nedjelja, 27.01.2008.
SVAKA ČAST HRVATSKIM RUKOMETAŠIMA
Izmoreni od napornih ligaških prvenstva, izmučeni i desetkovani ozljedama, praćeni brojnim skeptičnim izjavama i kritikama Hrvatski rukometaši su došli na Europsko Prvenstvo i nakon fantastičnih predstava protiv svjetskog doprvaka Poljske, Češke, Slovenije, Crne Gore, domaćina Norveške i tad aktualnog europskog prvaka Francuske zasluženo su osigurali finale, prvi put su dobili priliku boriti se za naslov prvaka i Europe. Nisu uspjeli, ali ja nikako ne bih rekao da su ono izgubili finale, oni su osvojili srebrenu medalju. I svaka im čast.
Hrvatski rukometaši, stručni stožer na čelu sa Linom Červarom i Slavkom Golužom i liječničko-fizioterapeutski tim su zaslužili velike pohvale za nastup na ovom Prvenstvu. I zato se pribojavam onih koji će sada početi pisati protiv ove reprezentacije, koji će ovo proglašavati neuspjehom i tražiti glavnog i jedinog krivca u Linu Červaru, prigovarat će mu da nije dovoljno stručan, da nije dovoljno upoznat sa rukometnom igrom, da nema pojma o taktici i sl. Takvi sustavni napadi na Lina redovito dolaze od strane nekih lijevo-orijentiranih piskarala, koji nemaju pojma o rukometu, ali im smeta to što je Červar saborski zastupnik neprijateljske strane. Ali recite vi meni, kako itko može i pokušati nestručnim nazivati čovjeka koji je osvojio naslov Svjetskog Prvaka, čovjeka koji je osvojio naslov olimpijskog pobjednika, čovjek koji godinama drži reprezentaciju u vrhu svjetskog rukometa? To mogu samo mali i ništavni ljudi, koji su zbog vlastitog neuspjeha postali destruktivni kritičari svega, pa i onoga što je i te kako dobro.
Svaka čast Dancima na pobjedi, tijekom cijelog prvenstva su pokazali odlično organiziranu i discipliniranu igru, dovedenu do granica savršenstva, i zato im im srdačno čestitam.
I za kraj, nisam htio ovo spomenuti, ali sada osjećam ko da moram- Imate li i vi dojam da bi netko drugi postao europski prvak da ona dva gospara u žutom nisu sudili kako su sudili? Pogotovo mislim na kada je Hrvatskoj u jednoj nepunoj minuti dva puta poništen zgoditak bez ikakvih valjanih razloga, te period nakon što se stručni stožer žalio na takav sudački kriterij. Ali što je bilo, bilo je……..
Još jednom svaka čast Danskoj i Hrvatskoj,dvjema malim zemljama koje su ostavile cijeli svijet iza sebe….
četvrtak, 24.01.2008.
HRVATSKA U POLUFINALU EUROPSKOG PRVENSTVA
Tijek susreta:
Nakon pobjede Danske nad Slovenijom (28:23) Hrvatskoj treba remi ili pobjeda za 2. mjesto u skupini koje vodi u polufinale rukometnog EP-a.
Očekujemo početak prvog dijela.
Igrači su na terenu, u tijeku je sviranje himni.
Norvežani su svojim napadom otvorili susret.
Hagen je iz daljine pokušao, no lopta odlazi pokraj desne vratnice.
Vori je u prvoj minuti pucao, no Ege je spriječio njegov udarac.
Nakon dvije minute igre mreže miruju.
0:1 - Somića je iznenadio udarac iz daljine, te mu je lopta prošla kroz noge.
1:1 - Ivano Balić je uzvratio i u trećoj minuti zabio prvi gol za Paklene.
1:2 - Frode Hagen je precizan sa devet metara i vraća prednost Norvežanima.
Balić je propustio realizirati sedmerac, pucao je preko gola, no zatim Čupić ispravlja i vraća na 2:2.
2:3 - Somić prima još jedan gol iz daljine. Naš vratar je nakon pet minuta igre bez obrane, sve što Norvežani upute prema vratima završava iza njegovih leđa.
Somić prvi puta brani hrvatska vrata tek u šestoj minuti.
Dva napada zaredom obje reprezentacije nisu uspjele realizirati. Posljednji je neprecizan u sedmoj minuti bio Vori.
3:3 - Ivano Balić je iz daljine postigao treći zgoditak za našu reprezentaciju, koja zasad sustiže rezultat.
4:3 - Za prvo vodstvo zabija tko drugi nego - Ivano Balić.
4:4 - Hagen po treći puta prolazi pokraj obrane i postiže zgoditak.
Metličić s desnog krila iz daljine pogađa vratnicu u 10. minuti susreta.
4:5 - Somić nije uspio zaustaviti sedmerac koji je izveo Solberg.
5:5 - Tonči Valčić je iz bloka uspio postići gol za novo izjednačenje Paklenih.
Dominiković je u 13. minuti zaradio prvi karton.
5:6 - Solberg je vješto prevario Somića i laganim udarcem pogodio lijevi kut njegovog gola.
5:7 - Prvi puta je na dva razlike u 16. minuti domaćine odveo Skjarvold.
6:7 - Metličić je nakon kontre sam izbio pred Egea i smanjio vodstvo.
6:8 - Kjetil Strand je realizirao sedmerac te pred prepunom dvoranom Idrettshall domaćine u 19. minuti odveo na novih dva razlike.
7:8 - Domagoj Duvnjak je ušao s klupe kako bi s linije sedam metara smanjio na gol razlike.
Balić u 20. minuti predaje loptu Norvežanima, nakon pokušaja kontre neprecizno je dodao ravno u ruke domaćeg krilnog igrača.
7:10 - Frode Hagen u 24. minuti vraća na novih dva razlike. Norvežani su preuzeli inicijativu od početka susreta, a isti igrač podiže na tri razlike.
8:10 - Lacković je smanjio na dva razlike, a zatim je Alilović zaustavio napad Norvežana.
Čupiću je u 26. minuti ispala lopta iz ruke, a u sljedećem je napadu pucao daleko od gola. Norvežani i dalje čuvaju prednost.
Naši rukometaši su nekoncentrirani, nepotrebno gube lopte i puštaju Norvežanima priliku da nametnu svoju igru.
9:10 - Lacković je u 28. minuti smanjio razliku, bilo bi idealno do kraja prvog dijela dostići domaćine.
Lino Červar je na početku 29. minute zatražio time-out.
