miljevci
31.01.2007., srijeda
Miljevačka Gospa od Milosti
|
Naša Gospe od milosti,zaštitnice Miljevčana, blagoslovi djecu svoju,vječna zoro Božjeg dana. Dobra Gospe od milosti,čuvaj svoje Miljevčane, iza zemnog ovog žića, isprosi nam sretne dane, isprosi nam sretne dane. Ti si kćerka Boga Oca,Majka sretna Božjeg Sina, posvećena Duhom Svetim,Božje vrelo svih milina. Neka bude!-riječ je tvoja za spasenje sviju ljudi, ispod Križa Majka stoji,zora sreće svijetu rudi. Posrednice svih Milosti,otvori nam srce svoje, blagoslovi mlade,stare,sve na sreću djece tvoje. Uz Miljevce i Promina tebi hvalu složno pjeva; Petropoljci,Drnišani,iz oka im ljubav s'jeva. M.Validžić I.Glibotić |
- 21:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Otkud ime Miljevci
|
Na poput mora nepreglednoj visoravni što se od Petrova Polja i Moseća pruža u nedogled prema Bukovici, Ravnim Kotarima i moru smjestilisu se naši Miljevci sa svojih sedam sela. S istočne strane se poput Vječnog stražara nadvila nad njih sura Promina sa svojom 1148 m visokom Čavlinovkom. Sa sjevera i zapada oplakuju ih tihe vode Krke, a s juga čudljive Čikole. Kada čovjek pogleda s Promine taj kraj u njegovoj čudesnoj i divljoj ljepoti nikad dovršene igre sivog kamena, žilave »smrike« i zemlje »crljenice«, te kada sluša nikad dovršenu pjesmu bure i juga, cvrčka i slavuja pomislio bi: tu je stan tek vuku i hajduku! Samo onaj tko je ovdje rođen može više voljeti ljepotu ovoga siromaštva od »misirskog« bogatstva. Mnogo ćete puta uzalud tražiti njihovo ime na zemljovidu. Nećete ga naći ni u popisu pošta, niti u bilo kojem turističkom vodiču. Zapisano je jedino u poreznim knjigama.i u popisima vojnih obveznika, još tamo od zemana »blagopokojne« Mletačke Republike i jedva dotučene »svitle carevine«. Ništa bolje nije ni na znanstvenom području. O Miljevcima, koliko sam mogao doznati, još nije nigdje ništa objavljeno što bi moglo imati vrijednost jednog ozbiljnog znanstvenog rada. Ni ovi reci ne mogu pledirati na nešto takvo. Zbog svoga zemljopisnog položaja i do sada još uvijek neistraženih ostataka prošlosti ovaj kraj sigurno krije u sebi odgovore na poneka od pitanja iz naše nacionalne povijesti, arheologije, etnologije i naše lingvistike. Nikakvo čudo da je s Miljevcima tako, jer ista sudbina bije i još mnoga naša starinom posvećena mjesta. Osim toga, znanstveno-istraživački rad i kultura uopće bili su oduvijek biljka koja se na ovoj našoj vjetrometini teško primala i još čudnije razvijala, zahvaljujući ponajviše svoj opstanak jedino ljubavi neimara za našu nacionalnu baštinu. A ipak, čovjek je od pamtivijeka živio na ovim prostranstvima i ostavio budućim pokoljenjima svjedočanstva o sebi. Prvi stanovnici na širem području istočne obale Jadrana, o kojima povijest može sigurno nešto reći, bila su ilirska plemena. Zapadno od Krke Liburni, istočno Delmati, nešto sjevernije od njih Dindari. U široj okolici Miljevaca od toga najstarijeg stanovništva ne ostade gotovo ništa drugo osim nekoliko pohrvaćenih zemljopisnih naziva kao što su: Dalmacija, Krka, Promina, Dinara itd. Sačuvalo se također i nekoliko još neistraženih nekropola s grobnim gomilama za koje se pretpostavlja da bi mogle biti ilirske. Pod tim gomilama obično se kriju ostaci primitivne keramike, te tu i tamo poneka ljudska kost. Obično samo kosti podlaktice, kao što je to slučaj na nekropoli nedaleko od Rupa. Poneki rimski grob, nekoliko ih je (također još neistraženo) u blizini Visovca, svjedoči o nekadašnjoj rimskoj dominaciji na tom području. Tijekom VI.st. usliljed velikih seoba gotovo svih etničkih skupina u Aziji i Europi hrvatska se plemena spuštaju prema moru i osvajaju istočno jadransku obalu, osim nekoliko utvrđenijih romanskih mjesta koja su bila kasnije asimilirana. Stoga se može smatrati da je nekako najkasnije u VII. st. i miljevačka visoravan bila naseljena hrvatskim življem. Kada su se na Visovac negdje u XIII. st. nastanili pustinjaci augustinskog reda, njihov samostan poprima sve značajniju ulogu. Godine 1445. augustince su zamijenili franjevci, a visovački samostan postaje vjersko, kulturno i nacionalno središte ne samo Miljevaca, nego i šire okolice pružajući sve do naših dana jedinstven primjer suživljenosti franjevaca s pukom. Nekako iz toga razdoblja potječu i ruševine dviju utvrda: Ključice grad hrvatske velikaške porodice Nelipića (XIV. st.) i Kamičak – rodno mjesto kardinala Jurja Utišinovića (1481.-1551) i hrvatskog bana Marka Mišljenovića (1506.-1508). Neki od naših povjesničara skloni su tvrdnji da je tu rođen i posljednji hrvatski kralj Petar Svačić. Ključice su još kako tako sačuvane, a od Kamička nije ostao gotovo ni kamen na kamenu. Posljednje (a možda i jedine) stvari koje su spašene s Kamička su dvije priprosto obrađene kamene kugle promjera cca 0,35 m. Njih su 1965. sasvim slučajno pronaš1i visovački đaci. Danas stoje kao ukras pred visovačkom « gustirnom «. U vrijeme turskih prodora Miljevce je zadesila sudbina mnogih naših mjesta. Sva sela su bila uništena, a narod pribjegao na područje tadašnje Mletačke Republike oko Rogoznice i Primoštena pa sve tamo do Tijesnog i Pirovca. Narodna predaja o tim događajima već je davno zamrla. Jedino je fra Petar Bačić (1847.-1931) u visovačkoj samostanskoj kronici zapisao da su Miljevci u vrijeme turske dominacije bili feudalni posjed turskih begova imenom Miljević ili Miljevac. Otud i ime Miljevcima. Te se begove također spominje u okolici Knina i Vrlike. Nakon izgona Turaka u posljednjoj četvrtini XVII. st. Jedan se dio starosjedilaca bio povratio na opuštena ognjišta. Njima su se pridružili i doseljenici koji pod vodstvom franjevaca prebjegoše iz tada još turske Bosne i Hercegovine na šire područje trogirskog i šibenskog zaleđa . Tako je već 1699. bila na Miljevcima podignuta nova crkva posvećena Imenu Isusovom. (Ovdje bi se moglo upozoriti da je u vrijeme sukoba s Turcima »Ime Isusovo« bilo bojni poklik.) Sama župa bila je vjerojatno ustanovljena nešto ranije, ali arhivski materijali o tome ne daju sigurnih podataka. Kroz čitavo vrijeme njezina postojanja župnici su bili isključivo franjevci. U početku su to bili članovi Franjevačke Provincije Bosne Srebrne, a od kada je 1735. odvajanjem od Bosne Srebrne utemeljena nova Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja pa sve do danas župnici su njezini članovi. To bi bio kratak i površan pogled u još uvijek veoma zamagljenu povijest naših Miljevaca. Povijest njihove budućnosti svi mi već sada pišemo. Da li će ona biti imalo svjetlija ?! Promar Miljevci, god. I. br. 1, 1977. |
