvezarije o letećim tanjurima, pilotiranju, letovima, ogromnim brzinama itd itd.

Kako bilo, tip je pričao mojim roditeljima po valjda dvadeseti put to ljeto, kako je zapravo bio pilot letećeg tanjura. Spominjao je nekakva crna sunca, prijatelje koji su odletjeli krajem rata u nepoznatom smjeru i nikad nisu dopustili da Njemačka ostane bez budućnosti. Naizgled, trabunjanje starog ratnika i mitologija o neprežaljenom trećem rajhu. Ali tip je odjednom iz novčanika izvadio sliku. Moglo se zaključiti da je to on, kao mladić negdje oko 1943. godine. Bio je u pilotskoj uniformi, bar mi se to činilo logično zbog neke pilotske kacige i nekih cijevčica koje su visile preko pilotskog kombinezona.

Sve bi to bilo trla-baba lan, ali čovjek je sjedio na rubu letećeg tanjura s oznakom stiliziranog kukastog križa, očito pred nekim vojnim hangarom, a u pozadini se vidjela još jedna takva sprava. Ako nisu mogle letjeti, barem su izgledale kao ono što bi nazvali letećim tanjurom. Čak i na tadašnjoj jugo-tv bila je već emitirana serija Plava knjiga, pa smo i mi klinci ponešto naklapali o vanzemaljcima, tanjurima, planetama s životom osim Zemlje...

Što se mene tiče, to je bio 100 % autentičan leteći tanjur, bar kako sam ga ja zamišljao u mašti i susretu s vanzemaljcima. Svi su ostali paf glede te slike. Priča je, uz poneko piće, tekla dalje...Krajem rata bio je zarobljen i odveden u Rusiju. To baš nisam razumio, ali nakon nekoliko godina navodno je prebjegao iz istočnog u zapadni Berlin. Tamo su ga vrbovale neke – valjda - američke službe, ali zbog psihičkog stanja u kojem se nalazio, već nakon par dana pustili su ga da se vrati obitelji u Bavarsku. Ja sam jako želio tu sliku. Da sam bio uporniji, možda bi moji čak i dopustili, uz nešto gnjavljenja, da mi stari to i pokloni. Međutim, sliku nisam smio uzeti, a ljetni praznici su završili. Prošle su godine, njih tridesetak....

Nedavno, petljajući po netu o UFO zanimljivostima i u potrazi za bilo čime zanimljivim na tu temu otvorio sam nešto što me uvuklo u još uvijek nezavršenu potragu za VRIL letjelicama, made by Germany,
do 1945. Fantastične slike, teorije, ideje i tehnologije koje su očito posjedovali...

Tada sam shvatio da sam prije 30 godina zapravo razgovarao s pravim pilotom VRIL letjelice. Nažalost sliku nemam, a siguran sam da niti stari nije doživio stotinjak godina... Baš bez veze, zato čitam sve što mi dopadne u ruku na tu temu. Vjerujte, siguran sam da je taj stari zaista letio. Pitanje je gdje su stvarno njegovi suborci, o kojima je govorio da nikad da neće dopustiti da Njemačka ostane bez budućnosti...lete li možda danas njihovi unuci ???

KRAJ TIHOMIROVE PRIČE

---------

Nadam se da vam se priča dopala, meni jest. Ima onaj odlični miris autentičnosti. Osobno, vjerujem Tihomiru, jer sam ga upoznao i vidio da je OK kit. U prilog priči, evo još nekoliko tajanstvenih fotki VRILOVA, upecanih u ponekad sumnjivom oceanu kojega zovemo Internet.

Shot at 2007-07-22

- 21:36 - Komentari (28) - Isprintaj - #

Vizionar

Linkovi

25.07.2007., srijeda