Poluvrijeme 10:11 - Blaž Lacković je iz teške pozicije smanjio na gol razlike s kojim naši odlaze na odmor. U nastavku Červarove izabranike očekuje težak posao, žele li osigurati plasman među četiri najbolje reprezentacije na Starom kontinentu.
Hrvatska je otvorila nastavak susreta svojim napadom.
11:11 - Blaženko Lacković je izjednačio u prvoj minuti nastavka, no i dobio nezgodan udarac laktom zbog čega je ostao bez zraka.
11:13 - Glenn Solberg je iz daljine vratio domaćinima prednost u 32. minuti, a nakon nerealiziranog napada Paklenih, domaćini odlaze na novih dva razlike.
Jensen se ozlijedio, a na klupu je na odmor u 34. minuti izašao i Ivano Balić.
13:14 - Kaleb je smanjio na novih jedan razlike, a Norvežani ostali bez Borgea Lunda koji je zbog oštrog prekršaja 'zaradio' isključenje na dvije minute.
Duvanjak je proustio zabiti sedmerac, pucao je ravno u ruke vratara Egea.
13:15 - Skoglund se odlično snašao te podvalio Aliloviću loptu kroz noge za novih dva razlike u 37. minuti.
14:15 - Nikša Kaleb je zabio svoj drugi gol na susretu.
Tonči Valčić je pokušao iz daljine, no udarac odlazi daleko od gola domaće reprezentacije.
14:16 - Nakon greške hrvatskih braniča Norvežani lako vraćaju dva razlike.
15:16 - Petar Metličić je u 40. minuti postigao drugi gol Norvežanima za minus -1.
Lino Červar je u 41. minuti dobio žuti karton zbog prigovaranja sucu. Razlog je očit, ali i nedosuđen prekršaj na Metličiću.
16:16 - Ivano Balić je ponovo postigao gol za izjednačenje, naši imaju još 15-minuta prilike za ulazak u polufinale.
Ivan Čupić je isključen na dvije minute zbog oštrog prekršaja u 44. minuti.
16:17 - Norvežani su u 45. minuti poveli, ali i ostali bez Skjaervolda koji je podmetnuo nogu Ivanu Baliću. 17:17 - Balić je izborio poziciju između trojice i izjednačio u 46. minuti.
18:17 - Nikša Kaleb je zabio za vodstvo Hrvatske, napokon!!!
19:17 - Odlična serija naših rukometaša od 3:0 odvodi nas na dva razlike, prvi puta na susretu.
19:19 - Alilović nije uspio zaustaviti sedmerac, a zatim s igračem manje Pakleni primaju gol za novi remi.
20:19 - Nakon što su dvije minute mreže mirovale, Metličić je zabio dvadeseti gol za Paklene.
21:19 - Na novih dva razlike iz teške pozicije u padu podiže Metličić u 53. minuti.
Alilović nogama zaustavlja udarac iz daljine šest minuta prije kraja. Naši imaju dva razlike, trebaju sačuvati razliku, dovoljan im je i remi za prolaz...
22:20 - Hrvatskom vrataru lopta je iskliznula iz ruku, te prešla gol liniju. No, Metličić u važnom trenutku ponovo vraća na dva razlike.
Hrvatski izbornik Lino Červar je pozvao u 56. minuti time-out. Naši su se uz povik 'Hrvatska' vratli na teren na posljednje, odlučujuće, četiri minute.
Hrvatska tri minute prije kraja i dalje ima dva gola prednosti.
22:21 - Domaćini su smanjili na jedan razlike, a zbog prekršaja Balića igra je prekinuta minutu i 47 sekundi prije kraja.
Norvežani su propustili realizirati napad u 59. minuti, a zatim njihov izbornik zove time-out.
22:22 - Nakon što je Balić loše pucao, domaćini 30 sekindui prije kraja vraćaju na remi.
23:23 - Kraj!! Hrvatska je u polufinalu.
(vecernji.hr)
Ivano Balić
srijeda, 16.01.2008.
o. IVO MARTINIĆ O MEĐUNARODNOM PRIZNANJU RH
Ovaj post temom nastavlja na moj jučerašnji post, objavljen pod naslovom OBLJETNICA MEĐUNARODNOG PRIZNANJA HRVATSKE.
Otac Ivo Martinić je ,onih, za Dubrovnik i Hrvatsku najtežih ratnih godina, bio jedan od ljudi koji su najviše doprinjeli da narod ne izgubi vjeru, moral i etiku, snagu za život i samopouzdanje u sebe i svoje sugrađane. On je čovjek koji je kroničar vremena u kojem živi, a pogotovo za vrijeme Rata. Svi koji bi poslušali njegove propovijedi za vrijeme Domovinskog Rata na radiju su dobivali nadu u bolji život, u bolje sutra, u doba kada neće bit pod svakodnevnom paljbom srpsko.-crnogorske četničko-barbarske vojske, u doba kada neće biti gladni, žedni, u stalnoj opasnosti po život, u doba kada se neće morati brinuti za svoje bližnje da će izgubiti svoje živote...
Slijede dijelovi njegova teksta ZAHVALNOST u kojem opisuje svoja razmišljanja tog 15. siječnja 1992., dana kada je Hrvatska postala međunarodno priznata i samostalna država:
"Radost i ponos! Zašto? Zato jer je Hrvatska uz pomoć međunarodne zajednice obnovila svoju državnu samostalnost. Ovim velikim danom 15. siječnja 1992. godine započinje nova povijest hrvatskog naroda.
U ovom trenutku međunarodnog priznanja naše državne neovisnosti, u ovom radosnom događaju, za sav hrvatski narod u domovini i svijetu, prikladno je izraziti zahvalnost ponajprije Bogu- Osloboditelju. neprijatelji su se odviše dugo rugali s našom vjerom u oslobođenje. Otvoreno su nam i bez prijezira dobacivali: "Ni sam Bog vas neće spasiti!" Narod Hrvata, posebno onaj vjernički mnogobrojniji, zadržao je svoju vjeru. I Bog ga nije prevario.
Ne skrivamo radost to što smo kao Narod i Država prihvaćeni u veliku zajednicu civiliziranih i kulturnih, slobodnih i demokratskih naroda Europe i Svijeta.
Za tu doživljenu stvarnost pored zahvalnosti Bogu, dužnici smo i Papi Poljaku koji je, kao poglavar gotovo najmanje, ali moralno najuglednije i najutjecajnije državice Vatikana, učinio vrlo mnogo za diplomatsko priznanje naše Republike Hrvatske. Izražavamo zahvalnost Njemačkoj, toj politički i ekonomski najznačajnijoj europskoj državi. Službeni predstavnici njemačke vlasti, zauzimajući se za naš patnički porobljeni narod, pred čitavim su svijetom dokazali svoje čvrsto opredijeljenje za novi, čovječniji poredak u Europi i svijetu.