- 20:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
30.01.2007., utorak
Ojkanje
|
Evo razmišljam da stavim neke stare tekstove pjesama o Miljevcima,kao i popularne tekstove "ojkalica" s Miljevaca,samo bojim se da ne znam baš puno ,dobrodošla bi mi bila svaka pomoć,naravno ako znate,ili ako nekoga imate za pitati. Bilo bi lipo da se bar malo sačuva pisani trag našeg bogatog kulturnog naslijeđa.Zato umoljavam svekoliko miljevačko pučanstvo ,u domovini i iseljeništvu da mi pomognu u nastojanju da sačuvamo i prikupimo što više lipih miljevačkih napjeva. Ako i kad sakupimo dovoljno materijala objavit ćemo ga na ovim stranicama. Unaprijed hvala! |
- 23:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Miljevci-tvrđava hrvatstva
|
Uglavnom mnogi stanovnici Lijepe naše nisu čuli za selo Miljevci u općini Drniš dok nisu oslobođeni od četničke okupacije 21.lipnja 1992.g.Burna je novija povijest sedam miljevačkih sela pod zajedničkim imenom Miljevci (Brištani,Bogatići,Drinovci,Širitovci,Karalići,Kaočine i Ključ),smještenih na platou između rijeke Krke i Čikole,gdje živi oko 1 200 stanovnika. Miljevčani su bili u stalnoj opoziciji spram vladajućeg režima,a to ih je često skupo stajalo. Da bi poboljšali svoj materijalni status na na škrtoj i oskudnoj zemlji,na početku XX stoljeća veliki broj muškaraca odlazi u Ameriku,kao obećanu zemlju blagostanja..Gotovo svi se vraćaju nakon nekoliko godina pečalbarstva rodnoj grudi,obogaćeni životnim iskustvom i američkim dolarima kupuju zemlju uz Krku i Čikolu. Uz mukotrpan život na kamenjaru,osluškuju se politička gibanja na ovim našim prostorima. Miljevčani se listom opredjeljuju za politiku popularnog vođe i učitelja hrvatskog naroda Stjpana Radića,a mnogi postaju vatreni radićevci..Stoga je razumljivo da je upravo na Miljevcima Radić održao svoj poznati govor o borbi za seljačke i hrvatske pravice.Kao spomen na taj događaj 1971. osnovna škola u selu Drinovci dobila je ime Stjepana Radića,koju,naažalost,u ovom domovinskom ratu razoriše četnici. Velikosrpska hegemonija za stare Jugoslavije osjeća se i u miljevačkom kraju.Žandari skidaju s crkve hrvatski barjak,čemu se energično suprostavljaju Miljevčani,a među pobunjenicima ističe se Mika Stojanović.Kao opozicionari kraljevini i Karađorđevićevoj dinastiji,Miljevčani,uvjereni radićevci,uzvikuju da su za republiku,pa zbog toga Miljevci i dobiše popularno ime "Miljevačka republika". I u drugom svjetskom ratu,a osobito poslije rata,mnogi Miljevčani postadoše stradalnici.U poslijeratnim čistkama "narodnih neprijatelja",velik broj Miljevčana poubijaše nove vlasti,a ti ljudi nisu se bavili politikom već su živjeli kao pošteni seljaci i Hrvati. Naravno,imajući na umu i objektivne okolnosti,Miljevci s dosta zakašnjenja dobivaju struju,asfalt,vodovod,a u nekakvom industrijskom pogonu nema ni govora.Posljedica toga je velik val emigracije u prekooceanske zemlje (osobito Kanadu i Australiju) i Njemačku.Selo počinje umirati,napuštaju ga mladi,gase se rudnici u Siveriću i u Trbounju,gdje su radili i brojni Miljevčani. Da je vođena racionalna politika u dislokaciji industrijskih pogona,ostao bi dio mladih ljudi na selu,a gradovi ne bi imali probleme koje imaju danas. U takvim okolnostima dočekuju Miljevci "Hrvatsko proljeće" 1971. nadajući se ljepšoj budućnosti.Oduševljeno pozdravljaju tadašnjeg hrvatskog opozicionara dr. Franju Tuđmana na veličanstvenom mitingu u Drinovcima,koji objašnjava nacionalnu neravnopravnost hrvatskog naroda u Jugoslavij.Gotovo dvadeset godina kasnije (početkom 1990.),opet Miljevčani na istom mjestu slušaju dr.Tuđmana,koji ngovješćuje presudne događaje u ovoj zemlji Hrvata. Došao je crni rujan 1991. kad su Miljevčani pred četničkim hordama morali u eksodus preko rijeke Čikole i skloniti se u primorska mjesta i gradove.Nakon 9 mjeseci oslobodili su svoje Miljevce 21.lipnja 1992.g. i zavijorili svoj hrvatski barjak.Zapaljeni i opljačkani mnogi domovi,oskrvnjene mnoge crkve(Ime Isusovo i Sv. Petar i Pavao),ponižavani,mučeni,ubijeni i zaklani Miljevčani nikad neće zaboraviti četnička zlodjela i ona će morati biti primjereno kažnjena.Uprkos teroru,ponovno su oživjela miljevačka sela,a miljevačkim kršom odzvanja pjesma hrvatska.Dok budu tekle Krka i Čikola,nikad Miljevčani neće zaboraviti svoje selo,ma gdje god živjeli,uvijek će svoje selo nositi u srcu i njime se ponositi. prof. Ante Škeljo, Zabok Eto ,malo dalje i bliže povijesti gledane očima prof. Škelje ne škode. Za ovaj ružni dio mogu samo reći:"Ne ponovilo se"! |
- 16:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Zid uz cestu (oliti zid u nama)
|
