Pospano jutro ili priča koja se nastavlja
 Mislim na nastavak prošlog posta za koji nisam očeivala da će ispasti opširan. Ali i to sam ja. Nekada puno pričam a malo kažem. Zato su mi uvijek zanimljivi oni koji u najviše dvije rečenice napišu sve bitno. Uvijek su mi fascinantni takvi mailovi, kratki ali sve uspijem iz njih saznati pa ih par puta čitam čudeći kako je to nekome pošlo za rukom. Volim cvijeće ali ne u vazi. Nema razlike između poljskog cvijeća ili gladijola. Oni koji me poznaju, znaju da će me raveseliti buket ivančica pa je većina rođendanskih čestitki, papira za zamatanje sa tim cvjetićima. Ne volim one skupe bukete iz cvjećarne. Volim čitati i dobar odmor podrazumijeva odmor uz dobru knjigu. No često zakompliciram jer često čtam više knjiga odjednom pa si ponavljam:čitati jednu po jednu knjigu. Jednu po jednu. Volim fotografije. Dok listam novine, magazine, uvijek ću više pažnje posvetiti slici a kasnije tekstu. I jako volim fotografirati. Već imam kolekciju vlastitih fotografija koje čekaju izložbu a do tada su rođendanski poklon prijateljima. Nakon kupnje stana sljedeća investicija je kupnja foto aparata sa izmjenjivim objektivma. No ne volim fotografirati na nekim događanjima kada se svi trebaju poredati, pa namještati, pa... Kada negdje idemo, nimalo se ne trudim imati sve na slikama. Važan je onaj zaustavljeni trenutak stoga su moji motivi zvonici u podne, svjetionici u sumrak, sunce u oblacima, kapi kiše na laticama. Nisam još dorasla fotografirati ljude. Nadam se da ću jednom biti. Rijetko spominjem njemački jezik kao treći jezik koji govorim. Nekoliko ljeta sam provela u Austriji kod roditelja, igrala sam se sa djecom koja nisu znala hrvatski pa sam ja progovorila njemački. Zaslužna je u Biene Maja. Kasnije mi njemački nije trebao ali tih nekoliko godina kada sam koristila njemački jezik u ranom djetinstvu zaslužne su što danas mogu bez problema čitati njemačku literaturu ili gledati filmove na tom jeziku bez prijevoda. Iako sam bježala sa vjeronauka i općenito nastojala biti što dalje od crkve, postavljalo se pitanje ljepote zvijezda i oblaka. Ako Boga nema, od kuda ta ljepota oko nas? Ma koliko to zvučilo sladunjavo, ja sam uvijek posebno oduševljenje čuvala za nebeski svod. Nije bitno da li je tmurno, vedro, s bijelim gomilastim oblacim ili nebo u noći, ja sam uvijek iznova oduševljeno podizala pogled prema gore. Jedino što nisam znala što s Bogom. Iako sam godinama bježala od Njega, bilo je jasno da je On taj koji stoji iza svega stvorenog što meni oduzima dah.  Ono što je zauvijek promijenilo moj život je crveno ljubičasto nebo u zalasku sunca jednog utorka, gledano sa prozora moje sobe. Dobro se sjećam da je bio utorak i da je pod moje sobe bio prekriven skriptama iz paleontologije na koju sam sljedeći dan trebala izaći. Te večeri me je pronašao Bog od kojeg sam bježala jer ga nisam mogla uopće razumjeti svojim više puta slomljenim srcem pa sam odustala od Njega. No nisam znala da je taj isti Bog cijelo vrijeme računao na mene. Tog dana sam bila dotaknuta Njegovom blizinom i osjetila sam kako započinjem novi život jer sam sada znala da nisam sama. Nisam ni znala da dobro plešem i da su žice gitare kao stvorene za mene.Tek u susretu s Bogom susrela sam samu sebe i svaka molitva mi otkriva tko sam i u njoj nalazim snagu da budem original a ne nečija kopija. Jedno od najvećih iznenađenja bilo je to što sam ja tiha i povučena otkrivena kao vođa, inicijator koji okuplja ljude. Pa je to uvijek bilo popraćeno s onom poznatom- tiha voda brege dere. Tu želim nešto reći. Okružena glasnim ljudima koji su uvijek imali riječ, uvijek su bili u nevjerici ako bi ponuđeno rješenje došlo od mene šutljive pa bi se čudili i govorili- Ma gle ti nju. - I to me je smetalo jer ispada da su oni koji su tihi i nenametljivi ujedno i priglupi i da oni glasni imaju pravo uvijek biti u pravu. Ne kažem da nisu. Stalno preuzimaju riječ samo da dođu do izražaja. Meni uvijek dolaze do napornog izražaja. Mislim da ću ovdje stati. Možda još nešto kasnije dodati. Za par sati putujem u Francusku pa ionako nemam vremena. Hvala vam na odvojenom vremena za zadnja dva poduža posta. Blagoslov od srca! |