Hrvatski narod zahvalan je svim zemljama Europe i svijeta koje su se već opredijelile ili će se uskoro odvažiti da jasno posvjedoče kako su na strani malih naroda i njihovih mladih demokracija. Nadam se da ćemo uskoro moći izraziti zahvalnost i Americi koja je, nažalost, u mnogo čemu odgovorna za ova naša stradanja, jer nas je htjela pošto-poto zadržžati u nekakvoj novoj Jugoslaviji.
Naša radost zbog službenog izlaska iz povijesnog i ovog jugoslavenskog ropstva struji u nama i zrači iz naših bića.
Radosni smo i ponosni usprkos još postojećoj patnji. Poput biblijskog Izraela koji je izašao iz egipatskog ropstva i uputio se prema novoj slobodi, i narod je izašao iz egipatskog ropstva i uputio se prema novoj slobodi, i narod Hrvata svjestan je da ovim događajem započinje i njegovo ne baš odviše kratko putovanje kroz težak pustinjski život, tj. kroz oslobađanje cjelovite Hrvatske, kroz njezinu obnovu, kroz povratak prognanika i novog načina života.
Kao što je bilo i kod izraelaca, onih koji su ubrzo nakon izlaska iz ropstva počeli mrmljati protiv svojih predvodnika, tako je za očekivati da će biti sličnih i u našem narodu. Kao što su neki od Izraelaca jadikovali „Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite“ (Izl 16,3)- za očekivati je da će se uskoro i u našem narodu oglašavati oni koji će govoriti kako bi baš oni ovo oslobađanje bili drukčije izveli. Već sada treba reći da su to oni za koje je već rečeno da su to nekakvi „veliki Hrvati, toliko veliki da su oni sami sebi veći i važniji od cijele Hrvatske“!
Nemamo odmah gotovih odgovora za rješavanje svih problema. Jedno je sasvim sigurno, a to je da su mnogi i mnogi kroz dugu i krvavu našu povijest pokušavali učiniti ovo što su izveli baš sadašnji politički i duhovni predvodnici naroda. Oni to ne bi bili izveli da nije, uz ostalo, bilo spremnosti čitava naroda i herojske odvažnosti branitelja napadnute Hrvatske. Zato svima, a posebno onima koji su svoje nedoživljene živote poklonili slobodi i samostalnosti Hrvatske, neka je zauvijek čast i hvala!“"
o. Ivo Martinić, objavljeno u Dubrovačkom vjesniku 19. siječnja 1992. g.
(-koliko je samo stvari koje su i danas aktualne izrečeno i prognozirano u ovom tekstu)
utorak, 15.01.2008.
OBLJETNICA MEĐUNARODNOG PRIZNANJA HRVATSKE
Prije točno 16 godina Republika Hrvatska je postala međunarodno priznata kao samostalna i suverena zemlja. Na poticaj SR Njemačke i njenog tadašnjeg ministra vanjskih poslova Hansa-Dietricha Genschera priznalo ju je tadašnjih 12 zemalja članica tadašnje Europske Unije te Austrija, Bugarska, Kanada (prva zemlja izvan Europe), Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.To su već prije učinile Island (kao prvi), Sveta Stolica, Njemačka, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino.
Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju. Njemačka je priznanjem Hrvatske još 18. prosinca 1991. godine izazvala prijekore, ali i pokrenula nezaustavljivu diplomatsku akciju među ostalim tadašnjim članicama Europske zajednice. Kada su ostale zemlje te organizacije, današnje Europske unije, priznale Zagreb, Službeni Bonn je istodobno s njim već potpisao protokol o uspostavi diplomatskih odnosa.
Sljedećih su dana europski pisani i elektronički mediji gotovo bez iznimke pozdravljali odluku svojih vlada. Izuzev njemačkih medija, koji su priznanje Hrvatske slavili i kao njemačku diplomatsku pobjedu, ostali su isticali da su političari za zakašnjenjem shvatili što se događa u tadašnjoj Jugoslaviji, kritizirajući njihovu dotadašnju neučinkovitost.
Hans-Dietrich Genscher
Dva dana prije toga, 13. siječnja 1992.se zbio događaj koji je, bez sumnje i te kako utjecao na to da ukupno 19 zemalja taj dan prizna RH; Sveta je Stolica poslala note vladama Republike Hrvatske i Slovenije, priopćujući priznanje njihova suvereniteta i samostalnosti. Drugim riječima, Sveta je Stolica poručila svjetskoj javnosti, hrvatskome narodu kao i svim građanima Hrvatske da je Republiku Hrvatsku priznala kao suverenu i samostalnu državu. Bez obzira na to što je Sveta Stolica u međunarodnim političkim odnosima tradicionalno oprezna, papa Ivan Pavao II. nije dvojio! Bio je potpuno jasan - došao je povijesni trenutak kada hrvatski narod ima pravo na izgradnju vlastite budućnosti u okvirima međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske.
Papa Ivan Pavao ll.
Tadašnji kardinal Franjo Kuharić, koji je u to vrijeme neumorno obilazio razorene hrvatske gradove, spaljena sela, porušene crkve, ranjene, prognane i bolesne, u zahvalnome pismu Ivanu Pavlu II. pisao je:
»Sveti Oče! Neizmjerno smo obradovani odlukom Svete Stolice da je priznata slobodna i demokratska država Hrvatska. Izražavam u ime Crkve u Hrvata duboku zahvalnost Vašoj Svetosti jer svojim visokim moralnim ugledom dosljedno branite univerzalna načela ljudskih prava, nacionalnih prava, slobode i mira među narodima. Priznanje Svete Stolice u službi je mira i pomirenja da ljudi i narodi dobre volje budu slobodni i u prijateljskim odnosima.« U završnim riječima kardinal Kuharić je istaknuo: »Uvijek vjerna Hrvatska...«
Kardinal Franjo Kuharić
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je 15. siječnja 1992. označio kao dan »koji će zlatnim slovima biti uklesan u sveukupnu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskoga naroda«, također je u pismu zahvalio papi:
»Vaša Svetosti! Čast mi je izraziti Vam najdublju zahvalnost na odluci Svete Stolice da i formalno prizna suverenitet i samostalnost Republike Hrvatske. Tim se činom otvara novo razdoblje u hrvatskoj povijesti i u bilateralnim odnosima Svete Stolice i Republike Hrvatske. Posebno nas raduje što je Sveta Stolica, kao najveća moralna snaga svijeta, među prvima priznala nezavisnost Republike Hrvatske. To nas još više obvezuje da se dosljedno zauzmemo za mir, suživot i blagostanje svih građana Republike Hrvatske u duhu ekumenizma i mirotvorstva koje Vi, Sveti Oče, neumorno promičete. Čvrsto vjerujemo da će političko priznanje Republike Hrvatske poslužiti zaustavljanju okrutnoga, agresivnog rata protiv Hrvatske, a time i stabilnosti i suradnji u ovome dijelu Europe.«
Franjo Tuđman
Mise zahvalnice slavljene su i u iseljenoj Hrvatskoj diljem svijeta. Tako je više od 5000 australskih Hrvata u petak 17. siječnja u melburnskoj katedrali sv. Patrika sudjelovalo u misi koji je predvodio nadbiskup Melbournea Frank Little. On je u propovijedi iznio jedan, široj javnosti manje poznat ali vrlo važan podatak da je papa Ivan Pavao II. uputio svjetskim moćnicima čak 45 različitih intervencija i apela za uspostavu mira u Hrvatskoj. U prigodnoj je propovijedi u zaključnim riječima usporedio mukotrpan i krvav put do hrvatske neovisnosti s Isusovim uskrsnućem: »To je uskrsnuće koje daje dokaz da u konačnici dobro uvijek pobjeđuje.«
ponedjeljak, 14.01.2008.
