www.mir.blog.hr
subota, 17.11.2007.
... lišće u sadašnjem Vukovaru drukčije treperi ...
Vuka je pritajena, Dunav teče tiše, još tiše, kao da se zaustavio, kao da stoji...
Noć je osamljena poput udovice uronule u uspomene...
Vukovar se naučio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni...
i koliko god se nekome činilo da ozdravlja,
uspravlja se,
raste i
obnavlja se,
Vukovar još ne živi...
kao da je zastao biti Vukovar...
Dogovorili smo se, obećali djeci da ćemo sutra biti u Vukovaru, zapaliti svijeće za sve žrtve, ali eto ništa...danas već znamo da to nije nikako moguće...ispriječilo se nešto neodgodivo, važno...tako će moja svijeća ostati tek u prozoru
