www.mir.blog.hr
utorak, 30.01.2007.
Miris cigarete
Vjerujem da je večina vas blogera jedna kolona pušača; malo je onih koji nikad nisu okusili cigaretu. Što je to što nas privlači da uzmemo mali smotuljak bijelog papira u koji su umotane sušene biljke? Moje upoznavanje s cigaretom počelo ja negdje s početkom srednje škole. Mi cure iz istog razreda znale smo se zavući u predvorje wc i između dva školska sata ( znači pet minuta ) popušiti jednu cigaretu. Naravno svaka je povukla po dim i gotovo; prođe vrijeme. Iz tih se prostorija dimilo kao iz dimnjaka . Sve je bilo lakše i komotnije kada je došao veliki odmor. Onda bi s olakšanjem svatko zapalio svoju cigaretu ( netko je stigao i dvije ) i uživali bi bar do kraja odmora. Nismo se obazirali na poglede profesora i onih koji su bili nepušači. Kod kuće bi ponovo bili marljiva i poslušna djeca. A to što nam je odjeća i kosa sve češće smrdila po dimu, to je od onih drugih što puše a nalaze se u našoj blizini. Bilo je to sve do jednog dana kada je mama otkrila da osim knjiga u školskoj torbi nosim i kutiju cigareta. Znate već svi kako u tim trenucima zvuče pogrdne roditeljske riječi. Naravno da mi nije rekla samo tako nastavi; to ti je jako dobro. Ali ja sam ipak nastavila; pušila bih gdje god bi stigla. Kad bih otišla kod prijateljice, kad smo izlazili navečer van ili kad bi za vikend došla kod bake . Što sve baka ne bi učinila za svoje dobre unuke ? Gledala bi kako gutamo cigarete a ona bi se jadna jedva nazirala u maloj zadimljenoj prostoriji. Pa ako je ona nepušač dopustit će nama jadnicima da se barem kod nje ispušimo, bez ikakvih predavanja ! Jadna baka još je živa sa svojih teških 84 godine a nikad nije okusila cigaretu. I tako sam vam ja dragi moji, pušila sljedećih mjeseci i godina. Nije to bilo puno, tek 5-6 cigareta na dan, ali cigareta je postala moja prijateljica bez koje nisam mogla zamisliti dan. U kriznim situacijama zapalim cigaretu i nekako sve ono teško na duši , kao da ode s dimom. I uvijek smo bile nas dvije; ona i ja. To je bilo sve do jednog trenutka kada sam shvatila koliko novca mjesečno i godišnje izgori u cigareti. O trovanju neću ni govoriti; pa tko se još obazire na natpis na kutiji cigareta; „ pušenje šteti vašem zdravlju „ I tako sam svoju prijateljicu bez nekog čvrstog razloga izbacila iz svog života. Navikla sam piti kavu bez cigarete, biti s brigama i problemima bez cigarete, biti u društvu pušača a ja jedina koja ne puši..... Ali ostalo je jedno.... m i r i s c i g a r e t e .. Kakva su vaša iskustva s cigaretom?
nedjelja, 28.01.2007.
Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorio
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo....
( 1. KORINČANIMA 13 )
Da li je danas ovo već netko čuo?
subota, 27.01.2007.
OPET NIŠTA
Danas smo birali kućnog ljubimca na četiri kotača. Da bi došli do salona s kućnim ljubimcima morali smo prvo jedan posuditi. Ni to nije lako; posudili smo danas, prošli tjedan, pretprošli.... Uglavnom, došli smo i gledali....U jedan koji nam se svidio, sjeli smo odmah unutra, ustanovili da nam je malo mjesta, izašli van, gledali u njega, gledali i otišli. Došli u drugi salon, tu nas je s vrata jedan fascinirao. Opet smo sjeli unutra, sad je bilo dovoljno mjesta, iznutra je bio super, izvana super, mašina odlična, samo cijena previsoka; s popustom i opet visoka..... Pa gdje da nastružemo toliki novac? Pogledavali smo se, slijegali ramenima, mislili, mislili i izašli van.... Još jedna bezuspješna potraga za ljubimcem. Sad gledam u prospekte i sve ostaje na divljenju.