MEA CULPA
-Zadnjih nekoliko dana nisam obavljao svoje blogerske dužnosti zbog osobnih razloga, ali evo me natrag "u igri". -Danas nemam nikakav poseban post (nemam dovoljno vrjemena za pisanje), već ću prenijet tekst autora Silvija Tomaševića (Vecernji list) o papi Benediktu XVI. koji je u navedenim novinama proglašen za osobu proteklog tjedna...
PAPIN PLANETARNI ´MEA CULPA´
Nulta tolerancija prema svećenicima pedofilima, osuda globalizacije koja obogaćuje pojedince i osiromašuje većinu, uvođenje moratorija na pobačaj, prema uzoru na moratorij u izvršenju smrtne kaze, zaustavljanje inflacije svetaca – to su četiri teme koje je pokrenuo papa Benedikt XVI. proteklog tjedna.
Poslano je pismo svim biskupima svijeta u kojem papa najavljuje molitvu za žrtve pedofila svećenika. Obznanjen je i podatak da je manje od jedan posto ukupnog broja svećenika na svijetu koji su optuženi za pedofiliju, ali su oni nanijeli golemu ranu svojim žrtvama i moralnu štetu Katoličkoj crkvi, koja planetarnim “mea culpa” nastoji ublažiti posljedice. Vrlo jasan i čvrst znak uputio je na taj način Benedikt XVI.
Papa je osudio ratove za kontrolu naftnih izvora, kao što je onaj u Iraku, i pozvao na racionalno ponašanje prema onome što koristimo, jer dar nema vječnu trajnost.
Glavna skupština Ujedinjenih naroda prihvatila rezoluciju kojom se pozivaju države na uvođenje moratorija na izvršenje smrtne kazne i zavjetujem se kako bi ta inicijativa potaknula javnu raspravu o svetom karakteru ljudskog života.” Ne treba biti diplomat za čitanje te poruke.
Gdje je izvorište takvim potezima Benedikta XVI.? Spomenimo samo meditaciju koju je Ratzinger napisao za križni put na Veliki petak u ožujku 2005., onaj koji je Ivan Pavao II. gledao preko televizije u svojoj sobi. Bio je to, zapravo, Ratzingerov program za eventualno dobivanje Petrove stolice. Postao je papom (19. travnja 2005.) ni mjesec dana poslije toga križnog puta.
Tada je, podsjetimo, vrlo oštro ocijenio stanje u svijetu, ali i u Crkvi. Ima prljavštine u Crkvi, rekao je Ratzinger te sada kao papa nastoji očistiti njezin ne samo prag. Pitajući se što nam može kazati treći Isusov pad pod težinom križa, Ratzinger je svoje meditacije usmjerio na svijet sadašnjosti. – Koliko blata ima u Crkvi, i to upravo među onima koji bi, u svećeničkom redu, trebali potpuno pripadati Njemu (Isusu)! – kazao je tada Ratzinger, a sada uvodi nultu toleranciju prema onima koji su nanijeli zlo djeci i oblatili Crkvu.
– Koliko puta slavimo samo nas same bez spoznavanja njegova (Isusova) postojanja! Koliko puta njegova riječ biva izokrenuta i zlorabljena! Koliko je malo vjere u tolikim teorijama, koliko li praznih riječi! Kolika oholost, kolika samodovoljnost!
Koliko malo štujemo sakrament pomirenja, u kojem nas on čeka, za ponovno ustajanje poslije naših padova – kazao je Ratzinger u ožujku 2005. Sada kao papa djeluje.
ponedjeljak, 07.01.2008.
PREDSJEDNIK POSMRTNO ODLIKOVAO ANU RUKAVINU
Predsjednik Republike Stjepan Mesić uručio je danas majci Ane Rukavine odličje Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske kojim je posmrtno odlikovao Anu za zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih i društvenih vrednota.
Novinarka Ana Rukavina elekroničkim je pismom "Želim život", napisanim 8. studenoga 2006., 18 dana prije nego što je umrla od leukemije, pokrenula je veliko proširenje Registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži te osnutak banke matičnih stanica.
Pokoj joj duši...........
nedjelja, 06.01.2008.
MILORAD PUPOVAC-NOVI ČLAN VLADE RH
Sada je to potpuno jasno-Hrvatska Vlada će dobiti prvog člana koji je iz neke manjinske liste. Iako se sad ne mogu nikog sjetit, a i nemam volje pregledavat stare podatke, siguran sam kako je i prije bilo pripadnika nacionalnih manjina u vladi, pogotovo onoj Račanovoj koalicijskoj(ako tko zna može napisati u komentaru). Gotovo je sigurno kako će mjesto u hrvatskoj vladi pripasti potpredsjedniku SDSS-a Miloradu Pupovcu, samo se ne zna hoće li postati ministar ili potpredsjednik Vlade sa ili bez resora. Dosad nisam bio upoznat sa likom, djelom i razmišljanjima gosp. Pupovca, ali mi se u današnjem nastupu u emisiji Nedjeljom u 2 činio kao čovjek koji može dobro zastupati i interese i svoje nacionalne manjine, ali i države u kojoj živi i djeluje i koja mu je mnogo dala i kao osobi i kao građaninu i kao državljaninu. Ili se možda varam?? U svakom slučaju, sigurno je kako je Milorad Pupovac,sa pomirljivim tonom govori o hrvatsko-srpskim odnosima, koji ima jednu retoriku i način razmišljanja koji mogu mnogo pomoći ka stvaranju boljeg života u RH i boljeg suživota svih građana koji žive u RH, puno bolji izbor od predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića, koji je još uvijek i zastupničkom domu Republike Hrvatske-Saboru koristi srpski jezik, a ne službeni Hrvatski, a veliko je pitanje i Stanimirovićevo djelovanje za vrijeme rata u okupiranim krajevima, i njegova uloga u stradavanju žena, djece, ranjenih, bolesnih, starih, onemoćalih i drugih civila koje su na okupiranim područjima za vrijeme Rata ubijali pripadnici JNA i srpskih dobrovoljnih odreda.
Inače, slažem se sa stavom Milorada Pupovca kada kaže kako manjine moraju imati jednaka prava kao i većinski narod. I uvjeravam vas da je tako. Živim u jednom području Hrvatske, u kojem je, vjerojatno zbog blizine granice sa dvjema državama, uvijek bilo mnogo pripadnika nacionalnih manjina, pogotovo srpske i crnogorske nacionalnosti. Svi oni danas uživaju jednake uvjete kao što imaju i Hrvati, doduše, nakon raspada Velike Srbije (Jugoslavije) i uspostave neovisne države Hrvatske nisu više u boljem položaju i sa većim povlasticama nego Hrvati ili neki drugi nesrpski narodi. Osobno poznam mnoge pripadnike srpske nacionalne manjine koji su uspijevaju ostvariti sve svoje (čak i one najambicioznije) ciljeve i želje i na osobnom i poslovnom i svakom drugom planu, i njihova im nacionalnost u niti jednom trenutku nije nikakva zapreka, dapače, možda je čak i prednost, tako mi je rekao jedan pripadnik srpske nacionalne manjine(ime bi bilo nepotrebno navodit), koji je inače tijekom rata ostao u Hrvatskoj, nije otišao u Srbiju, a neki su se njegovi članovi obitelji čak borili na strani hrvatske vojske u Ratu za nezavisnost, a on je bio u skloništima, i proživljavao te teške trenutke sa Hrvatima i hrvatskim narodom koji su za vrijeme okupacije živjeli u oskudici, u bijedi, bez dovoljno hrane, bez dovoljno pitke vode, bez lijekova, a imao je ponudu da se vrati u Srbiju na jedno vrlo dobro plaćeno i visokopozicionirano radno mjesto. Nije otišao, ostao je i zbog toga ga jako cijenim i poštujem. Uvijek govori protiv velikosprskih ideja i velikosrpskih političara, uvijek se protivio srpskom napadu na Hrvatsku, a i danas je ogorčen jer su je u Srbiji najjača politička stranka Radikalna na čelu sa ratnim zločincem Vojislavom Šešeljom i predsjedničkim kandidatom Nikolićem koji uživa veliku potporu u narodu, a granicu Srbije vidi na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.
U sutrašnjem postu ću pisati o tome zašto se protivim nastojanjima Republike Hrvatske da se u Hrvatskoj pod pokroviteljstvom države naseli srpsko stanovništvo koje je za vrijeme rata dobrovoljno i samostalno odlučilo pobjeći iz Hrvatske u onim, za nju i njezine stanovnike, najtežim ratnim danima i otići u Srbiju……
subota, 05.01.2008.
POMOZIMO LUKI!!
Danas nemam nikakav poseban post, samo ću prenjeti priču o teškom životu i lošem zdravstvenom stanju četrnaestogodišnjeg Luke Čehulića, koji boluje od tumora kostiju.Ako možete, novčano pomozite, zapamtite, dobro se dobrima vraća!!
Ozdraviti i živjeti normalnim životom četrnaestogodinjaka za Luku je najveća i jedina želja. Želja koju mu svi mi možemo pokušati ostvariti - pomoći mu u liječenju i nabavi lijeka koji mu je nužno potreban.
Ukoliko ste u mogućnosti financijski pomoći Luki, najljepše Vas molim da to učinite na žiro račun njegove majke Melite Čehulić pri
ERSTE STEIERMAERKISCHE BANK
Broj: 2402006 -1031262160 – 3101496733
ili se možete obratiti direktno Lukinoj mami Meliti na broj mobitela: 098/783-649.
-Ovaj tekst je pruzet iz bloga lollita.blog.hr uz dopuštenje autora.
-Ovaj post je već bio objavljen, sada ga objavljujem ponovo s nadom kako će što više ljudi pomoći...
četvrtak, 03.01.2008.
ZDRAVKO MAMIĆ I JADRANKA PUŽ MINISTRI U NOVOJ VLADI
-Prvi put pišem ovakvu vrstu posta, pa se unaprijed ispričavam ako nekoga razočaram ili uvrijedim. Ovo što ćete pročitati nije moj stil pisanja ni izražavanja, a ni razmišljanja, što ćete, ako ste prije čitali moje postove, shvatit. Nešto sam impulzivan, hirovit i ironičan ovih dana, sve mi smeta, pa mladost i južnjački krv učine svoje....
-PRIJEDLOG ZA RAPODJELU FOTELJA NOVE HRVATSKE VLADE:
POTPREDSJEDNICA VLADE ZADUŽENA ZA GOSPODARSTVO-VLATKA POKOS, bolje i ona nego LJubo Jurčić....
MINISTAR KULTURE-- ZDRAVKO MAMIĆ-najkulturniji čovjek na svijetu,uvijek uglađen i fin, sa milozvučnom i profinjenom retorikom, tu se nema što dodat…
MINISTAR LOVA, KRIVOLOVA I ZAŠTITE OKOLIŠA OD DIVLJAČI-- IVICA KIRIN-nije poznato koliko je taj bivši ministar policije odsrijelio divljači na nedavno predbožićnom lovu, ali ako puca razumno kao što govori, nema sumnje u uspjeh...
MINISTRICA VANJSKIH POSLOVA I EUROPSKIH INTEGRACIJA-- NINA MORIĆ –manekenka, voditeljica i glumica, bivša Hrvatica, pošla u svijet,integrirala se i proslavila u Italiji, zaboravila materinji jezik i domovinu.......
MINISTAR SOCIJALNE SKRBI I MEĐUGENERACIJSKE SOLIDARNOSTI-- STIPO GABRIĆ JAMBO kada samoprozvani kralj i pučki tribun počne dijelit mandarine,kao što ih je dijelio tijekom ove predizborne kampanje jednako i starima i mladima, imat ćemo bolju socijalnu skrb nego skandinavci.......
MINISTAR OBITELJI-- LJUBOMIR ČUČIĆ-- Definitivno najlogičniji izbor, svi o njegovim obiteljima sve znaju………
MINISTAR GOSPODARSTVA- neki stranac, ionako nam je sve u stranom vlasništvu.....
MINISTAR RADA-netko iz Turske ili BiH, odakle(nelegalno) dolazi sve više radnika.......
MINISTAR ZNANOSTI-- AaaaaaaaaaaNTO ĐAPIĆ, lažni doktor i magistar, uskoro će doktorirat još nekoliko područja znanosti, samo mora popraviti stroj za fotokopiranje........
MINISTAR PRAOSUĐA--održat ćemo natjecanje, pa ko bude najbolje prao suđe i posuđe.........
MINISTAR ZDRAVSTVA--ASIM KURJAK, liječnik optužen za ilegalnu krađu i prodavanje jajnih stanica
MINISTAR OBRANE I NARODNE ARMIJE--neki Mesićev čovjek, neki njegov savjetnik koji je bio časnik u JNA, znam da je više takvih, ali izabrat ćemo jednog...
MINISTAR SPORTA-- VLATKO MARKOVIĆ-- predsjednik HNS-a,zbog njegovih zasluga , poznanstava i velikih prijatelja diljem Europe Hrvatska je dobila domaćinstvo Eura 2012.
MINISTAR OBRAZOVANJA-netko sa RTL televizije, sa programa koji služi samo za zaglupljivanje nacije ili iz dnevnika 24 SATA
MINISTAR FINANCIJA- a to bi mjesto mogao zauzet neki naš tajkun, ratni profiter, možda Vladimir Zagorec, koji sramoti i sebe i Hrvatsku i Hrvatsku vojsku u Austriji, a tijekom rata ja krao iz državne blagajne i tako pospješio (barem svoje) financije
MINISTAR MORA-Koliko Slovenci žele proširit svoj dio Jadranskog more(popularnu Slovensku lokvu), a s obzirom kako su sad moćni u EU, morat ćemo im dat ministarsko mjesto za more
MINISTAR UNUTARNJIH POSLOVA(policije)-MILAN BANDIĆ, prije nekoliko godina uhvaćen zbog vožnje u pijanom stanju, nije mi poznato koliko je dugo zadržan u zatvoru….
-A AKO ŽELIMO ŠTO BRŽE UĆI U EUROPSKU UNIJU MORAT ĆEMO OSNOVAT NOVA MINISTARSTVA:
MINISTRICA ZA HVALJENJE SLOVENIJE-ĐURĐA ADLEŠIČ,slovenska nevjesta
MINISTRICA ZA ULIZIVANJE EUROPSKIM DIPLOMATIMA-SEVERINA VUČKOVIĆ, bez komentara...
-A AKO ŽELIMO DA NAŠU VLADU PODUPRE I SDP MORAT ĆEMO OSNOVAT OVA NOVA MINISTARSTVA:
MINISTAR ATEIZMA, KOMUNIZMA, TITOIZMA I JUGOSLAVENIZMA-- ZORAN MILANOVIĆ
MINISTRICA INTEGRACIJE TRIJU PLEMENA ISTOG JUGO-NARODA-- JADRANKA PUŽ ili VESNA PUSIĆ
-CIJENJENI ČITATELJI, VI PREDLOŽITE NOVOG PREMIJERA, ja stvarno nemam ideju.........
srijeda, 02.01.2008.
SJEĆANJA NA MOJE TUŽNE POSTOVE-drugi, zadnji dio
(Naslov je parafraziran, postovi nisu tužni, možda neki)
Ovo je drugi post u kojem vam donosi najdraže dijelove mojih postova napisanih u prošloj godini. (Prvi dio ovog pregleda možete pogledati u postu objavljenom 30.12.)
-U postu objavljenom 27.10. sam dao svoj osvrt na tada vrlo aktualno upozorenje Međunarodnog Monetarnog Fonda o prezaduženosti RH i na predizborne gospodarske programe političkih stranaka:
Što nam danas predlažu naše najistaknutije političke stranke i njihovi gospodarski stručnjaci? I HDZ i HSS i SDP žele velika ulaganja u razvoj zapuštenog hrvatskog sela, ta ulaganja i jesu prijeko potrebna kako bi se ojačao položaj malog hrvatskog seljaka prije ulaska na zahtjevno tržište Europske Unije,ali bi onda trebalo potaknuti i prerađivačku industriju pa izvoziti gotove proizvode, a ne samo sirovine koje se onda prerađivaju u nekim drugim zemljama, i onda opet mi njih(kao gotove,finalne proizvode) uvozimo po mnogo većoj cijeni. (Jačanjem prerađivačke industrije povećao bi se rast izvoza, te razvoj trgovine, transporta, marketinga, i naravno svih gospodarskih djelatnosti koje bi privređivali sirovine, ponajprije tu mislim na poljoprivredu, stočarstvo, šumarstvo, ribarstvo i ribogojstvo.)Za razvoj hrvatskog sela potrebno je i povezivanje seljaka u zajednice koje bi onda plasirale njihove proizvode na tržište, a sigurno bi bilo najbolje kad bi naši ugostiteljski objekti, restorani i hoteli (sa kojima se toliko ponosimo!) kupovali meso, voće i povrće od domaćih proizvođača (možda najbolje mjesnih, lokalnih), a ne uvoziti ih iz Makedonije, Bugarske, Srbije, Albanije, Grčke kao što je dosad bio slučaj.Kako bi bilo lijepo kad bi se ovakve moje ideje ostvarile... Ali prvo bi trebalo naći početni kapital dok se ovakvi projekti ne osove na noge i dok ne budu sami sebi financirali daljnja ulaganja i, u današnjem svijetu, prijeko potrebnu modernizaciju? I dok SDP misli pokrenuti gospodarstvo daljnjim zaduživanjem države (što je očito potpuno neprihvatljivo) HDZ bi, prema mom mišljenju, a da se izvući iz izjava HDZ-ovaca, novac dobio daljnjom privatizacijom po modelu javne inicijalne ponude, koja se u dva dosadašnja primjera (INA i HT) pokazala profitabilnom i za državu i za njene građane i naravno mnogo transparentnijom nego one privatizacije koje su se vodile na "Tuđmanov" način(1991.-2000.) i na način Račanove koalicijske vlade(2000-2003.).Zbog toga dajem svoju potporu daljnjoj privatizaciji hrvatskih tvrtki,možda čak i profitabilnih sportskih klubova koji mogu, vidimo na Zapadu donositi velike prihode ili barem, ne opterećuju državni, županijski ili općinski proračun...
