As a spider comes and looks at you like an enemy You Wonder

petak, 28.04.2006.

Za neke sam ja sretna osoba, za neke sam depresivna, za neke sam ozbiljna, za neke sam ona koja uvijek sve gubi; da sam lik u Hp bila bih Neville Longbottom u ženskom rodu.
Za neke sam, mirna, povučena i sramežljiva, za neke sam brbljava, duhovita, otkačena....
Za neke sam samo Ja, za neke sam alkoholičarka s otvorenim pogledima na svijet.Za neke sam čudakinja s crno nalakiranim noktima...Za neke sam slatka( to mi nikad neće biti jasno)...
Za neke sam ona koja je uvijek u svom svijetu...Get the point?
Čovjek je kompleksna osoba s puno Ja u sebi. Bitno je kako se on doživljava...Nemojte ga odmah svrstavat u ladice koje ste kreirali u svojoj glavi, nemojte imat predrasude i unaprijed ga odbacit jer se on/ona ne poklapa s vašim pogledima na svijet.
Svatko je različit na svoj način, svatko je poseban, jedinka koja zaslužuje priliku bez obzira na rasu, spol, vjeru, seksualnu orijentaciju...itd
Zašto smo svi puni predrasuda?
Neću poricat.I ja sam, često možda i prečesto puna predrasuda...Želim to promijenit i mijenjam...Upoznavši neke ljude za koje sam imala predrasude, shvatila sam kolkio je to glupo bilo od mene...
I ja se svaki dan borim s predrasudama i uvijek vjerovatno hoću jer se nisam nikad uklapala, niti se želim uklapat u masu.
Neki dan su me neki čudno promatrali jer sam dobrovoljno išla slušat neka predavanja na koje nisam morala doć. Pa što onda?Ako mene zanimaju neke stvari a tebe ne!Pa ni ja tebe ne gledam čudno, što ti nisi bio/bila.Svatko ima pravo činiti ono što želi, ako to ne ugrožava drugoga...
No ovaj svijet je daleko od onoga kakvim se prikazuje, previše predrasuda, pogotovo ako se ne uklapaš u onu sliku kakvu su si neki zacrtali. Pa što ako ja gledam svijet kroz crvenu boju, a ti ga vidiš plavo...To je samo moj način, ne kažem da je bolji, ali ga barem uvažavaj, jer ja ionako moram tvoj kad ti kažeš da je svijet plav...a za mene će uvijek biti crven, jer ja ću uvijek biti u svojim snovima, tu i tamo u surovoj stvarnosti...Život je ipak lijep...

All the world's a stage,
And all the men and women merely players;
They have their exits and their entrances,
And one man in his time plays many parts...
W.Shakespeare

28.04.2006. u 17:10 • 9 Komentara • Print • #

Sljedeći mjesec >>

	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (3)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Travanj 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Postovi koje pišem su jedan dio moje ionako kompleksne ličnosti,moje gluposti, moja razmišljanja.
Cijena ulaska je da ostavite RAZUM, nije za svakoga, kao što Hesse jednom davno reče.

-izgubljena u svojim mislima
-sarkastichna, ironichna
-emocionalno disfunkcionalna
-21 godišnje veliko dijete
-osoba koja voli crvenu i crnu boju
-chitat knjige
-pisce E.A.Poe i Baudelairea, Tolkiena i Hessea...
-ona koja voli čokoladu
-i koja voli Alpe, nadasve i jedno mjesto još više
-i neke osobe uz koje se osjeća cjelovitim bichem
-i neke pjesme koje čine njen dan potpunim kad ih čuje

"Život je priča
koju idiot priča
puna KRIKA i BIJESA
a ne znači NIŠTA"
W.Faulkner

Bright Eyes - Middleman

I traveled though the atmosphere as a wall of feedback climbed
The pegs were gold, the band was old, they played in half time
Now every dream gets whittled down just like every fool gets wise
You will never reap of any seed deprived of sunlight

So I have become the middleman
The gray areas are mine
The in-between, the absentee
Is a beautiful disguise

So I keep my footlights shining bright just like I keep my exits wide
Because I never know when it's time to go, it's too crowded now inside
The dead can hide beneath the ground and the birds can always fly
But the rest of us do what we must in constant compromise

So I have become the middleman
The gray areas are fine
The "I don't know," the "maybe so"
Is the only real reply
It is the only true reply

We were tight
But it falls apart
As silver turns to blue
Waxing with a candlelight
And burning just for you
Allocate your sentiment
And stick it in a box
I've never been an extrovert
But i'm still breathing