As a spider comes and looks at you like an enemy You Wonder

srijeda, 30.05.2007.

Nisam se mogla spojit na net...
I kud već bijah bolesna, od gore navedenog sam još više oboljela...
Ipak sam ja ovisnik o netu-u.

Prije nekih tri tjedna radili smo plakate na vježbama. I kako ja nisam imala inspiracije, moj je bio za ska ringišpil. I danas ga vidjeh između ostalih studentskih radova. Nisam znala da će biti tamo. I samo me dodatno podsjetio na to kako nisam išla na koncert. To si vjerojatno neću oprostit, nikad.

Jer htjedoh ići, ali ne imadoh prijevoz za natrag, a usto bijah i bolesna.

I tako.

Ispitni rokovi se bliže...ja ostajem nepokrenuta.

Malo sam u sukobu sa svojim željama i mogućnostima. Kao i obično.

Želim ležati na travi i slušati glazbu.

Ne ležim, previše se bojim krpelja.

I oleandar je nekako spokojno sretan.

Iako ga pucaju razni filmovi, sretan je.

Kolikogod to čudno bilo za oleandra.


Image Hosted by ImageShack.us

30.05.2007. u 19:59 • 11 KomentaraPrint#

subota, 19.05.2007.

Ich will keine Versprechen, die mir Menschen geben, die sie dann wieder brechen, so sind Menschen eben!



Sohne Mannheims - Vielleicht

Ich verstehe jeden Zweifel, schätze jeden Glauben hoch, auch ich misstraue Übereifer. Es sei am besten jeder froh, mit dem was er glaubt oder mit dem was er weiß.
Doch der an den ich glaube, ist auch der den ich preis'.

Vielleicht hör'n sie nicht hin,
vielleicht seh'n sie nicht gut,
vielleicht fehlt ihnen der Sinn oder es fehlt ihnen Mut.

Ich versuche zu verstehn, was andere in Dir sehn.
Warum sie Kriege anfangen und in deinen Augen Morde begehen.
Warum sie Menschen dazu zwingen, an einem Virus zu sterben.
2000 Jahre nach Dir, liegt hier alles in Scherben. 2x

Refrain ....

Vergib mir meine Schuld, dann wenn ich Dich seh.
Solange trag ich meine Sünden, wenn ich schlaf und wenn ich geh.
Ich will keine Versprechen, die mir Menschen geben, die sie dann wieder brechen, so sind Menschen eben!
Alles was zählt, ist die Verbindung zu Dir und es wäre mein Ende,
wenn ich diese Verbindung verlier! 3x Refrain


Ovako...ova me pjesma me izvlačila iz depresije prije mnogo, mnogo godina.
I zaboravih na xaviera...i zaboravih na sohne mannheims.
i čini se kao davna prošlost.
ali još uvijek je volim poslušat...

Ich will keine Versprechen, die mir Menschen geben, die sie dann wieder brechen, so sind Menschen eben!

i da...kolikogod to ja ne želim, uvijek iznova se razočaraš...i uzdigneš.i padneš.i ponovno. sve iz početka.

do kad?!



19.05.2007. u 16:52 • 16 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.05.2007.

that's just me

Znate onaj osjećaj kad se osjećate sretnim, a opet tako zabrinutim.
I boli vas stomak.
I ne možete normalno funkcionirat, a opet sretni ste.
E, pa nije baš najbolji opis.znam.
Al tako se nekako osjećam.

I zbunjeno.možda.malo.

i iz dana u dan, preobraženja su neminovna. I čudna.
I čudni su neki.nadasve.
I to na vrlo pozitivan način.


I divno je to.

And i hear noises in the darkness.

I što sad.

I ne čujem
sadness
inside me.

Ne više.

Da.



14.05.2007. u 10:24 • 14 KomentaraPrint#

subota, 12.05.2007.

Ne živim.
Umirem.
Trunem.
Raspadam se.

Nemam snage.
Nemam volje.

