Marketing
Prostor duha
Već dugo znam za web stranicu iz naslova posta. I drago mi je da u moru tolikih postoji i jedan molitveni world wide web. Iako, moliti na taj način mi nije bilo onako jako pri srcu. Ipak mi je draži kutak moje sobe, Biblija. No, jučer sam nekim slučajem navratila u taj on line molitveni prostor. Tamo sam naišla na ovaj zapisani događaj.
Isus poučava kako treba moliti: Kad moliš, idi u svoju sobu i zatvori vrata.
Ako želiš biti sam s Gospodinom, zatvori vrata prošlosti i vrata budućnosti.
Biti spreman za “sadašnjost” jest poseban dar i milost, ali to ljudi rijetko primjećuju - rijetko zamijete da postoje ljudi za koje je vrijeme u molitvi stalo.
Postoji priča o sv. Franji Ksaverskom dok je živio u Goi, u Indiji. Jednog dana, dok se odmarao u svojoj sobi, zamolio je prijatelja Indijca imenom Andrija, da ga probudi u dva sata poslije podne jer je morao posjetiti portugalskog potkralja, najvišeg predstavnika vlasti u gradu. I tako, Andrija je došao u dva sata i našao Franju kako sjedi na stolici s očima uzdignutim prema nebu a njegovo lice bilo je ozareno: bio je u transu. Andrija je pokušao probuditi ga lupajući nogama o pod, cimajući vratima i kašljući na sav glas, ali uzalud. Franjo Ksaverski bio je izgubljen svijetu pa ga je Andrija ostavio u takvom stanju. Vratio se kasnije i probudio ga povlačeći ga za odjeću. Koliko je sati?, upitao je Franjo. Prošlo je četiri, reče Andrija. Hajde, reče Franjo, Idemo. No, još uvijek je bio duboko u molitvi i dok su išli gradom, izgubio se i lutao sve do večeri i nije se sastao s potkraljem. Sine, reče Ksaver, Bit će za to prilike drugi put. Bog je htio ovaj dan za sebe.
Ako želiš biti sam s Gospodinom, zatvori vrata prošlosti i vrata budućnosti.
Biti spreman za “sadašnjost” jest poseban dar i milost, ali to ljudi rijetko primjećuju - rijetko zamijete da postoje ljudi za koje je vrijeme u molitvi stalo.
Postoji priča o sv. Franji Ksaverskom dok je živio u Goi, u Indiji. Jednog dana, dok se odmarao u svojoj sobi, zamolio je prijatelja Indijca imenom Andrija, da ga probudi u dva sata poslije podne jer je morao posjetiti portugalskog potkralja, najvišeg predstavnika vlasti u gradu. I tako, Andrija je došao u dva sata i našao Franju kako sjedi na stolici s očima uzdignutim prema nebu a njegovo lice bilo je ozareno: bio je u transu. Andrija je pokušao probuditi ga lupajući nogama o pod, cimajući vratima i kašljući na sav glas, ali uzalud. Franjo Ksaverski bio je izgubljen svijetu pa ga je Andrija ostavio u takvom stanju. Vratio se kasnije i probudio ga povlačeći ga za odjeću. Koliko je sati?, upitao je Franjo. Prošlo je četiri, reče Andrija. Hajde, reče Franjo, Idemo. No, još uvijek je bio duboko u molitvi i dok su išli gradom, izgubio se i lutao sve do večeri i nije se sastao s potkraljem. Sine, reče Ksaver, Bit će za to prilike drugi put. Bog je htio ovaj dan za sebe.
I svakome preporučujem: Prostor duha. :)
Post je objavljen 25.05.2006. u 23:27 sati.