Gdje sam, što radim...eto, skitam se i snimam . Detaljnije o koncertu pročitajte tu, a ja ću vam rađe pustiti malo muzike iz mog, blago rečeno, mobilnog studija: Snimka je takva kakva je zbog ekstremno teških uvjeta života i rada kojima sam izložena u posljednje vrijeme , pa ako tu nešto nije jasno, virnite tamo. A današnje novine slobodno bacite u smeće! Lažu!!! Mislim, stvarno.......ono, tri stanice! Tri trajvanske stanice!! (a i tog se trajvana bojim k'o hajvana & vraga crnoga; nije bilo zbog gušta, već potrebe ljute) Ne'š ti švercerice, ne'š ti udaljenosti!!! Predaleko za šetnju po kiši, preblizu za vožnju Bijelom Strijelom od dvije minute plus pol ure traženja parkinga...okej, okeeej, nema isprike za takve ekscese. Neću više, časna blogerska . Ni pretrčavati avenije prek crvenog . Kao što to rade domoroci, koji su me, uostalom, na kompletno zlo i nagovorili . Idi i ne griješi više, reče netko dobrodušan; pa, eto - idem, za početak . A na greškama učimo, ionako. Tko si u današnje vrijeme može priuštiti doživotno neučenje ?! (...tek toliko da na ovom blogu napokon osvane nešto bez hrane , tek toliko da maknem prošli post, tek toliko da vas ne dovodim opet u napast pizzama sumnjivog porijekla i još sumnjivijeg roka trajanja , mada se darežljivi komentator zarekao da ne bu više ostavljal komentare ...) |
- 1 1/2 kg uskršnje šunke (one u super-sexy mrežastoj čarapici ) - 1/2 kg krumpira - svežanj peršina - glavica češnjaka - kiselo vrhnje - sol, papar Šunku dobro oprati, prokuhati desetak minuta, ocijediti i kuhati u dvije litre vode cca dva sata. Kuhanu šunku izvaditi, odstraniti višak masnoće s juhe i, naravno, čarapicu sa šunke ; tri-četiri odreska nasjeckati i vratiti u juhu, dodati krumpir narezan na kockice, nasjeckani češnjak, sol, papar i kuhati dok krumpir ne omekša. Dodati peršin i kiselo vrhnje, a dio krumpira zgnječiti; nakon dodavanja vrhnja, juha više ne bi smjela zakuhati. Juhuuu, juhica je tu, spremna na sve ! A šunka je tamo, radite s njom što hoćete . E sad, pitate se vi, a gdje su gusari?! U Austriji, vjerojatno. Ili Australiji. Ili na Uskršnjim otocima, jer ovo je prava uskršnja juhica koja je sasvim slučajno uskrsnula i danas – eto, našlo se nešto šunke i peršina pri ruci, a onu prethodnu, prigodnu, izjelo se brzinom koja premašuje performanse mog sirotog starog Sonyja DSC-P93, pa… …khm, otplutala sam s teme, gdje smo ono stali? Na gusarima. Nda. Jedan, plav, no ne i uklet kao Holandez, izgusario je srce moje preosjetljivo baš ovom juhicom. Crni bok njegovog gusarskom zastavom ovjenčanog broda mazno se ljuljuškao uz bijeli bok moje imenjakinje i tog uskršnjeg vikenda, kad mi je onako, priko bande, dodao ovaj čarobni napitak sastojaka do tad nepoznatih. Zbog toga, ili možda zbog usamljenog milozvuka saksofona sviranog live na palubi u zlatna predvečerja Zlatnog otoka, ili pak zamamne mreže za spavanje razapete između dva jarbola, Neptun će ga znati, no nema mi Uskrsa bez ove juhe. Ljubitelju vjetra, valova, pjesme, klape, klope, mirno ti more, ma gdje bio… O ljudi moji, kako padam na frajere koji znaju držati onu stvar u ruci! Na kuhaču mislim, dašta, i na all that instrumentarij slasti . Ništa mi slađe od dobrog komada u kuhinji, časkom sam kuhana i pečena. A ne mora biti goli kuhar, uopće. Onaj Koji Me Skuhao Čuvenim Meksičkim Odrescima ujedno je radio i najbolji pommes frites na planeti. I palačinka-show, sa lupinzima, dvostrukim akslima i spektakularnim slijetanjima u tanjur. Palačinke, ofkors, ne chefa; on bi za to vrijeme bio totalno cool, samo mu se friško izbrijani brk tajanstveno smješkao, naviještajući omašćivanje. I riblje paštete našlo bi se na zavodničkom meniju tih davnih dana, i kobasica na štapu i ličkih polica sa liptauerom i koječeg drugog. No, svako vrijeme prođe, svaki obrok kraju dođe, svaki brk dobije bradu i sad smo uglavnom, kako Arsen lijepo reče, pri desertu. On radi palačinke, ja sve ostalo . Ali palačinke su i dalje vrhunske . Nisam od onih koji misle da ljubav ide kroz želudac; nađe se i zgodnijih prolaza, ali pokazalo se u praksi da su strastveni jelci ujedno i strastveni je...lte. Dok ne pretjeraju sa strastima, hehe, pa se dotadašnje mogućnosti utjelove u nemogućnosti. A onima koji frču nosom na sam spomen iskušavanja novih organoleptičkih terena i eksperimentiranja novim začinima & načinima, daleko lijepa kuhinja. Naročito moja. To su likovi za onu jednu iz razreda, koja je na maturalnom putovanju nama smrtnicama neodoljive dubrovačke dobrovoljčeke-vodiče ‘ladno otpirivala besmrtnom rečenicom: “Mama mi je rekla da se ne smijem upoznavati s nepoznatima!” Ta se upoznavala samo s poznatima. Madre de dios, ke recepte je pobrala iz majčine kuhinje! Garant se udala za nekoga iz uže obitelji. Da je nabavila majci zeta s Red Carpeta, čulo bi se. Dakle, ekipica, nemojmo pretjerivati ni u čemu, papajmo juhicu; ona je važan dio svakog obroka, zdrava je, fina i brzo vas zasiti, zato sam je i zalijepila na blog. Jer, zasitili ste se i mene i mojih recepata i kilometarskih postova kakvima vas obasipam ovih bezbrižnih, proljetnih dana, priznajte. Pa - da mi ne zakuhate - gren ća, ali ne bez muzike i puse za maloga od kužine upsss, htjedoh reći DJa, ne, sad me ispravio i kaže - tehničkog realizatora , (...ma evo mu još jedna da se ne jezi više...) |
Bljak, kakvo vrijeme! Pravo zagrebačko, rekli bi neupućeniji Riječani . Dan je tmuran, ja mamuran, rekli bi neki drugi . Je, okej, sinoć se feštalo. Malo. Tek toliko da se izbjegne pljusak . Pa se pljusak uspješno izbjeglo, ali ne i posljedice . Kako bilo, Lipa Mare moja, danas niš od recepata; apdejtat ću ovaj šparoga bluz čim dođem do memorije. I svoje i kompjuterske. Jer, nije da se hvalim, ali shvatilo se da mi je malo jedan - laptop, jelte - pa sad imam dva . (...sponzorski momenat - čestitke, aplauzi & pusa tebi, dobrotvore moj ; ne bum te linkala, haha, ipak...) Sad nam slijedi period prilagođavanja, privikavanja, pipkanja, pa tek onda tipkanja; nova igračkica zaokuplja svu moju pažnju, ter za kuharije baš i nemam inspiracije . Osim toga, treba dati vremena i šparogama da se rekuperaju. Ja se još nisam; ni od fešte, ni od trešnjevačkog placa i cijene (jednog! Divljeg, ali jednog!!!) maca - 50 kuna, u slast! Dakle, ekipica, evo vam za prvu ruku samo bluz; šparoge dolaze kasnije... APDEJT, napokon... Šparoge za predjelo; pitome, domaće (dakle - one krupne, bljedunjave, debeljuškaste...poput svih udomaćenih & pripitomljenih stvorenja ) Tips & tricks za lijenčine: slobodno uzmite dvije staklenke gotovih šparoga - zelenih i bijelih - i pravite se blesavi kad vas