-U postu objavljenom 29.10. sam pisao o rješavanju problema BiH:
Već nekoliko dana hrvatska javnost sa zanimanjem prati razvoj događaja u Bosni i Hercegovini. I sada je potpuno jasno, tu je državu(koja je država samo na papiru) pogodila velika, ponajprije institucionalna kriza. Strah me da za njom ne uslijedi i gospodarska jer bi to značilo i velike gubitke hrvatskim tvrtkama koje tamo ulažu, tamo posluju ili posjeduju dionice tamošnjih firmi. No, to se valjda neće dogoditi. No neću se baviti spekulacijama, nego činjenicama, a činjenica je da su organi vlasti u BiH u potpunom rasulu, u potpuno bezizlaznoj situaciji, i svi moraju shvatiti kako su nužne planske, strukturalne, temeljite reforme kako bi ta državna tvorevina nastala (možda tek sad i počela!) funkcionirati.Zašto kažem državna tvorevina? Zato jer je BiH jedna nehomogena cjelina koja je produkt novije povijesti(ponajprije dvadesetog stoljeća), zato što u njoj žive tri naroda koji nemaju ni zajedničku ni kulturu, ni vjeru,a ni pripadnost (ovakvoj) zemlji. Ovih je dana visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak(kako bi svi narodi bili ravnopravni, a ne da jedni budu ravnopravniji od drugih) pokrenuo inicijativu za ukidanjem unutardržavne tvorevine Republike Srpske, i naravno naišao na velik otpor vladajućih u RS, srpskog stanovništva, ali i Srbije koja ne pristaje na to ukidanje. (Baš je nedavno srpski premijer Koštunica izjavio kako su očuvanje Republike Srpske i Kosova unutar teritorija Srbije glavni prioriteti njegove vanjske politike). Zbog toga me čudi zašto dosad hrvatske vlade nisu predlagale i poticale reforme kako bi barem poboljšale položaj hrvatskog naroda koji tamo živi, a koji glasuje za predstavnike u Saboru.Hrvatska nova vlada će,prema mom mišljenju, bez obzira koje će je stranke sastavit, morati malo više pažnje posvetit rješenju problema naših susjeda(pogotovo sad kad smo zemlja članica Vijeća Sigurnosti UN-a), a i ubrzo ćemo završit s iscrpljujućim pregovorima za ulazak u EU i NATO. Što će povijest donijet ovoj, uz Moldaviju i Albaniju najsiromašnijoj europskoj zemlji i svim njezinim narodima vidjet ćemo...
-U postovima objavljenim 2. i 3.11. sam analizirao tko bi sve mogao postati slijedeći hrvatski Predsjednik, tko bi mogao naslijediti Stjepana Mesića kojemu mandat stiče za otprilike dvije godine. Kao moguće kandidate iz SDP-a sam vidio tada tri osobe, ali sada, kad ponovo razmislim, to mogu biti samo dvije: Milan Bandić(zagrebački gradonačelnik, sklon kontroverzama i skandalima, više-manje uspješno vodi velegrad, ali nema veliku potporu izvan Zagrebačkog SDP-a.) i Dijana Pleština (supruga pokojnog premijera Ivice Račana, profesorica na fakultetu, bliska SDP-ovcima, u svojim je projektima surađivala sa nekoliko vlada(čak i ovom HDZ-ovom)). Kao moguće kandidate za predsjednika sam vidio troje ljudi: premijera Sanadera(ali s obzirom kako je izvjesno da će on ostati premijer i naredne 4 godine, sumnjam), Vladimira Šeksa (predsjednik Sabora, jedan od najdugovječnijih ljudi u vrhu hrvatske politike, jedan od najzaslužnijih za uspostavu neovisne Hrvatske, čovjek čiji humor i stil govora mnogo podsjeća na humor i stil sadašnjeg predsjednika-što nije zanemarivo) i Kolindu Grabar Kitarović (ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, vrlo sposobna političarka i izvrsna govornica, jedna od najzaslužnijih za ulazak RH u vijeće sigurnosti UN, jedna od najzaslužnijih za ubrzanje pregovora sa EU i skorašnji poziv u NATO-savez, a birače može osvojiti i svojim izgledom-kao što je i nedavno izabrana predsjednica Argentine Fernandez de Kirchner)
-U postu objavljenom 4.11. sam pisao o promašenoj političkoj predizbornoj kampanji SDP-a i pogrešnoj odluci postavljanja Ljuba Jurčića za premijerskog kandidata. U tom sam postu i prognozirao njihov izborni poraz:
Zaista smiješno, SDP pokušava stvorit iluziju o postojanju nekog profiliranog SDP-tima, a cijela je kampanja bazirana na personalizaciji ličnosti Zorana Milanovića, kao da nitko drugi iz tog toliko hvaljenog tima i ne postoji. To dovoljno govori o timu i kakvi su ljudi u njemu. Dalje- sve verbalne sukobe sa Sanaderom vodi Milanović, nositelj većine SDP-ovih lista je Milanović, Milanović odgovara na Sanaderove kritike,Milanović daje kritike Sanaderu, Milanović će poslije izbora vodit koalicijske pregovore, Milanović poziva Sanadera na sučeljavanje na televiziji, Milanović je naposljetku, predsjednik SDP-a i on je čovjek koji vodi stranku u ovako važnim predizbornim trenucima, a ukoliko SDP formira vladu državu će, i u dobru i u zlu vodit Ljubo Jurčić ?!?I onda, govorim hipotetski, zamislite vi ovakvu situaciju za npr dvije godine,u kojoj bi se uvijek tihi i pokorni premijer Jurčić usudio usprotivit šefu partije Milanoviću. To bi sigurno dovelo do krize ne samo u SDP-u, nego i apsolutne krize koja bi uzdrmala sve dijelove društva- nastupila bi kriza Državnih tijela, institucija, pala bi vjerojatno i takva vlada, a to bi onda dovelo i do niza gospodarskih problema. Zato, ja ne bih nikad svoj glas dao, niti nešto povjerio dvojcu bez kormilara koji tone i siguran sam, ubrzo će potonut, i udarit od samo dno hrvatske političke scene…
-U postu objavljenom 24.11. sam pisao o nekim uvijek aktualnim temama unutarnje politike koje će morati riješiti nova Vlada te dao svoje prijedloge:
Samo se nadam kako se ti pregovori neće pretvoriti u bitku u kojoj je bitno samo tko će dobiti koju ministarsku ili potpredsjedničku fotelju. Jer će onda tako formirana vlada u budućnosti više morati paziti kako se očuvati od raspada i bavit će se više svojim unutarnjim problemima nego što će brinut o interesima države i njenih građana(takve vladu smo već imali, me želim spominjati kada). Bitno je da se stranke posvete usklađivanju programa i jasnom definiranju ciljeva i prioriteta kojim će se bavit. Zbog toga će stranke morati pristajati na neka srednja rješenja i kompromise(iako stara dobra izreka kaže kako je kompromis rješenje sa kojim su obje strane jednako nezadovoljne, on je nekad i jedino moguća solucija). Tijekom ove kampanje aktualno je bilo i pitanje glasovanja hrvatske dijaspore i Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj. Smatram da će se i taj zakon ubrzo promijeniti, ali i mislim kako ne bih trebalo potpuno ukinuti pravo glasa svima onih građana koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj jer i u Ustavu RH stoji da se RH mora brinuti o svim Hrvatima. Volio bih kada bi se taj sporni zakon trebao ovako promijeniti: svi Hrvati iz BiH i svi Hrvati iz dijaspore bi svaki u svojoj posebnoj izbornoj jedinici glasovali za samo jednog svog predstavnika u Saboru.
