NA TANKOJ NITI STOJIŠ
vidim li ja to suze kako donosiš na listu prošlosti?
prati te glazba lutajućih vjetrova
zatvorenih očiju ulaziš u kavez nesreće
buđen nedjeljnim jutrom prije svih snova
nije potrebno da padneš na koljena
čuvaj to malo ponosa stisnutog u dnu praznih džepova
nemoćno vrisni bestidnim glasom
ja ću sakriti prigušen krik na usnama
spaljene su misli neizrecive mržnje,
kraj je teških udaraca i posjekotina
sada znam, spavam noću,
jutrom ugledam svjetlost dana
preživjet ćeš, znam to dobro
poznam osobine gladi i potopa
i mene su hranile uspomene gorke,
izbrisani dio života, toplina nestala sa usana
ali kako ćeš stati pred srce zgaženo na asfaltu,
isprati krvavu sjenu na kojoj leži,
zaliječiti bol hladnoga bijesa,
pasti pred tron životnog suca, kamenog osmijeha?
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r.Quantum)