tetka, poznata po univerzalnom lijeku protiv svih boleština znanom kao "domaća kokošja juhica" ishvali na sva usta . (...hahaha, vidite kako se recept izlizao? To je najbolja preporuka; uz nešto pršuta i sira, jasno...) Ili se malo potrudite oko slamanja oklopa (uz garanciju da će i svi ostali otpori biti slomljeni , isprobano, hehe) ter u ime viših ciljeva prionite poslu znanom kao Šparoge-divljakuše a la MM, za paštoljupce : - 1kg škampi(-ća...ako ste od onih kojima veličina nije važna ) - 1/2 kg kozica - zelene šurle (1/2 kg, Klara M, mmm, najbolje su) ili isto toliko lazanja, rezanaca...po guštu - divlje šparoge (cca dva macića, prethodno blanširana i narezana) - 1/2 l temeljca od škampi(-ća, jelte ) - 1/2 l bešamela - parmezan, ribani Na malo maslinovog ulja propržiti kozice i očišćene repove škampi(-ća ) zatim i šparoge; u međuvremenu skuhati temeljac od škampi(-ća, haha, al' sam zapela za veličinu, tctc; dunkve - glave, oklopi, pola litre vode, malo soli...ma znate to, ne ?), procijediti ga i dodati bešamelu; umiješati u cijelu štoriju one kozice, repiće & šparoge, preliti (naravno, skuhane ) šurle, te blagosloviti parmezanom po želji . U slast! Vrijeme je i dalje prekrasno. Ako ste šparoga . Ako niste, snađite se. Kuhajte, papajte, zavucite se u dekicu ; ja odoh, tim redom, |
(...jer ostadosmo bez interneta još prekjučer, od poslijepodneva pa do zore rane. Švasalo se šahte, važgalo se optičke kabliće miće na Mostu mladosti; i eto radosti za sitnu raju - umjesto blogoglagoljanja slušalo se stare ploče, koliko ti srce hoće ...) Ajde, Đorđe, budi drug i poželi jednu, DJ/VJ MM časti! Ma može, što ne bi moglo...žeži, brale!!! To je bio ton . A iz giga-mega-takomisvega-supertajnih izvora dobih i sliku... ...picnulo ga za spič na Markovu trgu o Markovim konacima i bazama. I to ga picnulo ono najbolje, najčuvenije i najviđenije međ stilistiman, pače i Hrvatiman - Modni Mačak, Modni Kučak i Žuži Co-To-Maš-Va-Buži (ova zadnja se puno udavala, sori. Za Kineze, izgleda ). Ne bu Buš bubnuo na Red Tapet k'o ostali svijet ni po pitanju pripremljenosti za brojne važne susrete, a jok. Informira se on debelo unaprijed, zbog već uobičajenih manifestacija mrzovoljnih reakcija na sam spomen integracija u prekrasnim prikrajcima kugle zemaljske poput ovog našeg. Iz gorespomenutih izvora dobih i zorni prikaz prosječnog precjedničkog brifinga: Think pink, ekipica ! U ovakvom društvu ne može nam biti loše . Nego i više od toga . A ja odoh mahat zastavicom svilenicom; zaostala mi jedna još iz osnovne škole, od dočeka Hajla Selasija. Hajdi haj, hajdi ho... ... haug, bledoliki ... ...i budimo kuš, jer dolazi Buš! APDEJT, točno na tri ure zapolne kad je sletio Air Force One: { izvještava tajna agentica kodnog imena Blog Force One. Samo za vaše oči supertajno sam zasjela drito on d fejs of d plejs, što možete zaključiti i sami po zagradama, zajebanim zagradama, na početku i na kraju izvješća. Ekipica, ča smo se toliko uspizdili kontra čovika??? Zato jer se on zna veselit, a mi samo kiselit?! Našeg Frančeska nisu nikad zvali nikamo, a ovaj rado ide i di ga ne zovu. I sve puca od veselja kud god prođe. A i on je vazda vesel, k'o malo dite... Jedva čekam da Jadranko Kosor i Iva Sanader večeras proglase damenbal, Buš bu baš najebal. Ala, gren sad ća, po friške