LICA BEZ SNA
Kad zagazim u jutro i tijelo mi trne
sunce izlazi i sramotno me gleda
želi darovati nešto od života
samo dio što ljudsko biće treba
Oblačim kaput pohaban, zakrpan
kao tijelo umorno što traje
na ulicama pogledi se stide
hodaju bića, a jedni druge niti ne vide
Osmjehom su do jučer hvalili dan
pozdrave slali do kraja ulice
Što je prekinulo njihov san,
kad lijevom stranom idu,
sa desne strane kriju lice?
Dočekati noć ponekad ne želim
ugaslu lampu već odavno ne palim
ostalo je tek malo u meni snage,
da poljubim obraze meni tako drage
Tek sitne oči pogledom mi traže
ruke prazne, a žuljeva pune
uzimam gitaru i milujem njezine strune
jer snovi su lijepi tek sanjati ih treba
na stolu prazna gozba, a šutnja do neba
Duboko u noć nitko ništa ne traži
ugasla su svjetla i strune na gitari
život još budan,
ali prepun laži
I gazit ću sutra svaka nova jutra
znoj na ponosnom čelu neka rosi
za malu mrvicu kruha
i moji voljeni, hodali su bosi.
KAD MI SAMO IME SPOMENEŠ
utkana u vrisak groma,
munjom stvorena,
odbjegla od sivila neba,
ljubavi u tragovima stopala,
na oštrici mača srca naslonjena,
probodena
na asfaltu hladnih bridova
kao ptica slomljenih krila,
zgažena i duhom uzdignuta
pjesmom u grlu
u sedef i drago kamenje pretvorena
samo za tebe u dubini izvora stvorena,
na litici života odgurnuta,
nedotaknuta snovima
snena i zaboravljena,
vjekovima na usnama spomenuta,
nedirnute duše klonula
ostala čistih misli i želja
ispijena u zadnjim gutljajima rumena vina
položena na hladnu zemlju kao kamen
lomljena i u prah pretvorena
na mislima toplih dlanova uzdignuta
u zjenici oka kao slika
klonula i nikada više u led se pretvorila
kad mi samo ime spomeneš...
DANI KAJANJA by Pejak Mirjana Peki
ulazim u utočište na dnu vulkana
prestrašenih misli
na put u susret bolu krećem sama
dotičem rub jagodicama prstiju
za odbjegle dane u nemaru snova
pruženu priliku opstanka za život
zaključavam u srce što nosim oko vrata
ne zamišljam sreću i kako postati biće
što pogledom grije srce
jer učinit će me čudakom
posumnjati u mene
kako nasljedstvo bola želim prikriti
u posjed srcu uzimam nedužnu magmu
da sprži otisak hladnih dlanova
gradim dvorac od tuge,
slažem kamen po kamen,
suzama vrelim natopim bol
a pepeo
pepeo razbacujem po svakom pogledu
u kojem zaboravljam dane kajanja
zamišljam,
hoće li vrijeme sustići svoja događanja?
živi li u njima kao aždaja rumenog lica?
dok pada s nogu od umora
ili postaje kažnjenik Svemira
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r.Quantum)
POČIVALA U MIRU by Pejak Mirjana Peki
ovo je moj svijet,
ali nemam ruke da ga prigrlim,
oči da gledaju,
u zakotrljanoj lavi spaljene misli da žive
ne mogu,
a htjela bih isplivati na površinu
pokloniti ono malo što imam
zrnce otkucaja srca,
jedan udisaj,
jedan pogled
vjeruj, ruke u vatru ću staviti za tebe,
život neka mi uzmu aveti,
samo ostani tu nadomak života,
da pronađem prije svitanja utjehu
kad prođeš pored mjesta na kojem anđeli snivaju
pročitaj na kamenu što piše:
„počivala u miru“
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r.Quantum)
NA TANKOJ NITI STOJIŠ
vidim li ja to suze kako donosiš na listu prošlosti?
prati te glazba lutajućih vjetrova
zatvorenih očiju ulaziš u kavez nesreće
buđen nedjeljnim jutrom prije svih snova
nije potrebno da padneš na koljena
čuvaj to malo ponosa stisnutog u dnu praznih džepova
nemoćno vrisni bestidnim glasom
ja ću sakriti prigušen krik na usnama
spaljene su misli neizrecive mržnje,
kraj je teških udaraca i posjekotina
sada znam, spavam noću,
jutrom ugledam svjetlost dana
preživjet ćeš, znam to dobro
poznam osobine gladi i potopa
i mene su hranile uspomene gorke,
izbrisani dio života, toplina nestala sa usana
ali kako ćeš stati pred srce zgaženo na asfaltu,
isprati krvavu sjenu na kojoj leži,
zaliječiti bol hladnoga bijesa,
pasti pred tron životnog suca, kamenog osmijeha?
