ako smo pali bili smo padu skloni
i to znam, jer volim kad me tuče jače od mene
samo, što je za to vrijeme
sa stvarnosti?
deformira li se poput nas, postanu li svi prikaze
ili svi znaju da bal uskoro prestaje
i na vrijeme glade kosu, popravljaju majicu
i prekidaju kratke pobješnjele misli
s drugih planeta?
a možda ih uopće ni nemaju?
možda smo samo mi, koji spremno padamo, nemirni
dovoljno da udaramo u tuđe mirove
i kako to podnose?
a možda nikada ništa nije bilo crno bijelo
i možda nikada nitko nije bio
ta stvarnost
koju sam ponekad oštetila
možda samo postoji
furanje sebe
i tek onda sve ostalo nastaje, mijenja se, drobi, nestaje, raste, vraća se
od
i do
tebe
Post je objavljen 13.02.2013. u 01:14 sati.