Malo sam eksperimentirao i na kraju sam došao do dobrih smjesa i za kruh i za pizzu. Probao sam i sa zamrzavanjem, ali i držanjem pripremljenog tijesta u frižideru. Na kraju sve ispada tako jednostavno. Bitno je pratiti fluidnost tijesta dok se miješa, jer neko brašno upija više, neko manje, ostalo, daj što daš. Prolazi i led i frižider i naknadno pečenje kruha ili peciva u pećnici. Prolazi i to da odrežem višak kore, ako mi je pretvrda. I pizzu sam držao u frižideru, od sirovog tijesta, do gotovog proizvoda, što me podsjetilo na prve pizze u životu koje sam jeo u Trstu. Hladne, vlažne i vrlo ukusne. Dakle ne one iz pizzerija, krušnih peći i sto čuda, nego one najobičnije tipa prozračno i vlažnjikavo tijesto, malo umaka, pa mozzarella i još pokoja sitnica odozgo. To se kupovalo u pekarama ili tako nekim malim dućančićima gdje je sve bilo hladno i za van.

Za ovu pizzu s fotke, što da pričam, sve se vidi, kompletno integralno brašno i domaći istarski krastavci kao navlakuša. S vrlo intenzivnim namirnicama ili začinima valja biti oprezan kod doziranja. Kapari su svakako jedni od njih.

30.08.2023.