Odraz neba u kapi kiše

25.05.2006., četvrtak

Prostor duha

Već dugo znam za web stranicu iz naslova posta. I drago mi je da u moru tolikih postoji i jedan molitveni world wide web. Iako, moliti na taj način mi nije bilo onako jako pri srcu. Ipak mi je draži kutak moje sobe, Biblija. No, jučer sam nekim slučajem navratila u taj on line molitveni prostor. Tamo sam naišla na ovaj zapisani događaj.

Isus poučava kako treba moliti: Kad moliš, idi u svoju sobu i zatvori vrata.
Ako želiš biti sam s Gospodinom, zatvori vrata prošlosti i vrata budućnosti.
Biti spreman za “sadašnjost” jest poseban dar i milost, ali to ljudi rijetko primjećuju - rijetko zamijete da postoje ljudi za koje je vrijeme u molitvi stalo.

Postoji priča o sv. Franji Ksaverskom dok je živio u Goi, u Indiji. Jednog dana, dok se odmarao u svojoj sobi, zamolio je prijatelja Indijca imenom Andrija, da ga probudi u dva sata poslije podne jer je morao posjetiti portugalskog potkralja, najvišeg predstavnika vlasti u gradu. I tako, Andrija je došao u dva sata i našao Franju kako sjedi na stolici s očima uzdignutim prema nebu a njegovo lice bilo je ozareno: bio je u transu. Andrija je pokušao probuditi ga lupajući nogama o pod, cimajući vratima i kašljući na sav glas, ali uzalud. Franjo Ksaverski bio je izgubljen svijetu pa ga je Andrija ostavio u takvom stanju. Vratio se kasnije i probudio ga povlačeći ga za odjeću. Koliko je sati?, upitao je Franjo. Prošlo je četiri, reče Andrija. Hajde, reče Franjo, Idemo. No, još uvijek je bio duboko u molitvi i dok su išli gradom, izgubio se i lutao sve do večeri i nije se sastao s potkraljem. Sine, reče Ksaver, Bit će za to prilike drugi put. Bog je htio ovaj dan za sebe.

I svakome preporučujem: Prostor duha. :)

- 23:27 - Komentari (21) - Isprintaj - #

20.05.2006., subota

Naučio sam...

Naučio sam, kada si zaljubljen, vidi se.
Naučio sam, kada mi samo jedna osoba kaže "uljepšao si mi dan... ", onda je moj dan sasvim drugačiji.
Naučio sam, da je najmirniji osjećaj na svijetu, kada ti dijete zaspi u naručju.
Naučio sam, da je važnije biti ljubazan nego biti u pravu.
Naučio sam, da nikada od djeteta ne smiješ odbiti poklon.
Naučio sam, da uvijek možeš za nekoga moliti, ukoliko sam nema snage da može sebi pomoći na drugi način.
Naučio sam, da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život od tebe zahtjeva, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam, da je ponekad sve što je nekome potrebno, nečija ruka za držanje i srce za razumijevanje.
Naučio sam, da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo.
Naučio sam, da mali svakodnevni događaji čine život spektakularnim.
Naučio sam, da je ispod svačijeg tvrdog oklopa netko tko želi da je cijenjen i voljen.
Naučio sam, da Bog nije sve učinio u jednom danu. Zašto ja mislim da mogu?
Naučio sam, da činjenice, ako ih ignoriram ili izbjegavam, ne mijenjam.
Naučio sam, da kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam, da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam, najlakši način da kao osoba rastem je da se okružim ljudima koji su pametniji od mene.
Naučio sam, da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.
Naučio sam, da nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega. Image and video hosting by TinyPic

Naučio sam, da je život tvrd i zahtjevan, ali da sam ja žilaviji i izdržljiviji.
Naučio sam, da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam, kada naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam, da bih volio da sam svome djedu, prije nego što je umro, još jednom rekao da ga volim.
Naučio sam, da treba podijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam, da je osmijeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam, da ne mogu birati kako ću se osjećati, ali mogu odlučiti šta ću s time uraditi.
Naučio sam, da, kad ti jednom novorođeno unuče uhvati mali prst svojom šačicom, ti si osvojen doživotno.
Naučio sam, da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se penješ.
Naučio sam, da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam, što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Naučio sam, ugriz psa neće proći ako psa ubiješ.

/Andy Rooney /

Naučio sam da onoj koju volim trebam reći:"Volim te" a ne samo glupo pretpostavljati da ona to ionako zna.
Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.
Naučio sam da čovjek treba govoriti ono što osjeća i činiti ono što misli.

/ Gabriel Garcia Marquez/

Davno sam dobila mail s ovim tekstom i od tada se uvijek dogodi poneka situacija u kojoj mogu primjeniti neke od ovih "naučenih" stvari. I pokušat ću s vremenom update-ati post s onim što sam ja naučila a nije na ovom popisu. Isto možete napraviti i vi u komentarima. I sve to kroz osmijeh koji sam dolazi na lice kada nešto novo naučimo i shvatimo, pa makar to nekada bilo i bolno, ali i takve stvari nas uče. Zapravo, kroz to najbolje učimo.

*Naučila sam da istina zna jako zaboljeti ali i da samo istina oslobađa kao što je Isus rekao.
*Naučila sam da ljubav ili je ili nije. Nema ništa između.
*Naučila sam da treba opraštati najviše zbog nas samih i da je to najbolji temelj nekog novog početka
*Naučila sam kako mi žurba još više skraćuje vrijeme.

/... /

- 10:17 - Komentari (27) - Isprintaj - #

16.05.2006., utorak

Lay down your burden
I will carry you,
I will carry you, my child..

Uvijek se raznježim kada čujem ovu pjesmu na radiju. Pogotovo ako je kasno navečer, dok spremam stvari na mjesto, trudeći se ne zaboraviti što mi je sve potrebno za novi radni rad. I onda ova pjesma koja me podsjeća što je uistini potrebno ne zaboraviti kada ostavljam jedan dan i pripremam se za drugi. Ne moramo sve sami. Danas je "in" oslanjati se na snagu u sebi, biti neovisan i sve postići sam. Ne želim sama jer ne mogu tako.
Djeca smo Oca koji nam se neizmjerno raduje, u srcu nam je utisnuta Njegova čežnja za nama, čežnja da nas dariva. Na Njegovu se pomoć uvijek možemo osloniti ali buka svijeta, i sve izgovorene riječi što ih čujemo u danu, toliko puta znaju odvući pažnju i srce odluta u neke nepoznate predjele.
Mnogo mi znači vjera da me Njegov pogled prati i Njegova ruka čuva i Njegovo srce čeka da mu predam sve ono gdje nemam više snage i gdje je nada utihnula.
Image and video hosting by TinyPic

- 12:57 - Komentari (20) - Isprintaj - #

13.05.2006., subota

...

Ima dana, kada se prišulja sjećanje na neku riječ, banalnu, nevažnu davno izrečenu. I tada poput slagalice oživi cijela slika i zaboli me takva nemoć kada se ne znam i ne mogu othrvati onome što je bilo. Nešto što sam mislila da imam, a ako je i bilo nešto, sve se odavno rasulo niz stepenice na koje sam se uspinjala.
I jedino što ostane su pukotine u srcu u koje se zavuče zalutali glas vjetra što stvara jeku davno ugaslih snova.
Ne preostaje ti ništa drugo nego korak po korak ići dalje jer nebo je i dalje iznad zemlje.

"Ali što onome koji pati znači tuđa bol? Ublažava li rana u tuđim grudima otvorenu ranu u našem srcu? Ne, svatko pati za sebe, svatko se bori sa svojom boli, svatko lije svoje suze...
Samo jedan čovjek može olakšati bol, otrti suzu, ublažiti ranu. Onaj koji je sve to sam doživio i koji nas razumije i može pomoći;
to je Isus Krist."

/Alexandre Dumas/

Isus Krist,
uz Njega svaki moj korak ima smisao
i početak gdje je svemu kraj.

- 23:01 - Komentari (19) - Isprintaj - #

08.05.2006., ponedjeljak

Prijatelji

Nakon povratka iz škole, cijeli dan sam u vrtu. Svibanjsko popodne i sadnice cvijeća. I baš je dobro. U tome sam pronašla odmor od svih misli što nekada zabole. Čak sam se uspjela nasmijati onome što me jutros malo naljutilo i dosjetila sam se načina kako postupiti u nekim situacijama u narednim danima.

Jučer su me prijatelji ugodno iznenadili. Predvečer mi je stigla poruka s pozivom na kavu jer su svi na okupu. Bila sam jedina na jutarnjoj Misi a svi drugi na večernjoj. I dok sam se premišljala da li da idem, već mi je netko od njih pozvonio na vrata. I volim taj trenutak obostranog smijeha dok se vozimo do vrha malog brijega gdje je kafić sa velikom terasom s koje se prostire pogled prema dolini Save.
Prije spavanja sam prolistala list "Pogled" u kojem sam naišla na ove lijepe Gibranove riječi. Upravo su to prijatelji.

Prijatelj je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer dolazite k njemu gladni
i tražite od njega spokoja.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje
osluškivati njegovo srce.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha
i bude radosti.
Jer u sitnicama srce nalazi svoje jutro
i okrepljuje se.

/Khalil Gibran /

- 20:14 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>