Odraz neba u kapi kiše

24.01.2007., srijeda

* * *

Oduvijek mi je snijeg donosio radost. Kako bi se godina polako približavala kraju a dani sve hladniji, ja sam kao mala često bila priljubljena uz prozor i iščekivala kada će zasniježiti. I mogla sam dugo promatrati vani u noć, guste pahulje pod svijetlom ulične rasvjete kako tiho padaju. A onda ujutro ostati bez daha nad bijelinom ulice, dvorišta i krovova kuća.

Večeras sam na nagovaranje sestre pogledala kroz prozor i odmah je zatim je došlo ono isto oduševljenje kao toliko godina prije zbog pahulja kako polako padaju.
* * *
Image and video hosting by TinyPic

Naš karakter je ono što mi činimo kada mislimo da nas nitko ne gleda.
Jackson Browne

- 23:39 - Komentari (21) - Isprintaj - #

22.01.2007., ponedjeljak

Ivan 17,22

Kada ponovo dođeš, hoćeš li naći vjere na zemlji?

Hoćeš li naći one kojima je više stalo do vječne sigurnosti tvoga kraljevstava nego do prolazne vlastite?

Hoćeš li naći one koji se prepoznaju jedni u drugima?
...
Hoćeš li naći braću koja se ljube, premda prolaze različitim putovima?

/ Stjepan Lice; Dobra sreća /

Riječi koje sam podebljala za mene su povezane uz molitvu za jedinstvo kršćana.
Isus je molio da budemo jedno a onda su nastali različiti putovi i kako ih pomiriti?
Ostavljen nam je put i način - ljubiti jedni druge,
a On koji je sam Put naći će put jednih do drugih.

- 22:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.01.2007., ponedjeljak

Dva jerihonska slijepca

Kratko poglavlje no unatoč tome vrlo slikovito, bogato. Mnoštvo koji hoda za Isusom. Prašina od hoda po prašnjavim putem.
I dva slijepca.
Bespomoćno sjede.
Sigurno su čuli za Velikog Proroka koji prolazi gradovima i polažući ruke donosi zdravlje.
I toliko puta su sigurno poželjeli da On prođe i njihovim putem.
I sada je tu.
Kako do Njega?
Ni oni sa dobrim vidom teško da se mogu samo tako progurati do Njega a kamoli njih dvojica.
Mnoštvo bi ih pregazilo. A opet. Nemaju kud. Žele progledati. Biti zdravi.
I zato ne odustaju. Viču za Njim "Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!" jer želja za zdravljem je veća od straha da ih Isus možda neće čuti.
I tužno kako su ih drugi ušutkivali umjesto da im pomognu u njihovoj nevolji. Sigurno su bili jako glasni.
Jer osjećali su kako Nada prolazi njihovim putem, kraj njih.
Isus je ganut nad Jerihonskim slijepcima, kao što je ganut nad svakim tko nema kud.
I pokušavam zamisliti Isusov pogled kada ih pita: "Što hoćete da vam učinim?". Pogled pun sućuti i ljubavi koja odnosi težinu koju nameće život.

Sigurna sam da je Gospodinu bila poznata životna priča ova dva slijepa čovjeka, no ipak čeka da Ga oni prvi pozovu da im priđe.
Isto tako je znao što žele od Njega no svejedno ih pita: "Što želite?" jer svatko tko traži treba točno znati što traži.
A ovi slijepci su to uistinu znali; tko im je potreban , kako će doći do Njega i što će Ga tražiti. I progledali su i pošli za Isusom. Više ne žele bez Njega. Nije ima vratio samo vid, nego život.

Neka i nama to bude ohrabrenje u svim našim traženjima.
Image and video hosting by TinyPic

Da ne odustanemo ako nam se čini da će biti teško doći do Gospodina.
I da ne dopustimo da nas netko drugi ( razočaranje, strah, nevjera ) ušutka kada krenemo putem molitve.
Isus i danas prolazi kraj nas.
Isto kao prije 2000 godina u Jerihonu.
( Mt 20, 29-34 )

Image and video hosting by TinyPic

Božji plamen
Često sam dolazila očekujući novi post.
Danas sam saznala da više nije s nama. Ruke su mi zadrhtale i ostala sam u nevjerici.
Kroz misli i srce su mi prošli svi komentari koje smo izmijenile.
Neka počiva u Njegovom miru,
Nikolina, naš dragi Božji plamen.

- 22:27 - Komentari (22) - Isprintaj - #

11.01.2007., četvrtak

Dakle... :)

Od kada mi je draga triptih rekla da sam na popisu, razmišljam što bih mogla napisati. Neću duljiti... :) idem pisati:
1. Image and video hosting by TinyPic

Vatreni navijač. Tata me je često vodio na treninge, znala sam nabrojati postavu Hajduka a jednom sam u školu došla u bijeloj majici. S hajdukovim grbom. I onda bi se svađali o Deveriću, Mlinariću a ja sam branila Sliškovića i braću Vujević. I nije samo tako u nogometu. Pratila sam sve susrete, ljestvice, tko će igrati a tko biti na klupi. Dvije najdraže utakmice na kojima sam promukla; košarka: Hrvatska - Rusija, OI Barcelona, gubili smo i u zadnjim sekundama prekršaj na Vlkovu i pobijedili smo. I druga je u nogometu s Njemačkom SP u Francuskoj. Brat kaže da smo pobijedili zahvaljujući mojem žestokom navijanju.

