Pregled posta

Mon cherry i griotte ili prica o Taize-u

Svima nam je u župi Taize bio prekrasno iskustvo. Pripreme u organizaciji u trajale mjesecima, nedjeljom su nakon večernje Mise bili molitveni susreti. I onda su nam stigli u maglovitom četvrtku iz Villniusa, Barcelone, Bukurešta, Varšave, Pariza, Tirane, Budimpešte, mnogih njemačkih gradova, ostalih dijelova Hrvatske. Ukupno 400. Prvo molitveno jutro u našoj župnoj crkvi. Sjetila sam se Pariza i Lisabona i radost što je takav susret ove godine kod nas. Predivan doček Nove godine. Molitva i pjesma- Zatim smo pjevali s Francuzima Champs Elises, s Nijemcima o njihovoj kleine biene Maja, s Poljacima, Albancima i Rumunjima plesali, Španjolci su napravili castelo - ljudsku piramidu. I poslije ples do zore. U srcu radost zbog zajedništva u Kristu.
U moju obitelj su došle dvije djevojke iz Barcelone. Pet dana je brzo prošlo i pokušali smo naše gošće nagovoriti da ostanu još koji dan. Iako se Maria dobro zamislila nad prijedlogom kada sam spomenula da imam ee dvd LotR :).
Na novogodišnjem ručku molili smo na hrvatskom i katalonskom. I poslije smo im pričali o Hrvatskoj a one nama o velikom gradu- Barceloni.
Ispratili smo ih na vlak. Došle su i druge obitelji koje su primile mlade iz Europe. Jedna obitelj s malom djecom je dobila goste Afrikance i na stanici su se maleni teška srca oprostili od svojih gostiju. Vlak je polako krenuo i mahali smo im sve dok nisu nestali u daljini. U srcu je ostala toplina i razdraganost.

Sjećam se kako smo se rastajali od svojih domaćina u Lisabonu. Zagrljaj se razumije na svim jezicima. I prije nego smo ušli u autobus, dali su mi vrećicu u kojoj je bila hrana za put. Kasnije u putu, otkrili smo da smo dobili i veliko pakovanje Mon cherry kojima smo se častili putujući Pirenejskim poluotokom. Saznala sam da Maria i Mireia vole čokolodne bonbone i na odlasku smo im darovale svakoj kutiju griotta koje su ih jako razveselile.
To je to. Krug radosti je zatvoren. Tko daje taj i prima. I kada si iskreno darivan, želiš taj dar dijeliti drugima.
Čovjek koji je upoznao Boga i darivan Njegovom blizinom ne može drugačije nego tu ljubav prenositi drugima. To je razlog zašto pišem ovaj blog. :)
I završavam riječima pjesme koje sam naučila u Parizu i koju smo Maria, Mireia i ja pjevale u autu, vraćajući se s Mise za koju smo se junački uspjele probuditi: