poklanjam ti sedam života
nebrojene staze budućih svitanja
sigurnost pružene ruke bez pitanja
prije nego postelju dotaknem
umornim leđima
svaki život na jastuku mekom
umjesto kamena na uzglavlju
jekom neka se oglasi
patnje ću sakriti ispod svojih vjeđa
bez pitanja prije nego odnesem
svoga srca vrijednosti
prvi život na koljenima ti poklanjam
proživi ga bolje od svih
svilenom maramom ukrasi mu kraj
srebrenim nitima osmjeh na licu
drugi život u srce tvoje ću položiti
kao toplinu krvi da uz njega kuca
treći i četvrti, tu će susresti
za istinu kao poetska slika
peti život podijeli s onim koga zavoliš
u šestom ću te obožavati
tajnu ću ti kišom otkriti
kada sedmi se život rodi
kada zaplačem zbog rastanka
dodirnem vrhove bijelih oblaka
ostavljam ti dio mene u sedmom životu
u kojem ti poklanjam svoju dušu