Mislio sam napisati o jednom gorućem problemu (bar što se mene tiče jer imam malo dijete),ali onda sam naletio na jedan članak fra.Žarka Maretića u listu Miljevci pa ću se poslužiti dijelom. "Tvoj je zid uz cestu,bolje reći na cesti.Ti kažeš:"Napravio sam ga na svom terenu.Imam pravo raditi sa svojim šta me je volja."Pri tome nisi mislio-ili još gore,ako si mislio,a ipak radio-da taj zid predstavlja veliku,realnu opasnost za prometne nezgode. Daje već netko zbog tvog zida slupao auto,ako još nije vjerovatno hoće.Da će zbog tvog zida možda poginuti dijete,mladić ili djevojka,ili otac malodobne djece. Samo zato što si ga sagradio uz cestu,na cesti,iako si ga mogao odmaknuti barem jedan metar dalje od ceste. A ti kažeš da je taj komad zemlje tvoj i da ga nikom ne daš.Kažeš da si pošten i pravedan.Da bi za svoju zemlju bio spreman i poginuti ili otimača ubiti i pri tom se pozivaš na pravdu. Ne ustupaš ni pedalj svoje zemlje koji bi omogućio da se probije ili proširi put,da bi se napravilo dječje igralište ili bilo što za opće zajedničko dobro. Misliš li na to da će tebi za koju godinu kao i svakom smrtniku,biti dovoljan jedan kvadratni metar prostora gdje će te položiti? Što ćeš reći Stvoritelju kada dođeš preda nj i skupa s njime pogledaš film,nepogrešivi snimak cijelog tvog života?Kada uvidiš da je tvoja gramzljivost prouzročila tešku nevolju ili gubitak života tvoga bližnjega? Neka promisli o ovome svatko tko je naziđao ili ziđe zidove uz cestu,zidove na cesti,a takvih je mnogo u našim krajevima." Eto tako zbori mudar čovjek. Još sam da srušimo zidove.Ja ću počet sa svojim. |
- 00:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
29.01.2007., ponedjeljak
Župni list MILJEVCI;slika bez tona
|
Prvi broj župskog lista župe Miljevci imenom "MILJEVCI" (e ovo je tribalo znat) izašao je 1977.g. na Božić.Pokretač oliti začetnik i glavni urednik bio je tadašnji (legandarni)župnik fra Vinko Prlić.On je već i njegovim prijašnjim župama uređivao i pomagao u uređivanju sličnih časopisa(u Metkoviću župni list"Iskra,u Sinju "Žarište),tako da je našao zgodnim da isto napravi ovdje na Miljevcima. List je pratio crkvena i svjetovna zbivanja u našoj župi,uz pregršt zanimljivih članaka vezano za sve domene života;povijesti,geografije,znanosti,poezije, i to sve na jedan jednostavan i razumljiv način.I sve to prožeto jednom duhovnošću i božjom riječi. Ne treba uopće govoriti koliki je bio uspjeh prvog,a i narednih brojeva što su slijedili i to dvaput godišnje;za Uskrs i za Božić.Narod je bio oduševljen.Na stvaranju list osim župnika sudjelovalo je osim djece i puno stručnih suradnika rodom s Miljevaca,ili samih Miljevčana,kao i fratara iz drugih župa ili rodom s Miljevaca. List je postao jednim znamenom iliti brendom prepoznavanja Miljevčana širom svijeta.Nema onog ko s ponosom nije govorio o svojim "Miljevcima". I tako su nakon što je fra. Prlić napustio župa ,na njegovim temeljima su nastavili drugi župnici;fra. Branko Mijić,fra Frano Mirković,da bi neko vrijeme prestao izlaziti(od 1986-1998),dijelom zbog rata,ali i zbog nezainteresiranosti fra. Bernardina Vučića koji se izgleda nije vidio u toj funkciji.Na sreću 1998 ponovno nam se vraćaju naši Miljevci zaslugom fra. Ante Vukušića ,da bi isto nastavio fra. Žarko Maretić,a i sadašnji župnik fra. Nediljko Jukić. Svi oni zaslužuju jedno veliko hvala kao i svi suradnici lista Miljevci,a to je duga lista.Treba još istaknuti da se je list financirao dragovoljnim prilozima vjernika. E ,a sad ja.Uočljivo je da se od prvog broja pa naovamo,list Miljevci smanjivao,oliti stanjivao. I umjesto da se zbog razvoja tehnologije,i sve više školovanih ljudi s Miljevaca,list kvalitetom i kvantitetom popravljao i obogaćivao ono obratno.Eto ti ga na,oli nu te na. Očito je da list počiva na entuzijazmu ili ne-entuzijazmu par ljudi,ili jednog čovjeka –u ovom slučaju župnika. Mislim da bi rješenje bilo da se pokuša motivirati što više naših župljana jer svako ima nešto za reći ,bilo pričom,pjesmom,nekim stručnim savjetom.Ali netko mora to pokrenuti.Sad ako neće,šta onda. Onda će list Miljevci imati 17-20 stranica i najinteresantije će mu biti korice od Mladena Veže. Dovoljno je pogledati uratke sličnih izdanja iz Siverića i Promine,čovjek se treba uznojiti dok sve pročita. Faljen Isus i Marija |
- 19:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Od svih pretprisutnih EU-aaau fondova nama vukovi i lisice
|
Priča prva. Moja je kuća na kraju sela.Pjesma i istina,obadvoje. I kao i sve, ima mana i vrlina.Prednost:nisi svakom na oku,intima zajamčena. Mana:ko nema mana,svaki vrag se mota i svaka beštija. E pa tako je i moj stari, kad je ovo palo sniga malo prije dva dana,donio glas da je vidio tragove vuka ispod naše kuće. "Ma kakvog vuka,di će vuk ode",reka sam mu ja!Al ne prođe ni sat dva,a moj stric,stari lovac,potvrdi priču i još napomeni da ih je bilo 4 ili 5 komada.Istina,zna stric. I šta sad ,u našem malom lipom selu ima 10 pasa koji su inače uvik slobodni iliti nevezani,i zanimljivo da se nijedan nije oglasio i zalajao.Znaju oni kad triba biti tiho,nije se igrat belaja s jačim od sebe. Priča druga. Isti taj moj stric,prema vlastitom ili osobnom priznanju,lani je ubio 12 lisica (slovima dvanajst lisica ),e pa se ti sad zapitaj,a šta,a ništa ? Priča treća. Čujem u Oklaju pomoću nekih predprisutnih fondova EU-au napravili čitavi centar nanovo i to za odvod oborinskih voda (a ko da neće voda i bez toga u zemlju ),u Skradinu i Drnišu iz tih pretprisutnih fondova prave kanalizaciju i ko zna šta još,pusti neki novci.I kažu nije problem dobit,samo triba pravi projekt predložit i začas dobiješ. Zaključak. E onda je i meni sinulo,biće smo se i mi kandidirali samo niko ne zna.Ne moš ti seljaka privarit.Nikad vako vukova i lisica nije bilo,a ni orlova.To smo se mi kandidirali da nam odnesu,šta nam još nisu odnili,e! Ma neka, nije uopće bitno šta smo dobili,nego da nešto jesmo.Uvik se kaže bolje išta,nego ništa. I sad samo triba čekat i mi ćemo se razvit.Sve ćemo ih privarit,a oni mislili da će nas,moš mislit.Lipo ćemo kad se ovi vukovi razmnože ,dalje ih priprodavat jer su oni kao zaštićeni-svaki vridi 40 000 kuna.E.Šta ti je živit na kraj sela. "Ma nek sam isti ko stari moj……" |
- 18:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #
25.01.2007., četvrtak
Ko još muze ovce bez diplome?
