www.mir.blog.hr
subota, 13.10.2007.
Jedan naš prijatelj završivši studiranje u Zagrebu, radeći u Rijeci i okolnim mjestima, ostavio je profesorsko mjesto i vratio se ovamo, odakle je i potekao. Kao nastavnik ili profesor više se nigdje nije zaposlio i neću reći da radi ponižavajući posao, nego da radi daleko ispod svojih kvalifikacija i znanja. Uz taj posao ima on i dodatnih koji ga ispunjavaju,ali u našoj sredini je tražen za instrukcije iz predmeta koje je završio. Tražen je, itekako tražen...njegovo znanje je veliko, a na lak i jednostavan ga način prenosi učenicima...i oni su oduševljeni tim jednostavnim, uvijek veselim čovjekom. I često ga pitaju zašto takvih učitelja nema po školama ? On im jednostavno odgovara da takvi kao on , odlaze iz prosvjete, jer žele predavati jednostavno, pristupačno ; na svoj način, ali im oni „viši“ iznad njih ne dopuštaju.
I tako naš profesor radi cijeli dan u svom poduzeću, a u večernjim satima je raspoloživ za instrukcije.Kada ga ljudi pitaju koliko naplačuje instrukcije on jednostavno, smješeći se odgovara „ništa“ ! Ja ne volim to „ništa“ jer potošeno vrijeme, rad , trud moraju na neki način biti plačeni...i zato ako ne u novcu onda je to obavezno na drugi način. Jednom prilikom sam mu rekla da već jednom mora odrediti cijenu i da nas ne baca u razmišljanje kako mu se odužiti. I znate li što mi je odgovorio ? „ Ja razmišljam na drugačiji način. Razmišljm tako, da će jednom možda doći vrijeme kada neću imati ni za kruh, tada ću pokucati na vrata onih kojima sam pomagao ( a ima ih koliko ja znam jako puno ) i nadam se da će mi se jednim ručkom odužiti.“ Ostala sam iznenađena , jer nikada nisam razmišljala na taj način! A vi ?
