Ovaj kruh se radi od pšeničnog i heljdinog brašna, kiselog vrhnja, kvasca, vode, soli i skroz malo šećera, u kalupima za mafine. Pekao sam pola sata na 200 stupnjeva. Nikada nisam radio ništa slično, ali ipak sam si dozvolio luksuz da sat narihtam na 30 minuta i odem iz kuhinje čekajući da zvoni, bez da i jednom provirim u pećnicu. Ne, nije trebao ispasti mramorni, ali je. Kada si čovjek umisli da nešto zna, pa radi proizvoljno, uopće ne držeći se recepta, rezultat zna biti poučan. Eto, moj je da neću više raditi domaći kruh i peciva. Jednostavno, nemam ja toliko vremena ;)
P.S. Tko misli da sve zna, nije problem, tko se ponaša kao da sve zna, a uz to ima i skroz opipljiv utjecaj, e to već zna biti itekakva nezgodacija. Stoga, kloni se zablude da sve znaš, ali i ljudi čija je vjera u tom kontekstu veća od tvoje. Realnost je da znaš u određenoj mjeri, ni više, ni manje, i to je ponekada dovoljno da se posao dobro obavi, ali ne baš uvijek, pogotovo ako je čovjek bahato neoprezan i samouvjeren bez pokrića, tj. samo zato što mu baš tako egu paše.