|
Moja mate se rodila tamo davne 1940-e,i otkad je ono proodala čuvala je ovce.Kod tih istih ovaca u ono vrime odvijao se i društveni mladenački život;prepričavale su se ćakule,smišljale nepodobštine za ić u trišnje,tuđe kuruze,gledali su se ispod oka cure i momci,pivale se pisme. I poslin kad se udala,kad je došla u ćaćinu obitelj opet su je dočekale ovce.I tako od davnine pa do naših dana,mislim do sada. Ali….dođe i tome kraj,napokon nakon 65 godina čuvanja ovaca spasit će je europska unija,jer po njoj sada MOJA MATE NE ZNA ČUVAT OVCE. "Eto ti ga kanše" rekla bi teta Manda,kako ne zna kad je čuvalo tolika vrimena,i znala je ,a sad ne zna. E vidiš ne zna,pa ne zna! Jer za čuvat ovce u eVROPI tribaš imat školu,oliti diplomu,crno na bilo!?Moraš lipo proć tečajeve,izvadit krv da ne bi ti ovce zarazija Q groznicom ili bedrenicom,moraš proć tečaj higijenskog minimuma(ove evropske ovce imaju posebne prostorije za vršit nuždu),ne smiš vikat na ovce jer te mogu tužit za omalovažavanje ovim borcima za prava životnja,a čuja sam da ih ne smiš ni strić jer te mogu tužit za seksualno uznemiravanje kad ih ono držiš i povališ na zemlju,a pogotovo ne must . Zadnje šta sam čuja je da i među njima ima pedera tako da moraš imat makar 2 ovna da mu ostaviš mogućnost izbora (osnovali su svoju zajednicu Be Iskorak). A moja mate,di je ona u toj priči? Kako nije naučila brojit,ona je svaku ovcu znala u glavu,i ako bi joj koja valila rekla bi;vali mi zrna,nema mi roške,lise,gare,mrke,šare,dragulje,cvite,crne…. A koliko je samo janjaca pomogla ojanjiti,koliko ih je donila u naramku iz gaja,ogrede,krša,,koliko se puta digla iz kreveta po najvećoj zimi da vidi jel se koja ojanjila,koliko je malih pothlađenih janjčića bilo u kužini kraj špakera,toplila ih i dojila iz bočice a danas ona vidiš "ne zna"!? Ma meni je drago zbog nje,jer itako 10 godina mučim muku s njom i ćaćom da prodaju ovce,pa će tako valjda sad i biti,ali za ove druge ne znam? Blago nama s takvom eVROPOM. A reka je moj did Tičar da će doć vrag po svoje.I doša je.Pa vi sad ajte u eVROPU. A reka je on i to da sirotinja uvik ostaje sirotinja,a sirotinju se nikad ništa ne pita. ZAKLJUČAK: Prije 100 god.trend je bija ić u ameriku,prije 50 u Njemačku,sad je trend za ić ka u eVROPU,za 10 godina u Aziju,a naša dica će valjda ić "u kur.." Kad ćemo više biti svoji,uvik neke mecene i gazde, od avara,mađara,turaka,mlečana,francuza,austrijanaca,do pustih udruživanja ;kraljevina,federacija,asocijacija,evropezacija.A štaš kad ne znamo sami. A moja mate bi samo da "zna " čuvat ovce bez diplome!Živili |
- 16:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #
24.01.2007., srijeda
Smrikovačom protiv globalizacije
|
Slušaš na radiju pričaju neki naši nazovi stručnjaci jer kao imaju diplomu,pa nabrajaju konstantno neki strane pojmove koji su kao "in",tako da možeš čuti transparentnost,mobing na poslu,likvidnost,insolventnos,vindovsi,blogiranje i još puno toga šta nikad nisam ni čuja,a i ne razumim. Dobro za ove neke starije nazive koji su iz latinskog i grčkog,i stari su već puno ljeta ,u redu neka stoje,al zar se svaki današnji pojam kojeg uglavnom kreiraju ameri mora od njih preuzeti i kao takvog ga ti "stručnjaci" nama prezentirati.I koje je njihovo objašnjenje;to je preširok pojam da bismo ga preveli jednom rječju ili čak nekim našim izarazom,a i hrvatski jezik je presiromašan, il tako nekako.Moš mislit!Pa nisu ni oni imali,pa su smislili. Ovo je u biti samo uvod na što želim obratiti pažnju.Dođeš negdi na piće i šta imaš;coca kola,sprite,djus,caffe,konjak,sve nešto strano ,od našeg moš popit samo eventualno lozu,travaricu ili možda onaj šećerni pipi.Ništa za osvježit se a da se ne napiješ. SMRIKOVAČA! Svijetli u mraku!Kakvo je to samo piće.Pokojna baba Marija je pravila takvu smrikovaču da i danas,iako je to bilo prije 20 godina, još imam sliku u glavi kad bi se ja i Mate ušuljali u Markišinu konobu i napili se iz lončića.Ko more platit taj osjećaj,i to nije reklama ka za onu bambuččču.. Al se je i tribalo pomučit za napravit je.Tribalo je danima trest smričke,skupljat ih ,pa poslin sijat i čistit.A ko je moga dočekat dan da se bačva načme? Sad vas sigurno i zanima recept? E pa bilo je raznih inačica,ali najbolje bi bilo da upitate svoje starije,babe i didove,oni će znati.Još vam samo ostaje da je napravite,treba samo malo (više)muke,koji savjet,strpljenja i okusit ćete piće čiji se okus ne zaboravlja. Mala pomoć,sastojci su smričke,malo limuna(a i ne triba),malo ciknute žutine(ako oćeš),voda(e to triba),neki kažu i divlja kruška.Omjer ? Zna baba. Čemu sva ova priča? Ne sramimo se svoga (koje je ujedno iljadu puta bolje),jer kad se sramimo svoga sramimo se i sebe,svog susida,rođaka.Veličajmo svoje,hvalimo i kad možda nije tako,nek se pripovida kako bi stari rekli.I da ne duljim-napravite svoju prvu smrikovču,bit će drago i didu i ćaći,a i tebi bome kad je kušaš. U zdravlje! |
- 18:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #
23.01.2007., utorak
Etotiti i nutena-ti protiv stresa -made in Miljevci
|
