Čudno je to kako neke stvari kolikogod vremena prošlo ne zaboravljamo, iako većinu vremena ne razmišljamo o tome- dovoljna je samo jedna usputna slika, riječ, fraza ili pjesma i sjećanja naviru...iako zapravo tad ne želimo misliti o tome....
i sjetim se svog crvenog biciklića i njene divne plave kose i bijele puti. i učenja prostih riječi.
neizbježno.
i laganja turistima i izmišljanja priča i naše nevjerice kako su nam sve povjerovali.
isto tako neizbježno.
mi smo bili mali delikventi anđeoskog lica i svijetle plave kose. ma tko nam ne bih povjerovao?!
njena mama. kao da je uvijek znala što smjeramo čim bi izašli iz kuće.
A znali smo raditi svakakve nepodopštine. I otići i hodati cijeli dan po planinskim proplancima, ležati na travi, smijati se i ne razmišljati ni o čemu.
Nekako bih se uvijek rado vratila u te dane.
I htjela bih još jednom otići tamo. I vidjeti postoji li onaj konopac svezan o drvo gdje smo oponašali tarzana i vidjeti jezero i veslati u onom malom čamcu.
i skakati iz njega u ledeno-hladnu vodu.
i još jednom otići do one planinske kućice i vidjeti je li još uvijek pogled onako lijep.
još jednom, biti tamo. na mjestu zločina svih naših nepodopština.
Evo nekih fotografije mjesta na kojem sam znal provoditi sate i sate.
< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Postovi koje pišem su jedan dio moje ionako kompleksne ličnosti,moje gluposti, moja razmišljanja.
Cijena ulaska je da ostavite RAZUM, nije za svakoga, kao što Hesse jednom davno reče.
-izgubljena u svojim mislima
-sarkastichna, ironichna
-emocionalno disfunkcionalna
-21 godišnje veliko dijete
-osoba koja voli crvenu i crnu boju
-chitat knjige
-pisce E.A.Poe i Baudelairea, Tolkiena i Hessea...
-ona koja voli čokoladu
-i koja voli Alpe, nadasve i jedno mjesto još više
-i neke osobe uz koje se osjeća cjelovitim bichem
-i neke pjesme koje čine njen dan potpunim kad ih čuje
"Život je priča
koju idiot priča
puna KRIKA i BIJESA
a ne znači NIŠTA"
W.Faulkner
Bright Eyes - Middleman
I traveled though the atmosphere as a wall of feedback climbed
The pegs were gold, the band was old, they played in half time
Now every dream gets whittled down just like every fool gets wise
You will never reap of any seed deprived of sunlight
So I have become the middleman
The gray areas are mine
The in-between, the absentee
Is a beautiful disguise
So I keep my footlights shining bright just like I keep my exits wide
Because I never know when it's time to go, it's too crowded now inside
The dead can hide beneath the ground and the birds can always fly
But the rest of us do what we must in constant compromise
So I have become the middleman
The gray areas are fine
The "I don't know," the "maybe so"
Is the only real reply
It is the only true reply