možda je ova slika jasnija
Gledajući emisije Branke Šeparović „ Škrinja „ došla sam na ideju da i ja imam svoju škrinjicu u kojoj će biti „ moje blago „ koje ću moći čuvati ili poklanjati; u svakom trenutku ću imati nešto svoje što mogu pokloniti. Tako se „ blago „ množilo ali bez škrinje za kojom sam čeznula. Netko je ipak imao „ dobro „ uho pa mi je pod bor stavio škrinjicu a unutri je bila Milka čokolada. Ne bih se ja ljutila ni da je cijela popunjena s milkama...I tako dragi moji sada se u škrinji nalaze: mirisne torbice s lavandom, podmetači za čaše,zvončići za bor, šeširići i pregače za boce, gumice sa ukrasnim cvijetovima za kosu i torbice za mobitel koje se stave oko vrata. ( Naravno sve je ručni rad; heklano.) Ne znam kako vam to izgleda, ali darujući „svoje blago „ drugima nitko nije rekao „neću „ ili „ ne sviđa mi se „ da li zbog toga da me ne uvrijedi ili ....
Ovo je isto poklon
Ponovo nešto od konca i vune
Tri torbe preko ramena
nedjelja, 21.01.2007.
Fran je naravno ime. Ovo je vesta koju sam napravila za jednog " malog princa " koji se zove Fran i živi u mojoj blizini. Došao je na svijet prošle godine na radost mnogih. Napokon su tolike molitve bile uslišane! I što pokloniti malom stvoru koje ima sve čim se rodi ?
Moji radovi...prošle godine sam bila opsjednuta torbicama; malim, velikim i onima za mobitel . Napravila sam ih 70 svuda su završile, ako budem uspjela objavit ću fotografije nekih pa možda nekom pomogne u ostvarivanju ideja
četvrtak, 18.01.2007.
Razgovor.....
Ne znam da li ste primjetili u mjestima ili gradivima gdje živite hladnoću među ljudima?! Kako je teško onima koji se poznaju procijediti pozdrav kroz usta. Drugi i uspiju reći onu kratku riječ „bok“ dok će treći hrabro postaviti i kratka pitanja: Kako si ? Čime se baviš ( Ovo pitanje mrzim!) Što ima novog?. Kako jadno!!!! Za neki duži razgovor ostat ćemo uskraćeni ili se jednostavno ne ćemo usuditi ni počinjati neku temu..... Tko još ima vremena za razgovor uz kavu ????
srijeda, 17.01.2007.
Radost
„Vaša je radost vaša raskrinkana žalost. I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza. Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost. Kad ste žalosni, opet zavirite u svoje srce i vidjet ćete da odista plaćete za onim što je bila vaša radost. Neki od vas vele „radost je veća od žalosti“ a drugi kažu „ne, žalost je veća.“ A ja vam kažem da su nerazdvojne. Zajedno dolaze, i kad vam jedna sjedi sama za stolom, zapamtite da vam je druga zaspala na postelji.“
„ Prorok“
Znamo li se jednako nositi s radošću i žalošću ? Kad smo žalosni onda sigurno kopamo po svemu nebi li otkrili tko ili što je to uzrokovalo....Okrivljujemo i ljude i događaje, a rijetko kad sebe.Kad smo sretni onda smo sretni i nema kraja sreći, želimo je podijeliti s drugima i mislimo da će ona potrajati, cijeli svijet bi zagrlili, a rijetko kad pomislimo da već sutra može doći „oblak“koji će nam pomutiti tu radost i sreću...
subota, 06.01.2007.
K NJ I G A
Moja omiljena knjiga počinje ovako : "Počinjem ovu svoju priču , nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad račun bude sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov."Onaj tko ju je čitao znat će o kojoj se knjizi radi. A zašto mi je jedna od najbiljih koje sam pročitala? Jer je prepuna istina kojih nismo svjesni u svakodnevnom životu nego ih čitajući otkrivamo.I tako ju mogu čitati ponovo i ponovo i uvijek će me oduševljavati....
ponedjeljak, 01.01.2007.
Život je....
Život je prilika, iskusi je.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga.
Tragovi u pijesku
Sanjah jedne noći, kako šećem obalom mora sa svojim Gospodinom.Ispred mojih očiju, kao tračak svjetla, pojavi se moj život. Nakon što je i posljednja slika prohujala pored nas, pogledah unazad i vidjeh, u najtežim vremenima mog života samo jedan trag u pijesku. To me zbunilo pa se obratih Gospodinu: " Kada sam onda, u tebe uzvjerovao, da bih te slijedio, ti si rekao da ćeš uvijek biti sa mnom. Zašto si me napustio, kad sam te očajnički trebao?" Gospodin uze moju ruku: " Drago dijete, nikada te nisam ostavio samog, naročitone u vremenima srraha i nevolje. Tamo gdje vidiš samo jedan trag, budi siguran: TADA SAM TE NOSIO !"
