Prvo neki odgovori:
Dragi-moj-junac se našao pred velikim misterijem- u isto vrijeme sam bio na telki i stavio novi post. Problemu je pristupio detektivski i sa zdravom sumnjom: «Nekaj mi tu smrdi! vidim te na telki oko pol noći i za 20-ak minuta već novi post!? baš sam sad provjerio; emisija završila u 0:10.... za 15 minuta potjerat goste iz studija i kaj već ide uz tj. nakon emisije i još stić natipkat post..... brzo tipkaš! ili imaš tajnicu?» Prisiljen sam otkriti poslovnu tajnu. Odgovor je – nemam tajnicu, nego se emisije snimaju ponedjeljkom navečer oko sedam. Tko bi skupio goste u jedan u noći?
Pozdrav i anonymusu M tj. astronomima koji su se javili po pitanju Damirove snimke s nasipa. Venera je doista česti krivac za viđenja NLO-a. Uostalom, statistike govore da je preko 90 posto prijava NLO-a potpuno objašnjivo. U onih deset posto kriju se autentične priče. Zato je jednom Arthur Clark rekao da mu je puna kapa priča o NLO-ima i da će povjerovati u NLO tek kad ga vidi iz takve blizine da mu može vidjeti brojeve na registarskoj tablici. Pa ako negdje spazite NLO zagrebačke registracije - svakako javite starom Clarkeu na Šri Lanku!
TRANSIENT LUNAR PHENOMENA
Jedna od najneobičnijih ufoloških priča koje sam čuo vraća nas u šezdesete godine 20. stoljeća, kad se kretalo prema Mjesecu. Ona ima upravo onakve odlike kakve najviše volim – fantastična je, a ujedno stvarna.
Neobjašnjiv (ako se krene od pretpostavke da je Mjesec beživotno mjesto, gdje nikoga i ničega nema) misterij nazvan je "Transient Lunar Phenomena" (TLP). Uz riječ “transient” u englesko-hrvatskom rječniku piše: prolazan, kratkotrajan, časovit, brz, prijelazan. Upravo svi ti izrazi zajedno odlično opisuju prirodu fenomena stoljećima viđanih na Mjesecu.
Prije nego skočimo u doba Beatlesa, krenimo još malo dublje u prošlost. U knjizi "Leteći tanjuri - ozbiljno pitanje" američkog novinara i istražitelja Franka Edwardsa (napisane početkom 1960-tih), on nas obavještava da su 1879. astronomi otkrili da je Mjesec išaran svjetlostima, crtama i geometrijskim figurama na mjestima gdje ih ranije nije bilo. Čini se da se nije radilo tek o svemirskim tračevima jer je Britansko astronomsko društvo tražilo od svojih članova da prijave takve anomalije kad ih primijete, u nadi da će znanstvenici u njima otkriti pokušaje da netko s Mjeseca komunicira s nama.
Nakon dvije godine, Društvo je odustalo od svog zahtjeva - zbog prezagušenosti. U dvije godine stiglo je više od dvije tisuće izvještaja o neobičnim pojavama na Mjesecu. Jedini zaključak koji su britanski astronomi i znanstvenici izvukli jest da je Mjesec vrlo čudno mjesto, kojega nisu u stanju objasniti. I daleke 1871. engleski astronom Birt načinio je elaborat svojih promatranja, koji se danas čuva u britanskom Kraljevskom astronomskom društvu. Između ostaloga, Birt je na Mjesecu, u krateru Platon, promatrao tijela pravilnog geometrijskog oblika u pokretu i nerazumljive svjetlosne signale.
Sličan posao, samo puno temeljitiji (u sklopu priprema za slanje ljudi na Mjesec) u srpnju 1968. završila je NASA, izdavši detaljan katalog mjesečevih anomalija s početka naše priče. Evidentiran je kao TR R-277, a nosi naslov “Kronološki katalog izvještaja o događajima na Mjesecu” (Chronological Catalogue of Reported Lunar Events). Danas je u cjelosti dostupan na internetu, a autori su američki znanstvenici Barbara M. Middlehurss (sveučilište Arizona), Jaylee M. Burley (Goddard Space Flight Center), Patrick Moore (planetarij Armagh) te Barbara L. Welther (astrofizička zvjezdarnica Smithsonian).
Katalog obuhvaća promatranja Mjeseca od 26. studenog 1540. do 19. listopada 1967. godine. Po desetljećima i astronomima sortirane su, skupljene, nabrojane i opisane neobične pojave koje su četiri stoljeća zapažane na Mjesecu. Svaka je opisana s nekoliko riječi ili rečenica, za svaku je rečeno koji ju astronom, kada i gdje vidio.
579 primjera obuhvaćenih katalogom sadrže:
pokretne svijetleće objekte tj. brza pokretna svjetla;
geometrijske oblike;
kratere koji nestaju; rovove u boji koji nastaju brzinom od 6 km/h;
nastajanje i nestajanje nekakvih "zidova";
divovske kupole koje mijenjaju boju; snažne svjetlosne bljeskove i “munje”;
svjetleće oblake koji se kreću manjom ili većom brzinom;
nepoznate objekte koji brzo prelijeću preko površine Mjeseca.
Malo sam analizirao tabelu jer me zanimalo gdje je viđeno najviše TLP-a. Tajanstvene svjetlosne pojave osobite su bile učestale na sjevernoj polutki Mjeseca. Ispred brojnih lokacija, uvjerljivo prednjači krater Aristarh, ali je nezaobilazno I područje Mora tišine te kružna kraterolika ravnica Platon promjera stotinjak kilometara. Studija nalik NASA-inoj izrađena je 1970. i u SSSR-u, u Ukrajinskom institutu za istraživanje anomalnih pojava. U njoj je obrađeno oko 150 viđenja pokretnih objekata i svjetala na Mjesečevoj površini.
I tako – konačno znamo adresu na koju možemo slati razglednice u Svemir! (Ako nisu u međuvremenu odselili. :-)
|
RSS
| Komentari da/ne?