-U postu objavljenom 27.11. komentirao sam rezultate parlamentarnih Izbora i događaje u izbornoj noći:
Po objavljivanju prvih neslužbenih privremenih rezeltata oglasili su se predsjednici dviju najjačih stranaka. Obojica su bili prezadovoljni izbornim rezultatima i brojem osvojenih mandata, oboje su rekli kako očekuju mandat za sastavljanje vlade i kako će krenuti u pregovore sa mogućim koalicijskim partnerima; Sanader kako će tražiti potporu stranaka koje su voljne prihvatit njega za premijera, a Milanović koji će tražiti stranke koje će prihvatit Ljuba Jurčića za premijera. Ma ništa čudno, navikli smo već kako ionako Milanović odlučuje sve što će njegov premijerski kandidat reći, misliti ili poduzeti, a dobrim Ljubom koji, i dalje bježe od političkih tema i bavi se svojim računicama u gospodarstvu. Zanimljiva je i, možda i smiješna da nije jadna, reakcija u izbornoj noći Vesne Pusić, predsjednice HNS-a koja je rekla kako će njezina stranka biti, citiram: "temelj buduće vlade lijevog centra uz SDP" te kako će odmah početi pregovore sa mogućim koalicijskim partnerima. S obzirom kako HNS ima samo 7 mandata (naprema 56 SDP-ovih) i nije naš u nekoj dobroj poziciji, i sigurno se ne bi trebao osjećat pozvanim za formiranje vlade bez da im je SDP uputio ikakav poziv. Čini se da je Pusić ovakve stavove i izjave poprimila nakon dugogodišnje suradnje sa uvijek bahatim i arogantnim Radimirom Čačićem. Kad smo već kod njega, sjećate li se još one „Čačića za premijera“ i izjava HNS-ovaca kako će SDP-ovci morati prihvatit njega za premijera ukoliko žele koaliciju. Kad se sjetim toga, uvijek se nasmijem…(usput, jeste li primijetili istu boju kose u Čačića i Pusić ??)
-U postu od 29.11. pisao sam o saznanjima, činjenicama i posljedicama Izbora:
S ovim izborima, u Saborsku povijest odlazi i žena koja je dugo godina bila u najužem vrhu hrvatske politike-Vesna Škare-Ožbolt. U niti jednoj izbornoj jedinici njezin Demokratski Centar i nije bio u među ozbiljnim kandidatima za prelaz izbornog praga, i očito je kako njena posve bezidejna i negativna kampanja koja se temeljila samo na ocrnjivanju Vlade nije urodila plodom. Ubuduće će i njezin Demokratski Centar postati jedna od onih stranaka koje se pojavljuju samo od izbora do izbora,obično uopće ne djeluju, a onda pred izbore kritiziraju sve postupke Vlade i sebe promiču kao ljude koje će unijeti svježinu u Hrvatsku politiku, pri tom nemaju jasne planove i programe osim vlastitih interesa,na Izborima dožive još jedan neuspjeh, onda kritiziraju Državno Izborno Povjerenstvo i vladajuće starnke te govore kako su izbori bili nezakoniti, kako su baš oni zakinuti i oštećeni za glasove te traže ponavljanje izbora, a onda nakon što se stišaju izborne priče oni opet idu u potpunu anonimnost, u zimski san sve do idućih izbora..... Jedan od gubitnika Izbora je i Anto Đapić čiji je HSP osvoji samo jedan zastupnički mandat, za razliku od 8 na prošlim izborima. Đapić je čak ponudio svoje mjesto predsjednika na razmatranje Predsjedništvu stranke, ali je njegova ostavka (kakvo iznenađenje) odbijena i Predsjedništvo je na sebe preuzelo dio odgovornosti. Tako je završila još jedna farsa u Đapićevoj režiji, za koju smo svi znali kako će završiti. Čini se kako će nakon ovih izbora po drugi put u političku mirovinu otići Mate Granić, koji je bio jedan od nositelja listi HSP, koji je kao i cijela stranka doživio debakl. Žao mi je što Ruža Tomašić, nositeljica HSP-ove liste u desetoj izbornoj jedinici nije prešla izborni prag, jer je pravo ona, nakon odlaska Tadića i Rožića, bila jedini glas razuma u HSP-u, ali i jedna od najvećih zagovornica jače borbe protiv mita, korupcije i organiziranog kriminala. Jako mi je žao što više mandata nije osvojila interesna grupa HSU- Hrvatska Stranka Umirovljenika, koja je u prethodne četiri godine uz suradnji sa HDZ-om puno napravila za poboljšanje statusa i standarda života oko milijun hrvatskih umirovljenika. Imaju samo jednog zastupnika, Silvana Hrelju, a predsjednik stranke je dao ostavku. No čini se kako pravi razlog, barem po dr. Jordanu, ali i nekim drugim provjerenim izvorima, debakla HSU-a na izborima leži u SDP-u, čiji su bliski ljudi zbog uspješne suradnje HSU-a i HDZ-a osnovali "fantomsku" Stranku Umirovljenika- SU, što je zbunilo biračko tijelo HSU-a, uglavnom umirovljenike, pa su glasali za SU.
-Sad se neću prisjetit postova iz posljednjeg mjeseca prošle godine, oni su još svježi…
utorak, 01.01.2008.
SRETNA VAM NOVA 2008. GODINA
Puno sreće, radosti, zdravlja, uspjeha i ostvarenih želja u 2008. godini želi vam vaš Mihael Budrović.
Zagreb
Dubrovnik
Sydney
Atena
Berlin
London
Rio de Janeiro
New York
