www.mir.blog.hr
utorak, 20.11.2007.
„Mama , kako to da si se odlučila za Cocolino“, pita me moja mlađa kčer ? „Pa eto“, odgovaram i pričam:
Došla sam u Konzum , stala i stojim pred gomilom lijepo složenih omekšivača za veš (rublje ). Ne znam koji bih uzela, jer uvijek sam dosad kupovala Lenor; isprobala sve boje i ne bih mogla izdvojiti da je jedna boja posebna. Sada mi za oko zapne livadno zelena boja Cocolina na najgornjoj polici. Kao da mi govori „Uzmi mene!“ U isti mah mi se u misli vrate prizori reklama s televizora; mali smeđi , nasmješeni medvjedić i puno raznobojnog cvijeća, a sve odiše mirisom da ga osjetiš kroz televizor...Ma stvarno , vrijeme je da isprobam i druge stvari; i tako kupim ja Cocolino,dođem kući, odmah potrpam veš nek se pere s omekšivaćem, a da sam slučajno prala na ruke još bi mi i ruke danima mirišale,a ne samo rublje...Dakle, rublje miriši i kad se osuši i još nekoliko dana poslije...Usudila bih se reči da je bolji od Lenora...A znate kakva su djeca; čim osvane nešto novo na ekranu one odmah upere pogled u mene s riječima „ Kupi to !“ Moj bi odgovor gotovo uvijek glasio „Evo trčim, pa zar vi mislite da je sve uistnu tako kako se reklamira ! „ Ali ima i iznenađenja , zar ne ?