scene plesa s Plesa. Bat ajl bi bek, ne sekirajte se; neki šesni kršni momci u crnom čuvaju me k'o Bandić kapju vode. Alo, Ružooo, ča čekaš, lets dens...ma koju gospu činiš višje u kondutu, its okej i frizura i vešta...ajmooo, pokret...ajmooo, fešta...a ajmo i zagradu stavit...aha, evo je: DOLI ZAGRADA!!! } APDEJT u deset do osam, k'o Hrga: { Ote vi bolje gledat Hrgu i farmu, ja vam ostavljam samo prilog naše suradnice Majstorice s mora koja - nadam se - tu i tamo hita oćadu s primorske poneštrice i prati manevre one jedne jadne, brižne & usamljene nuklearne podmornice. Da se nebogo plovilo (plovilo? Ili ronilo? Hm. Kako se zove ono ča je malo gori, malo doli?! Dalo bi se još o tome, ali nemojmo sad cjepidlačit, imamo visoke i važne goste) ne nasuče k'o kit na primorskome plavom žalu od žalosti, dok mu ne stigne ostatak NATO-kumpanije. Evo, dakle, novih priloga za biografiju Đorđa DablYu Buša, koji dokazuju da on nije bilo kakva šuša: Fakat nije. Gren ća, možda me Stipe zazove da im dođem ča zapivat; njemu sam već nekoliko puta to radila , pa zna s čim može računat . Po mojoj procjeni, večeras bi im baš legla "Đelem, đelem" nakon lagane riblje večere i rožade, a tko to bolje znade od vaše MM, ups, Blog Force One, hehehe...ni'ko živ...ma pljunuta ona druga MM, ča je - je . Kiss/pozz, ekipica. Zatvaram zagradu do idućeg javljanja; i pazite kako prelazite cestu ako ste negdje u điru po lijepoj našoj metropolici. Ne, neću vas ja unesrećit, odlično vozim, ali ovaj naš gost izgleda malo...paaa...čajaznam, trapavo, eto...kako ga uopće ukratko opisat neprostim riječima...enivej, pamet u glavu. } APDEJT; rano jutro, pola šest, moja MM.... {...zato jedva stavih zagradu. I neću vas dugo gnjavit, obećajem. Samo kratko o stanju nacije i odoh. Stipin poziv sinoć sam dugo čekala, čekala i ne dočekala. I u suzama zaspala. Te odlučih ne čekati ništa više. Jer, kratka domaća kaže: ak' buš čekal.... ....BUSH POPUSHIL !!! A ja sam pušačica i pol, skurim i tri kutije na dan. I znam da to ni ni dobro ni pametno i da će nam država tako i tako i to uskoro zabranit, pa je bolje skinut se na vrijeme. Zato sad idem napisat ovu parolu na transparent pa ga demonstrativno trgnut na trgu, ča je stara navada našeg legendarno mudrog naroda. Nadam se da neću promašit misto radnje. Nova sam u gradu, pa bih lako mogla uletit na krivi demonštracjun di bi me sigurno nastojali ispraviti svim sredstvima. Markov, Cvjetni, meni sve isto...najbolje se, k'o Inglišmen u Njujorku, pravit Francuz. O revoar! O šit!!! Zaboravila sam da su meni svi jezici strani... } APDEJT za pet, ali je zapravo četvrti: { La commedia e finita. Ili u prijevodu na kajubojski: gotovo je, gotovooo!!! Šal je ća još pred dve-tri ure, i Buš i njegova svita z boljeg kraja svita. Od ovog našeg, goreg, ka još goremu. A iznad nas helikopteri, opet helikopteri. Zašto, zabloga miloga, zašto??? Ne znam. Nemam koga pitati. Bojim se. Onog najgoreg... ...da će nam ga Rusi vratit . Adio, ekipica. Air Force One odlijepio je. Blog Force One isto; jedva ima force zatvoriti zagradu, tajnu zagradu...} |
< | travanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Sign by Danasoft - For Backgrounds and Layouts
...najveći bećar Bloga.hr .
Silom (ne)prilika proširio djelatnost .
Sličica je mutna, ali to je takav lik .