KRAJ, A TKO ZNA GDJE JE SAVRŠENSTVO?
navale suze kao potoci
nemaju strpljenja da se duša smiri
ugrizem usnu
jer nepokorena glazba starca sa violinom
lomi srce prepuno straha
mogla bih leći u hladan grob
kao napukli čamac na dnu rijeke
mogla bih pored pijanca stajati
nijema pogleda bez cilja za budućnost
grlo steže posljednja bol
uvjeravam sebe da desit će se čudo
makar osuda za život ispušten iz ruku
dok raširenih prstiju dotičem ledenu santu
i nema te miline da nastavim živjeti
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r. Quantum)
