 Zato ovako govori Jahve: "Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja." Jeremija 15,19 |
22.02.2007., četvrtak
16.02.2007., petak
 Nema ljepše nade od one koja je nikla iz tuge, i nema ljepših snova od onih koje rađa bol. |
10.02.2007., subota
  Čovjek je poželio imati cvijet i leptira na njemu. Dobio je kaktus i gusjenicu. I bio je razočaran. Jako. Bodlje kaktusa su bile sve samo ne lijepe a i gusjenica nije bila ono što je očekivao. Ni kaktus ni gusjenicu nije bacio nego čuvao, pitajući se s vremena na vrijeme u čemu je pogriješio kada je tražeći jedno dobio sasvim drugo. I jednog dana kaktus je procvjetao najljepšim cvatom a gusjenica se preobrazila u leptira velikih i razigranih krila. Od prvog trena je dobio što je tražio iako je to tek kasnije mogao vidjeti. I bio je sretan...  Umjesto trnja rast će čempresi,umjesto koprive mirta će nicati. I bit će to Jahvi na slavu, kao znak vječan, neprolazan. Izaija 55,12-13 |
01.02.2007., četvrtak
Dealing with the past
 Perhaps you childhood memories bring more hurt then inspiration. The voices of your paste cursed you. At the time, you thought such treatment was typical. Now you see it isn`t. And now you find yourself trying to explain your past. Remember, God is willing to give all what you didn`t get. God will love you.Always. No matter what. Mark it down. God`s greatest creation is not the flung stars; it`s His eternal plan to reach his children. / Max Lucado; God`s promises you Uvijek ostajem zatečena nad sjećanjem na dan od prije mnogo godina. I to su zapravo fragmenti sastavljeni od lica ljudi, škripav zvuk ljuljačke u parku, kamenčić bačen na nacrtanu "školicu" na asfaltu i poskakivanje za njim na jednoj nozi, pretinac torbe iz koje vadim knjige, mrštenje zbog kajmaka u šalici toplog mlijeka. Kao mali upijamo sve oko sebe i to nas poslije određuje, usmjereva, čini prepoznatljivima. Slušajući jednom prilikom predavanje o ranama koje čovjek može dobiti odrastanjem, odvojen od onih kojima je važan i koji su mu važni, postalo mi je jasno zašto zaustavljam sjećanja i umjesto cjeline imam samo dijelove ( pažljivo odabrane ). Kao kad se pokušavaš ogledati u premalenom ogledalcu, nedostatnom da ti pruži željeni odraz. Mnogi ste komentirali kako često pišem o Isusu. To je s razlogom. Pišem o životu a On je život. Neki će u tome vidjeti patetiku ili religioznost. To ostavljam drugima da procjene a ja dobro znam kako sam bila na rubu svih mojih srušenih svjetova a Bog me vratio natrag. Prije bi uvijek suzama popratila sva kradom nadošla sjećanja. Srce se samo stegne i uvijek bi bila podmuklo stjerana pred zid. Bog je ne samo otvorio vrata nego i srušio zid. Onaj isti zbog kojeg sam godinama ostajala na istom mjestu. I odjednom ga više nije bilo. A umjesto njega, Bog je sagradio prave temelje svim mojim danima i čežnjama. Plesala sam i pjevala. Čak sam počela i svirati. Dugo je moja slika o Bogu bila kao nebo promatrano na nemirnoj površini vode, iskrivljena i pogrešna. Ili kao stablo promatrano kroz mutno staklo. Bog je bio previsoko na nebu. Nedokučiv i dalek.  Tražila sam druge načine kako naći smisao. Pročitala sam mnogo knjiga, upoznala mnogo ljudi, putovala u brojne gradove ali ništa i nitko nije dotaknuo moj život kao taj susret s Isusom, Bogom Živim. Od tog susreta živim i hodam koracima radosnog čovjeka. Od svih dragih ljudi, samo On razumije moja sjećanja protkana teškim razočaranjima. Sišao je s neba do svih mojih prelomljenih nadanja i izliječio od rana koje su mi toliko godina zaustavljale hod i saplitale korake. Velik si, činiš djela čudesna, nitko nije kao Ti, Isuse. |
