|
staklo
rekao mi je netko sinoć, po kiši, da kažu da će ove godine odnosi biti u kušnji neka budu baš me zanima što ćemo smisliti kada jednom iskreno odvažemo onu cestu prema sjeveru, između borova, hladnu i pustu, prema nekome sebi i ovu karavanu za koju smo mislili da ju ne smijemo ostaviti da moramo s njom čekati umjesto da krenemo s njom/bez nje- zar nije oboje isto i bezizlazno? volim kad zagrmi i kad puca staklo u birtiji jer se idućeg dana napokon moraju prebrojati dugovi i manjkovi priznati udio krivnje u pogrešnoj računici a naša je i to oslobađa reći jebiga i riješiti se mamurnih taloga punih krivica, grijehova, zbližavanja koji se samo zbrajaju, minusi se uvijek zbrajaju ispod pulta vrebaju a antić kaže da je zaborav jedina čovjekova čast da bude sebi ja samo, kako zaboraviti mamurne taloge pune krivica, grijehova, zbližavanja ući u sebe i priznati da si shvatio da već odavno jesi na onoj pustoj cesti prema sebi (da ništa drugo nemaš osim staklenih snova u kojima razbijaš paralelne živote) |
|
ako smo pali bili smo padu skloni i to znam, jer volim kad me tuče jače od mene samo, što je za to vrijeme sa stvarnosti? deformira li se poput nas, postanu li svi prikaze ili svi znaju da bal uskoro prestaje i na vrijeme glade kosu, popravljaju majicu i prekidaju kratke pobješnjele misli s drugih planeta? a možda ih uopće ni nemaju? možda smo samo mi, koji spremno padamo, nemirni dovoljno da udaramo u tuđe mirove i kako to podnose? a možda nikada ništa nije bilo crno bijelo i možda nikada nitko nije bio ta stvarnost koju sam ponekad oštetila možda samo postoji furanje sebe i tek onda sve ostalo nastaje, mijenja se, drobi, nestaje, raste, vraća se od i do tebe |
|
meanwhile „Još nisi spreman za potpuno prožimanje stvarnosti sanjanja i svakodnevne stvarnosti“, zaključio je. „Svoj život moraš posve preobraziti.“ „Ali učinio sam sve moguće preobrazbe“, prosvjedovao sam. „Mijenjam se već nekoliko godina. Nema više ni najmanje pojedinosti koje bih se sjećao o svojem životu.“ „Mora postojati mnogo više no što se sjećaš“, rekao je nepokolebljivo, „u suprotnom se ne bi budio vrišteći.“ |