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r.Quantum)
KRAJ, A TKO ZNA GDJE JE SAVRŠENSTVO?
navale suze kao potoci
nemaju strpljenja da se duša smiri
ugrizem usnu
jer nepokorena glazba starca sa violinom
lomi srce prepuno straha
mogla bih leći u hladan grob
kao napukli čamac na dnu rijeke
mogla bih pored pijanca stajati
nijema pogleda bez cilja za budućnost
grlo steže posljednja bol
uvjeravam sebe da desit će se čudo
makar osuda za život ispušten iz ruku
dok raširenih prstiju dotičem ledenu santu
i nema te miline da nastavim živjeti
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r. Quantum)
ZALOG ZA SLOBODU DISANJA by Pejak Mirjana Peki
vratiti se pognute glave, neodređenog pogleda
kao bujica misli što nosi sve stvoreno
ne, nisam od onih koji žive kao rak samac
koji traži prvu napuštenu školjku
i u njoj oblikuje svoje tijelo
razočarana svim raspravama što vladaju
ipak imam uvjerenje svoga postanka
izabirem borbu za cijeli život
između vjere i bezbožnosti
utisnut mi je križ u srce kojeg zavoljeh
više nego goli život
bez opravdanja i prirodne sklonosti
podižem ga i nosim do najviših uzvisina
nisam patnik da po trnju hodam,
niti rane ne moram na tijelu preboljeti,
mreže plesti
kako bi se za njih uhvatila pri padu
jednom kad izgubim ravnotežu
položit ću zalog
kako bih zadržala slobodu disanja
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r.Quantum)
PUSTI ME DA IDEM
pusti ma da idem
prije ponoći
i ostavim na stolu
sve godine
umorno srce
ispijene poglede
umotane kao poklon iznenađenja
ugasit ću svjetlost
hodom prema izlazu
otvoriti vrata života
prema ulici
i zagrljena maglom
krenuti
u izgubljenu noć
bez vida
odjevena bolom
i nestati u sekundi zvona
sa staroga zvonika
jer iza ugla
čeka me samoća
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r.XIR.T.)
SEDAM ŽIVOTA TI POKLANJAM
poklanjam ti sedam života
nebrojene staze budućih svitanja
sigurnost pružene ruke bez pitanja
prije nego postelju dotaknem
umornim leđima
svaki život na jastuku mekom
umjesto kamena na uzglavlju
jekom neka se oglasi
patnje ću sakriti ispod svojih vjeđa
bez pitanja prije nego odnesem
svoga srca vrijednosti
prvi život na koljenima ti poklanjam
proživi ga bolje od svih
svilenom maramom ukrasi mu kraj
srebrenim nitima osmjeh na licu
drugi život u srce tvoje ću položiti
kao toplinu krvi da uz njega kuca
treći i četvrti, tu će susresti
za istinu kao poetska slika
peti život podijeli s onim koga zavoliš
u šestom ću te obožavati
tajnu ću ti kišom otkriti
kada sedmi se život rodi
kada zaplačem zbog rastanka
dodirnem vrhove bijelih oblaka
ostavljam ti dio mene u sedmom životu
u kojem ti poklanjam svoju dušu
SVIJET U SNU
bezglasna poruka dopire do čula
poslana u vremenu
kada teško razaznajem
jesam li sklopila oči
u snu vladajuće tišine
nedostaje trenutak
kako bih se probudila
u stvarnosti prilika
samotno
bez srama,
da priznam grijeh
sve što dugujem za ljubav
zahvaljujem tami što me ne budi
već nastavlja igru
sa mojom sjenom
sakriva ključeve mjedenih vrata
iza kojih žive žedni snovi
prije nego zori požele sreću
trepnem da uhvatim zrak
miris noći
drhtavim vlažnim usnama
pozivam u san ljubav
kako bi me dotakla večeras
prije nego odluta
kao stara skitnica
Maska ponizna lica
kada odem bez moći
krijući od same sebe pokornost,
teškim okovanim cipelama
gazit ću isplakane latice ruža,
podignuti šešir zatočene duše
u snovima koje nitko ne želi snivati
zašto nisam rođena gdje snivaju vjetrovi?
savladana ludilom
na mjestima gdje skitnice caruju
u očaju što me tjera prema samoj sebi,
a ne znam gdje da se okrenem, nestanem
i tko bi to mogao razumjeti?
bježanje je nezamislivo
želim ostati između dvije hladne stijene
što pritišću tijelo, lome dušu
dok srce se ne raspukne
lice prekrivam rukama
toplina suza se zaustavlja
kao najsnažnija razbijam kamen od kamen
jer nemam drugog izbora
posljednjim dijelom razuma
varam vječitu mjesečinu
tražim samo minutu sretnog vremena
pomičem sekundu za sekundom
u iščekivanju skidanja maske s ponizna lica
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r. XIR. T)
SVIJET U SNU
bezglasna poruka dopire do čula
poslana u vremenu
kada teško razaznajem
jesam li sklopila oči
u snu vladajuće tišine
nedostaje trenutak
kako bih se probudila
u stvarnosti prilika
samotno
bez srama,
da priznam grijeh
sve što dugujem za ljubav
zahvaljujem tami što me ne budi
već nastavlja igru
sa mojom sjenom
sakriva ključeve mjedenih vrata
iza kojih žive žedni snovi
prije nego zori požele sreću
trepnem da uhvatim zrak
miris noći
drhtavim vlažnim usnama
pozivam u san ljubav
kako bi me dotakla večeras
prije nego odluta
kao stara skitnica