Plačem.
Negdje u sebi.

Ne živim.

Umirem.

Trunem.

Raspadam se.

Ne mogu više.

Ostavljam zapise svojih jadnih misli.
I odlazim.
Opet.
Negdje.
Po koji to put?!

Zatvori oči. Negiraj stvarnosti.
I umri u ljepoti.

The means are right for taking,
Fade to grey,
Trying to be ruthless,
In the face of beauty.
In this matrix,
It's plain to see,
It's either you or me.

Bruise,
Pristine,
Serene,
We were born to lose.

Cas 'n' lie with a velvet glove,
Reading like an open book,
In the hands of love.
In this matrix,
It's plain to see,
It's either you or me.

Bruise,
Pristine,
Serene,
We were born to lose.

12.05.2007. u 18:38 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.05.2007.

Srušili su mi se snovi...

O boljem sutra.jebiga.

Proklete vodene kozice. Da.burninmad

Dotična je bila sa svoja dva jedina fejvrit nećaka...i kako to već ide...trkenjala se s njima cijeli dan...
I sve je to bilo divno i krasno...samo što oni od danas imaju vodene kozice...a dotična ih nikad nije imala.
I sad je 99,9 % da će ih dobit za nekih 2-3 tjedna koliko traje inkubacija, a možda i ranije...
Da. Divno.
A dotična je trebala ići na studijsko putovanje, uživati u blagodatima piva i zajebavati se i naravno ponešto naučiti,hm.da...
Divno,
Sad je to vrlo upitno.

I eto, kolika-tolika kompenzacija za nešto što se ni ne može kompenzirat je vrlo upitno...
Baš mi je krenulo. Nema šta.

Kuća je poprište zaraze, možda nemam virus u sebi...ali i svi ostali ukućani nisu bolovali od vodenih kozica, a bili su u doticaju s nećacima...tako da su i oni potencijali nositelji.

Izbjegavam ih.DAsmijeh

Kao to će mi pomoći....

Ah, samo čekam THE DAY.

Odbrojavam.

Nasmješenog lica.

I ne, nije smješno.


smijeh

i sluša se...

03.05.2007. u 17:48 • 13 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (3)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Travanj 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Postovi koje pišem su jedan dio moje ionako kompleksne ličnosti,moje gluposti, moja razmišljanja.
Cijena ulaska je da ostavite RAZUM, nije za svakoga, kao što Hesse jednom davno reče.


Image Hosted by ImageShack.us





-izgubljena u svojim mislima
-sarkastichna, ironichna
-emocionalno disfunkcionalna
-21 godišnje veliko dijete
-osoba koja voli crvenu i crnu boju
-chitat knjige
-pisce E.A.Poe i Baudelairea, Tolkiena i Hessea...
-ona koja voli čokoladu
-i koja voli Alpe, nadasve i jedno mjesto još više
-i neke osobe uz koje se osjeća cjelovitim bichem
-i neke pjesme koje čine njen dan potpunim kad ih čuje






"Život je priča
koju idiot priča
puna KRIKA i BIJESA
a ne znači NIŠTA"
W.Faulkner


Bright Eyes - Middleman

I traveled though the atmosphere as a wall of feedback climbed
The pegs were gold, the band was old, they played in half time
Now every dream gets whittled down just like every fool gets wise
You will never reap of any seed deprived of sunlight

So I have become the middleman
The gray areas are mine
The in-between, the absentee
Is a beautiful disguise

So I keep my footlights shining bright just like I keep my exits wide
Because I never know when it's time to go, it's too crowded now inside
The dead can hide beneath the ground and the birds can always fly
But the rest of us do what we must in constant compromise

So I have become the middleman
The gray areas are fine
The "I don't know," the "maybe so"
Is the only real reply
It is the only true reply

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


We were tight
But it falls apart
As silver turns to blue
Waxing with a candlelight
And burning just for you
Allocate your sentiment
And stick it in a box
I've never been an extrovert
But i'm still breathing



Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us