Odlučio sam vas darovat ,i to savjetom,iako sam protivnik bilo kakvih pametovanja i diljenja pameti.Ali ne bi ja da to nije puno lip i dobar savjet;a tek zdrav. Svjedoci smo svega i svačega,pa tako uz ove nove razvoje i tehnologije idu i nove bolesti. E pa jedna od najgorih koja se onako na prvi pogled i ne vidi,neki je i ne priznaju –je STRES. Šta bi to bilo,uglavnom vako:svi mi imamo neki limit i kad ideš priko toga ,bilo fizički,bilo psihički ,odnese vrag motor i dođe do prigrijavanja.Lako je to kad se to desi jednom ,pet ili10 puta ali kad je to konstanta onda –jebiga. I zato ću ja vama reć lik,i to besplatno. Al prvo moram kazat kako sam ja do toga doša. U one dana dok san bija student bila je aktivna kladionica ,ova ili ove, sportska.I kladija se svak živ,muško ,žensko,Mijo,profesor Matošin (on se kladija da će popit 2 litre na dušak),voditelj doma Marin (još čeka da platim sobu)… I tu je bilo toliko zbrke,nervoze da bi teletekst s rezultatima staja i kad su se igrale utakmice svjetskog prvenstva tj. Hrvatska-Njemačka (moš mislit).Dobro. I tako sam ti ja ima jednog prijatelja koji je u svemu tome ispliva na površinu u biti ka pokusni kunić šta se tiče ove stvari.Njemu je valilo za 17 500 kuna samo jedan par i sve do zadnje 2-3 minute nije dobro sta.I kad je napokon rezultat bija kako je tribalo,svi su eksplodirali od sriće i veselja ( i budućih tura),on je mrtav ladan reka;"Eto ti te". I ne bi možda tu bilo ništa čudno da se sličan slučaj nije ponovio za par dana ,ali ovaj put za manju lovu( 5-6 tisuća).E tad je reka(kad je dobija):"Nu te na". I onda sam ja svatio da je to u biti nekakav lik,samoterapija protiv uzbuđenja,nervoze,ovog suvremenog žrvnja šta melje i melja. Dakle kad si umoran,sve ti ide nizbrdo,žena oli cura te ljuti,starci prigovaraju,posa ne ide kako triba,dica ti side na glavi,ocjene nevaljaju itd,itd. onda samo rečeš ako je manji problem u pitanju-NU TE NA,a ako je veći onda ETO TI TE i nema rođo više stresa. Ovo će za koju godinu biti ko joga ,ili aerobik imat će sljedbenike;etotite i nutena-te,a za vas sve fraj i još made in Miljevci. Živili i veseli bili,smrikovaču pili |
- 23:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Balada o kumu ditetu (ki šta san i sam)
|
Reka bi moj prijatelj "ovca" Marinić iz Nogala donjih b.b :"Kad si ti bija mali nisi ima puno igračaka,al si ih zna iskoristiti". Istina .Ima sam malo igračaka,pa zato sad nadoknađujem,sad sam taman na nivou naprednog 11 godišnjeg dečka.A štaš.Šta ima lipše neg biti dite.Ako ćemo virovat Tinu Ujeviću a on je govorio:"Cilj je postati čovjek,a sreća je biti dijete",onda sam ja pola već ostvario-ha. I znate šta mi je drago ,da nisam jedini oliti jedino dite.Razmišljam i tražim početak svega toga.A odakle je početak nego kad smo bili dica,pa malo resli ,školovali se (kad ne znaš nešto onda se izvlačiš,šta ja znam ja sam dite),pa malo cure (kad nešto zafrkneš onda se praviš malo blesav-opet ka dite),pa se oženiš i dobiješ dite ( poprimiš od njega ),poslin kako stariš sve više postaješ dite.To onda dođe ka drugo ja ,bivstvo bivstva. A zašto sve ovo. Pa zbog mog kuma dijeteta.Mi se sad igramo komjutora.Ja pišem pizdarije a on čita.Jesmo jaki. "Nek se ori,gori Bukovica cijela, kad pivaju momci s miljevačkih sela." E vidiš zbog ovoga šta si piva s menom u Dubrovniku na novu godinu 2000-u proglašavam te počasnim pridruženim članom Miljevaca (kad već može ovaj Etto i Da Silva biti Rvati,moš i ti biti Miljevčanac,a ako budeš dobar za 10 god bit ćeš i kabanar). E moj kume dijete,koliko sam ja uložio da od tebe napravim čovika,a ti neš i neš,oš bit dite. Pjesme sam za te pisa,lagao u njima za tebe,kleo se za tebe(mislim u pjesmama).Prođe od tad 10 god.,a ti zaboravio sve zajedničke akcije(još mi duguješ Kapetana Marka i Žalosnu Sovu kad su spasili belaja Beti).Nego sićaš li se ti toga,moj Lapa?Vako nekako iđe Reci Lapa Reci Lapa,stari druže,reci majkle ti zar je tako,tako teško, zbog nje plačeš li Mani suze šta te briga,nije jedina oli tebe više boli što voli drugoga Ne plačem ja ne,ne plačem zbog nje laže srce stari druže prokleto neka je Zaklinjem se pred,pred Bogom u sve laže srce stari druže,prokleto neka je Kažu Lapa nisi smio,nisam,nisam lud sam bio ali doću jednom pameti Zato suzo sad polako,vidiš nije meni lako lakše mi se s tugom nositi,lakše neg u Boga se zakleti. ZAKLJUČAK: Eto to su bili dani ponosa i slave(onda kad smo bili veliki),a sad –sad nam je još lipše-SAD SMO DICA. P.S. Kaš mi vratit romane i onu majicu sa Supermenom?I štaj bilo s onom? |
- 22:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Oš prodat?Fala neću, imam dicu
|
Živija jedan čovik,sirmašan,i ima je samo jednu kravu i to kakvu;mršavu ko kost,nit se telila nit je davala mlika.I odluči je on prodat,odvede je na pazar,al moš mislit ,ko će kupit takvu kravu.I tako je on staja (i krava naravno),a ljudi su prolazili i smijali mu se(i kravi).Prolazio tuda jedan njegov znanac,pozdravi ga pa ga upita šta radi tu.On mu odgovori ka da prodaje kravu,al da je niko neće kad ne valja. "Šta ne valja,saš vidit."I poče on vikat kolko ga grlo nosilo."Čujte i počujte,prodaje se krava nad kravama,tri put se na godinu teli,daje 40 lit. mlika dnevno,skoro pa ništa joj ne triba davat ist,a mirna i pametna ka kakvo čeljade." I odjednom se skupi mnoštvo svita,i počeše licitirati i nadmetati se s cijenom. Kad je to vidio vlasnik ,povika iz sveg glasa:"Kad je takva,a nisam ni ZNA da je, onda nije na prodaju!" Eto ,znači triba samo ZNAT kad ,gdje i komu,i sve je onda lako,čovik je pametniji,mudriji i materijalno bogatiji. U ovoj našoj lipoj Dalmatinskoj zagori je za razliku od priobalnog dijela oliti mora sve bagatela,pa kad čovik osjeti da bi moga nešto prodati za malo veće novce nego što to inače ide ,on to proda(i poslije se pravi pametan kao vidiš ti to kako je on vizionar ko S.S.Kranjčević).Pa se tako prodaju stare kamene kuće,jare samo da bi se mogle razgraditi i kamen odvesti na moru (za velikih 5-10 tisuća kuna-HA-HA),prodaju se kamene ploče s kojim su se kuće pokrivale,stari kameni pragovi za prozore i vrata,kamenice(ne morske),prodaje se zemlja,didovina-i sve to u bescjenje.A šta,kad su vizonari. Jesu za pljuvat po sebi,zatrt sve ono čime su se naši stari ponosili,i u što su po nekoliko generacija uložilo svoj trud,mladost,čime su se ponosili! Znate li što je sve trebalo da bi se jedan kameni kantun postavio na svoje mjesto;iskavat ga,obradit(a što ako pukne pri klesanju) da bi se danas netko hvalio da ga je proda za 100 kuna.Nije on proda kamen nego sebe jer čovik ako nema i ne cijeni prošlost nema ni budućnosti (više manje). |
- 17:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.01.2007., ponedjeljak
Televizija je pojela ljude
|
Prvo malo povijesti.Bio jednom jedan utopist prezimenom Moor koji je živio iza sedam gora,dva tri mora ,uglavnom u Engleskoj i to za vrijeme manufakturalne revolucije ili tako nešto.I on tako mrtav ladan reče."Ovce su pojele ljude."Ko želi da shvati nek pogleda povijest ,uglavnom to je zato što su strojevi zamijenili ljude. POGLAVLJE 1. E sad opet malo povijesti:prema statistici 1857 god.na Miljevcima je živjelo 3 073 osoba i vjerovatno niti jedna TV(jednostavno jer nije ni bila izumljen),1948 god. bilo je 2668 osoba i 1 TV,1978 god.bilo je 2200 osoba i 161 televizija. Danas na Miljevcima živi ili je prijavljeno oko 1000 osoba,i ima isto toliko televizija (više li nego la). POGLAVLJE 2. Koliko je prije bilo samo Oštarija,gostionica ,ljudi su se družili,kartali ,balotali ,pili,pa se malo i napili ,a kad bi došli kući onda su se i lakše i brže pravila dica (bez pregovora-danas pregovori traju po godinu dana na kraju se i ne sićaš o čemu si priča,šta si tija,ona priča ,i priča a ti samo klimaš glavom i govoriš dobro,dobro-a u stvari fokusiraš jednu točku i nemaš pojma šta priča,nit je čuješ-takozvana tehnika teleći pogled). ZAKLJUČAK: Eto tako ti je rodijače televizija pojila ljude,i danas su ljudi sve manji i manji,i tanji otkad su izmislili ove anoreksične plazma televizore.Danas kad se ljudi i napiju, kad dođu kući prvo upale teletekst i ako su pali na listiću ne valja ni listić,ni žena a ni ona stvar ne valja kad (se) pane-ha-ha. |
- 23:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dan velikih valova
|
Uvijek sam se pitao, naravno kad sam bio mali kako je to moguće da ljudi na onim malim daskama surfaju na onolikim valovima,strašno.Onda sam postao veliki pa sam i sam proba, i shvatio da nije samo strašno nego i skoro nemoguće(doduše ja sam proba nešto puno lakše -dasku s jedrom). Kad sam postao još veći (ne i viši) činilo mi se kako neke stvari koje se stvarno čine čovjeku neshvaćene,nedohvatljive ustvari takve čine iz razloga što ih mi sami takvim doživljavamo;vidi onog na kvizu sve zna,pogledaj kolku je kuću onaj napravio, enti kolki vinograd,kako onaj igra košarku itd. Treba pokušati,ništa neće doći samo od sebe,treba ustrajati,u sve treba uložiti puno vremena,puno htijenja,odricanja;i ako želiš biti pametan(ne samo za sebe),i ako želiš biti spretan,jak,ili ako želiš nešto stvoriti u materijalnom smislu. Evo ja se sad javljam s Krke,čekam da zajašim svoj prvi veliki val(visina cca 0.25 m),i mada znam da još nisam spreman kad tad zaplovit ću pa makar brodom. |
- 21:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Zašto smo mi s Miljevaca a ne iz?
|
Počeh pisat o noćnom životu Miljevaca a onda svatih da osim zavijanja čagalja,jakih svića lovokradica oliti zekoubojica,poneke lisice oko kuća i nema šta pametno.A da, i ulične rasvjete ko iz starih filmova-danju ne triba,a noću ne gori pa ko voli nek izvoli.Bitno da lipo pari. Nego mene zanima zna li ko zašto smo mi "s" a ne "iz" Miljevaca?Nako laički znam da je uglavnom sve ravno,sama ravnica,poneka smrika,grm nigdi brda,osim ako nećemo brojit rudnik kod Oštarije.A možda se kaže "iz" samo kad je sve na rpi,zbijeno;ovako ispada da to kažemo samo za geometrijsku sredinu sela,u ovom slučaju to bi bila Ekonomija.Jesam pametan.Odakle si-iz sredine sela,iz Ekonomije .Mislim da nisam blizu rješenja. A tek MIljevački plato iliti visoravn ,znači ravnica iznad mora.Po tome onda imamo prominski plato,sedramićki,pokrovnički i itd (band). I onda EUREKA!Znam šta je.Mi smo "s" biće zato što gledamo druge (kao i drugi nas) s visoka.Nema više pozdrava ni dobar dan,ni valjen Isus,( ni zdravo druže),ništa.Eto zato smo mi "s" a ne "iz",iako smo zapravo više "od" k...... Živili, veselili se i igrali golf |
- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Miljevci,Miljevci,pa malim slovom miljevci,Miljevci ukoso
|
Reče mi jedan moj prijatelj poznanik (nešto od tog dvoje),a inače urednik Promina.blog da kad napišem oliti otvorim ovaj svoj kvazi uradak da će mi sve ovisit o broju ponavljanja nekih riječi koje ljudi traže,ako želim da mi se blog otvori,a pošto se ja baš ne razumim u komjutore ja ću onda pisat jednu te istu rič pa šta bude.Ma šalim se,odnosno ne ,štoli već. Htio bih se ovim putem zahvaliti javno,jer moram priznati mada ne preferiram muški rod da su mi stranice Promina.blog bile inspiracija koja me natjerala da se malo oglasim.I zato svaka čast Uredniče. Dakle Miljevci ,Miljevci malim slovom,Miljevci ukoso,miljevci punomasno |
- 19:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Osmrtnica:umrlo je selo Miljevci,rodija se grad
|
E di su oni dani kad se pilo,ljubovalo i pivalo zajno?Nema više sela,svaka kuća ima cestu isprid avlije,telefon,struju,vodu,kabelsku TV,tuš kabinu s radijom unutra.Nema više ovaca osim ovih ekoloških,krava tu i tamo za potribu,magarac je posta čovičja ribica.Zaključak -nema sela,nestalo,mi sad kao dođemo predgrađe Drnišu,nešto kao Gorica i zaprešić Zagrebu.I tako mi predgrađe gradu koji je upitan da li je uopće grad barem što se tiče broja stanovnika(mora imati sam grad čini se iznad 2 500 stan.).A da kad je već osmrtnica treba nabrojit ožalošćene;nema takvih baš puno,ono malo nostalgičara što nikad nisu radili već im je bilo lipo gledat kako se žito zlati,il kad sazrije grožđe ubrat koju čeulju kod susida,smokvu,il se narugat kad uđe krava u tuđe.Reka bi jedan doša je vrag na svoje,i šta je najgore ne staje.I da ne zaboravim selo ne čine krave i ovce ,koze i slično,one više dođu kao pomagala,selo čine ljudi.I to je to.Možda zapravo nije umrlo selo,umrli su ljudi. E di su oni dani kad se pilo,ljubovalo i pivalo zajno! |
- 18:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Veselje vam objavljujem
|
Uvijek postoji vrijeme za sve,pa tako i za ovo.Pokušat ću animirati ovu našu malu ,a opet zemljopisno tako veliku sredinu rječju,običnom sitnicom,zapisom iz prošlosti,pogledom unaprjed,kritikom,pohvalom i sve to gledano subjektivno,oliti pristrano. Faljen Isus i Marija |
- 18:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Veljača 2012 (2) Siječanj 2012 (4) Veljača 2011 (5) Siječanj 2011 (1) Svibanj 2009 (2) Ožujak 2009 (1) Veljača 2009 (5) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (6) Studeni 2008 (7) Listopad 2008 (1) Rujan 2008 (3) Kolovoz 2008 (2) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2008 (1) Ožujak 2008 (10) Veljača 2008 (7) Siječanj 2008 (5) Prosinac 2007 (3) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (8) Ožujak 2007 (8) Veljača 2007 (18) Siječanj 2007 (18) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Kronika našeg malog velikog mista s pogledom naprid,a s osvrtom unazad pa šta bude-al da sve to bude šta veselije i pozitivnije. youtube video Zagoro moja Čavoglave uživo 05.08.2008.-Ante Skelin MP3 -pjesme by Ante Skelin Album "Terra Croatica" Novo! Oj Zagoro još si živa-feat KUD Zvona Zagore Žena iz sna Hrvati Album "Miljevačka priča" Vratit ću se Sjećanja Miljevačka priča Guvno moje uzorano Zapamti sine Zagoro moja Anđele Na kamenu kamen Ne zaboravi Misto malo Ima jedno misto malo Kud god krenem svud me prati Pod gurlama,u oblaku Povjetarcu,travke vlati. S njime sam se pobratio Zavit dao što davaše preci Dok god bude krv tekla živa Slavit će se naši sveci. Ima jedno misto malo Di mi mladost osta Sakrilo se usrid srca U zjenici moga oka. Ima jedna kuća stara Prid vratima mate,ćaća Kad zaboli,kad zaledi Njoj se duša uvik vraća. Još me bole one riči Svome ćali šta san reka Mladost luda,ne zamiri Sve san isto i sam dočeka. Još me više bole one Usrid grla šta su stale Da ti rečem puno fala Stino moja,zvizdo sjajna. Miljevačka priča Usrid krša i kamena, tvrde vire i poštenja, nareslo je sedam braće, prave dice pravog ćaće. Bila im je kuća mala, i kužina,i soba,i jara. Iz jednog se lonca ilo, kad je išta isti bilo. Al' ko uvik, kad se skupe isprid praga, nigdi nema tog veselja, kad zapivaju momci s miljevačkih sela; Ovo su ti s Miljevaca lole, što se krste i Bogu se mole. Ovo su ti s Miljevaca dica, pomogla ih Marija Divica. Suve smokve,komad zemlje slatke, jedne gaće i stare opanke. "Idi sine,srićo moja svaka, čuvala te Gospa Visovačka. Budi čovik, ki šta ti i sliči, poštuj tuđe,a svojim se diči. Nemoj roda zaboravit svoga, majke,oca,ni kamenog dvora." by Ante Skelin Guvno moje uzorano Na guvnu se vrlo,vijalo i reslo, umićalo,breštimalo,šijalo i treslo. Vikalo se jopet kad se došlo do stožine, rzali su vranci noću i igrale vile. Guvno moje uzorano,di su oni dani kad se pilo,ljubovalo i pivalo zajno. Guvno moje gnizdo milo,di su tvoji tići zar ne znaju puta domu, kud su stoput išli. Pržilo je sunce zemlju i letila pliva, cvrčija je drlidžija,vodnila žutina. Čuvale su babe dicu s krunicom u ruci, plašile ih vukodlacim,dok vijali su vuci. Zapamti sine Na Gradini staroj svaki kamen priča, radosti i tuge, moga Drniša. Tili su mnogi da nas zatru,slome al' smo ostali,svoji na svome. Sad na tebi ostaje,mali moj sine, da braniš i čuvaš to sveto ime. Nemoj da zalud su ginuli preci, zapamti sine,pa pričaj svojoj djeci. Zapamti sine,što ti ćaća kaže što s Promine vidiš,sve je naše; svaka suva drača,lokva i polje, svaki kamen se Hrvatska zove Naši su stari,časni križ nam dali, čuvali za nas što su mogli i znali, puno je proteklo Čikole vode dok su sanjali ,žedni slobode. Sad na tebi ostaje… Zagoro moja Rič ti dajem zemljo moja rič seljačku i svog roda ognjište didovo i starina bit će misto dičjeg smija kad zapuše s Promine bura mišat će se,na kominu pura uz susak vina i divane znane ojkat će se,ko u zemane Volim te Zagoro,volim do bola smriku,doce,škrta polja u tebi restem,pupam i cvitam lipše su zime,lipša lita eeeee Zagoro moja volim te Zagoro,tako mi Boga kolivko ćaće i dida moga jarugo bistra majčina mlika moj si ponos,moja dika eeeee Zagoro moja MOJ RODNI KRAJ …Tko mari više za obećanja davne želje premošćene snom i istinu što tako lijepo krasi tvoje lice u trenutku strasti …Da li smo pronašli što smo tražili zapisano je , al' nitko neće saznati i suza će kapnuti i sumnja će kao lavina riječi prohujati vječnošću …Danas sam vidio svoj najdraži kraj vidio sam ruševine svog djetinjstva vidio sam ubojice kraj svježih grobova vidio sam oduzetu nevinost djevojčica ...Danas sam vidio svoj najdraži kraj vidio sam heroje što gubili su ratove vidio sam boju novca u voljenim očima vidio sam budućnost , al' bez svoga imena jer danas sam vidio , danas sam … …U osami , u krajnosti , u gorčini zastarjeli razlozi bivaju laži o nama sude , istinu nam nude slijepci što vide tek u mraku …A kilometri patnje za njenu slavu smrt kao bohem i drag drug kao Tin u odrazu vječne mladosti kao povečerje…moj rodni kraj NE ZABORAVI Proklete duge noći , u našim srcima nije bilo zla , u njihovim nije ničega . Kilometrima samo polja straha , beskrajna mogućnost ludila , i želja da se vratim doma . Zar smo krivi mi , što smo sanjali , moje su gazili , moje su palili . i ne zaboravi, ne zaboravi i ne zaboravi, ne zaboravi Sjeti se vriska majki , i pokidanih mladosti , sjeti se suze u oku didovu , i masnica do kosti , sjeti se lica dragih kojih više nema pa svijeću zapali nek plamti sve do neba i ne zaboravi, ne zaboravi moje su gazili , moje su palili Na kamenu kamen Kamen, kamen,na kamenu kamen. Kamen, kamen ,na kamenu kamen. U kamenu srce gori, propinje se ,pa mi zbori; "Tu ostani di su tvoji"! Tu ostani di su tvoji gnizdo svili pradidovi. Ne daj nikom da te slomi raseli te i pokori, tu ostani di su tvoji. Tu ostani di su tvoji za dom mrili sokolovi. Suzu pusti kad zaori, Hrvatska se srcem voli, Hrvatska se navik voli. by aS Neke pjesme iz neobjavljene "ratne"zbirke pjesama "Na mrtvoj straži" by Ante Skelin part I Za tebe Mračno doba,o kako bi volio miris dima,prazne flaše Niz leđa kapljice znoja,jeza hladna noć,samo miris breza hladna voda,pokraj šuti ratnik mrtva straža,na njoj patnik Glas čaglja,o kako bi volio šaputanje njeno,njene prste,draži Moje lice u trenutku tišine napetost u meni,zov domovine i ponovno opasnost,budi se u meni anđeo smrti,zvijer Život il' smrt neprijatelju moj život il' smrt ne biraj,nemoj zvijer ti je na putu providan je tvoj put ,bježi jer dolazi zvijer,skrivena u ljudskoj svijesti Za tebe,samo za te o Gospode i kad mrzim(valjda znam) štedim ušljive živote Noću kad dan prelazi u bunilo kad se budim nisam ratnik,niti zvijer 20.VIII 1992. Tko ostane živ Odlazim,mrklu noć ostavljam ipak njeno lice ne zaboravljam prijatelju moj,budi frend makar još ovu noć sutra moram poć Dočekala me hladna rupa nigdje moga broja prijatelju moj, budi drug potegni još jednu put je naš i suviše dug Tko ostane živ pričat će o životu bez imalo žara tko ostane živ reći će drugi nisu imali dara prijatelju moj Puno ih je tamo bilo sve prijatelji moji ovo je njima u slavu oni su za Hrvatsku dali svoju glavu 15.IX 1992. Balada o životu Moj prijatelju lako je bilo o bogovima pričati o suncu,ženama,ljudima,po livadi trčati teško je bilo do bogova doći,sunce dotaći teško je bilo ženu osvojiti,ljude razumjeti a najteže,najteže je bilo pobjeći od granate,od metka,od crne rupe ona ima oči,proguta te,a da ne znaš je li to zbilja ili dio sna kad se probudiš vidiš da si po do dna Moj prijatelju lako je bilo pobjeći lako je hodati i život na leđima nositi al kako se vratiti,tko će mi puta kazati tko doma u obraze suzne poljubiti i gdje se vratiti;u vlažne jame bezdanke da nas barem one sačuvaju od kiše olovne ,teške od koje dišeš sve tiše i tiše i sam sam pusti me da plačem za svim što sam imao;za igračkom,za kamenom ne za majkom ,nju sam davno zaboravio Sve što sam dobio od mladosti posudio sam njima ono što sam prerastao bacio jer više ne štima nemam igračku,što će mi mladost nemam kuće,što će mi radost poklonite mi ljubav,promijenite svijet na svježe grobove stavite cvijet Kad bi barem usne njene zaborav sledile ne bacile jer na to nemam pravo kad bi barem usne njene zaustavile sat da ne čujem u ušima čizama bat Posudite mi igračku suze da osjetim dječačke vrele,djetinjstva da se sjetim na rukam djedovim dok visim kad mi kaže čovik didov ti si Moj prijatelju lako je primijetiti boju cvijeta al kako prepoznati čovjeka bez svog svijeta lako je ponuditi ruku i prihvatiti se za nju al kako rastjerati maglu i pronaći iskrenu a svuda okolo mene su rupe bez dna njih vidim,osjećam,osjećam vatru u tijelu kida mi zadnje niti što je ljubav vezala tjera me od doma ,igračke mi ljudi gore otac viče zdrav si sine moglo je i gore Prošao sam pola puta ostalo sam skrio proživjet ću i drugu polu kad se budem vratio pjevajte mi nešto da prespavam polja svoja budan dočekam dajte mi golubicu da je bacim u visine da donese granu masline Nek voda oteče nek se ne vrati kao Noa da mogu na zemlju svoju stati što će mi pokloni što će mi novci Ljubav mi dajte osjećaj sna promijenite svijet,smognite snage dignite ruku u znak pravde za prijatelja prijatelju moj za prijatelja ću dati život svoj A ti me gledaš s prijezirom i još se smiješiš još sam budan,ako misliš da te mrzim griješiš Sažalijevam te jer ne znaš razlikovati boju mojih očiju od boje novca,uspjeha,slave sažalijevam te jer si isti kao oni kojim ostavih neokaljanu mladost,svijet mašte,sretne dane Prijatelju moj to što plačem nije od boli nije zbog poraza,sjećanja,majke,soli plačem zato što svi imaju zvijezdu svoju a ja moju danima tražim i naći je ne mogu Kad bih moga okrenuti leđa i otići u neki novi svijet bez grijeha stići Kad bih moga promijeniti svijet. 28.09 1994. Samoća Skriveni obrazi,razbludna tijela Ma što da želim u svojoj glavi Ljepotice odlaze i dolaze govorim;uzmi il' ostavi. Sve je ko u snu ,mome A moje veličanstvo i dalje samo Napustili me vjernici kao auto istrošeno dinamo. Samoćo ,odlazi s moga lica Njeni kraci,moja slabost Ritam opojan bez žena i poznanika život bez užitka,obična post. Napustila me ona moja obavljajući dnevne stvari nisam znao da ne mari koliko joj dajem darova i love već da traži pravog tipa koji može bez po muke da iskleše živog kipa Darovala mi samoću u moj dom a bila je mala draga srcu mom. 09.09.19992. UTAH 1886 Kud vode te tračnice? Daleko od ove stanice Daleko od zagrobnog života Daleko od mojih nota. Putnici u njemu stoje Kao žene bez muževa. Slomljeni, ne žele mijenjati, Ne žele više stajati, Ne žele kroz prozore gledati livade od krava ogoljene šume od šumara zaboravljene Žele samo kao i ja otići daleko od prošlosti negdje stići. Budućnost je naša karta kroz budućnost bez drotova Vidio sam njeno lice nigdje naše stanice Udri luđače svoj kamen robija je naša karta robija i njeno dvorište naše vječno počivalište. Kako je ime vašem grobu? Meni su rekli UTAH;godina? Pitanje je koje nisu čuli Vjerovah 1886,briga me Ja i dalje sviram ,ne bojim se. 19.08.1992 Utopija Život čovjeka, zvijezde nemogućnost da pričam pri svakom koraku o davnim mislima moja glava razmišlja pijetlima bez glava,anđelu u mraku. Život čovjeka, zvijezde bezlični koraci,oko mene ljudi samo tišina,bez bonusa svi šute kakvi su mi sni,tamni,mračni,ludi. Više nikoga,ničega nema samo tuga bez kaputa samo gola utopija,utopija život bijednika. 18.08.1992. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||