|
|
KRONIKE IZ TUROPOLJA
14.01.2007., nedjelja
Prije nekoliko postova (stvarno se ne sjećam u kojem, bilo ih je do sad puna dva) spominjao sam riječ magija.
A prije nekoliko dana (kada je to bilo - zaista se ne sjećam, dana je u mom životu bilo nešto više nego postova) gledao sam Disneyev film Kronike iz Nardije. Jedan od glavnih pozitivaca, lav koji je filozof i ratnik u isto vrijeme, objašnjavajući zašto se neke stvari moraju dogoditi baš tako kako se događaju, pa čak i kad izgledaju tužne, tumači kako Nardijom vlada Duboka Magija koja ima svoja pravila.
Sad naglo prelazim na Kronike iz Turopolja. Tamo smo jučer snimali moje najave za emisiju o smrti te Darkovu izjavu o novom području istraživanja smrti objedinjenom u knjizi pod naslovom «Pozdravi s neba». Riječ je o tome da su autori skupili 3300 svjedočanstava ljudi koji su tugovali za svojim najbližima - sve do trenutka dok im se oni nisu na neki način javili s porukom da je sve u redu i da ne moraju više brinuti niti tugovati. Ukupno je pet načina na koja su se umrli javljali ljudima – točno koliko ima i osjetila. Naime, neki su ih na trenutak vidjeli, drugi su čuli glas, treći su osjetili dodir ili miris i trenutno osjetili prisustvo i njihovu poruku i slično.
Kad smo se kombijem vraćali prema telki (bilo nas je dosta, režiser, asistentica, ENG ekipa - tonac, snimatelj, rasvjetljivač), malo se listala knjiga, pa je snimatelj ispričao kako često sanja događaje koji će se dogoditi – uglavnom nije riječ o događajima od velike važnosti. Primjerice, jedan dan sanjao je ogromnog zelenog skakavca. Slijedećeg dana, dok se vraćao s Trešnjevačkog placa i ulazio u auto, na nogu mu je sletio ogromni zeleni skakavac. Ili – sanja svog prijatelja koji vozi neki specifični, neobični bicikl. Narednoga dana, prelazeći pješački prelaz, s druge strane spazi točno takav bicikl koji vozi čovjek vrlo nalik njegovom prijatelju. To mu se događa neprekidno i često. Što se tiče skakavca, upitao sam ga je li mu neki član obitelji možda nedavno preminuo, jer sam čitao, a u dva slučaja i čuo, da su se mrtvi živućima javljali u vidu neke životinje koja bi zalutala u kuću ili bi je negdje spazili ili sanjali, a ljudi su na neki način znali da je riječ o odeđenoj preminuloj bliskoj osobi (u oba slučaja radilo se o majci; u jednom slučaju se i televizor sam od sebe neprekidno palio u njenoj sobi, a u drugom slučaju namještaj je stalno krckao i sl). I zaista, rekao je da mu je prije godinu i pol dana umro stari i da ga stalno sanja. Darko ga je upitao kako sve te prekognicijske snove tumači, a on je odgovorio da ih ne tumači nikako. Jednostavno mu se stalno događaju i on zna: Ah, to je to, evo ga opet.
Potom se na priču nadovezao rasvjetljivač, koji je ispričao kako mu se, još za vrijeme Jugoslavije, dogodilo da je sanjao pet brojeva lota. Kad se probudio brzo ih je zapisao, ali mu je već izblijedio peti broj – nije se mogao sjetiti je li bio 12, ili 22 ili nešto slično. No, odigrao je preostala četiri broja - i sva četiri su izvučena. Na sve to nadovezao se tonski snimatelj ispričavši svoje slučajeve bogatih i detaljnih snova nekih događaja koji mu se potom slijedećega dana dogode. Opisao ih je kao deja vu, a sličnu je priču ispričala i asistentica.
Ja im se, na žalost, nisam mogao pridružiti s pričom jer se ne sjećam da sam nešto slično doživio. Ali zato me Darko značajno pogledao ukazavši na to kako samo u jednom kombiju, u maloj grupi nasumično skupljenih ljudi, postoje deseci priča o kakvima on i ja čitamo u knjigama poput Holografskog svemira. Koncept holografskog svemira daje najbolji opis stvarnosti kojega sam ikada pročitao, spajajući fiziku, znanost o mozgu i sve tzv. «paranormalne» fenomene. Zapravo, sve što su dečki pričali očekivane su odlike holografskog svemira, u kojem su prostor i vrijeme samo slike koju stvaraju naši mozgovi, koji su i sami hologram i uronjeni u hologram. Izvan kaveza uma ne postoji podjela na prošlost, sadašnjost ni budućnost, koliko god nam to može zvučati apsurdno ili mistično.
Ali svijet, po svemu sudeći, i jest mističan po prirodi. Ili kao što je lav iz Nardije jednostavno rekao – njime vladaju pravila Duboke Magije. Ona su tu, čak i ako ih mi ne prepoznajemo.
Znam, znam, opisani događaji temelje se samo na tome hoćemo li si međusobno vjerovati kad pričamo bapske priče. Ti događaji nisu ponovljivi, provjerljivi, izmjerljivi niti dokazivi. Kao takvi, nemaju nikakav značaj za znanost.
Ali s druge strane, niti znanost nema nikakav značaj za naš život.
|
- 22:10 -
Komentari (46) -
Isprintaj -
#
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