2. Image and video hosting by TinyPic

Bojim se visine. Bila sam mala, igrala sam se oko bakine kuće, trčala za pilićima i nekako se našla na krovu garaže. Pilići su poletjeli kada su došli do ruba a ja sam čudom uspjela zadržati ravnotežu i ostala živa. Strah od visine je stalno prisutan. Ne mogu gledati druge kada se penju. Najviše se bojim balkona bez ograde.
3. Volim slušati glazbu. Kada čujem neku dragu pjesmu obavezno ću zaplesati ako sam doma ili pjevati ako vozim. Kada sam kupovala auto, u razgovoru s prodavačem sam više razgovarala o ugradnji mp3 playera nego o samom autu. Kada idem na dalje putovanje onda si posebno pripremim kompilaciju za slušanje. Dvije pjesme koje me uvijek jako razvesele kada ih čujem na radiju: "...sve nježne riječi svijeta" i "Tonka reci cvrčak".

4. Zaljubljena u nebo, oblake i zvijezde. Iako zvuči možda sladunjavo, istina je. Oblaci po danu i zvijezde po noći, ne mogu ih se nagledati. I ako je vedro, obavezno moram nekome tko je kraj mene pokazati kako se lijepo vide Velika kola, Kasiopeja a u ovo doba godine i Orion.

5. Image and video hosting by TinyPic

Crtanje drvenim bojicama. Imam veliku kolekciju drvenih bojica. Bacam ih tek kada se potpuno istroše. Čuvam ih već godinama u jednoj povećoj kutiji od cipela a ima ih toliko da za svaku boju mogu napraviti raspon nijansa. I naravno uz njih imam blok i bilježnicu sa crtežima nastali u kombinaciji meke olovke, drvenih bojica i tankog crnog flomastera.

A što s tiče web aplikacija: e-mail, google, blog, forum, tinypic.
Iako mi je drag svijet interneta, drago mi je kada moje vrijeme na internetu nije predugo.

Anna
amaely
Hrvoje
more nade
borac
Idem im sada javiti da su na popisu. :)

- 19:39 - Komentari (14) - Isprintaj - #

03.01.2007., srijeda

Mon cherry i griotte ili prica o Taize-u

Svima nam je u župi Taize bio prekrasno iskustvo. Pripreme u organizaciji u trajale mjesecima, nedjeljom su nakon večernje Mise bili molitveni susreti. I onda su nam stigli u maglovitom četvrtku iz Villniusa, Barcelone, Bukurešta, Varšave, Pariza, Tirane, Budimpešte, mnogih njemačkih gradova, ostalih dijelova Hrvatske. Ukupno 400. Prvo molitveno jutro u našoj župnoj crkvi. Sjetila sam se Pariza i Lisabona i radost što je takav susret ove godine kod nas. Predivan doček Nove godine. Molitva i pjesma- Zatim smo pjevali s Francuzima Champs Elises, s Nijemcima o njihovoj kleine biene Maja, s Poljacima, Albancima i Rumunjima plesali, Španjolci su napravili castelo - ljudsku piramidu. I poslije ples do zore. U srcu radost zbog zajedništva u Kristu.
U moju obitelj su došle dvije djevojke iz Barcelone. Pet dana je brzo prošlo i pokušali smo naše gošće nagovoriti da ostanu još koji dan. Iako se Maria dobro zamislila nad prijedlogom kada sam spomenula da imam ee dvd LotR :).
Na novogodišnjem ručku molili smo na hrvatskom i katalonskom. I poslije smo im pričali o Hrvatskoj a one nama o velikom gradu- Barceloni.
Ispratili smo ih na vlak. Došle su i druge obitelji koje su primile mlade iz Europe. Jedna obitelj s malom djecom je dobila goste Afrikance i na stanici su se maleni teška srca oprostili od svojih gostiju. Vlak je polako krenuo i mahali smo im sve dok nisu nestali u daljini. U srcu je ostala toplina i razdraganost.

Sjećam se kako smo se rastajali od svojih domaćina u Lisabonu. Zagrljaj se razumije na svim jezicima. I prije nego smo ušli u autobus, dali su mi vrećicu u kojoj je bila hrana za put. Kasnije u putu, otkrili smo da smo dobili i veliko pakovanje Mon cherry kojima smo se častili putujući Pirenejskim poluotokom. Saznala sam da Maria i Mireia vole čokolodne bonbone i na odlasku smo im darovale svakoj kutiju griotta koje su ih jako razveselile.
To je to. Krug radosti je zatvoren. Tko daje taj i prima. I kada si iskreno darivan, želiš taj dar dijeliti drugima.
Čovjek koji je upoznao Boga i darivan Njegovom blizinom ne može drugačije nego tu ljubav prenositi drugima. To je razlog zašto pišem ovaj blog. :)
I završavam riječima pjesme koje sam naučila u Parizu i koju smo Maria, Mireia i ja pjevale u autu, vraćajući se s Mise za koju smo se junački uspjele probuditi:
Image and video hosting by TinyPic