ponedjeljak, 14.01.2008.
MEA CULPA
-Zadnjih nekoliko dana nisam obavljao svoje blogerske dužnosti zbog osobnih razloga, ali evo me natrag "u igri". -Danas nemam nikakav poseban post (nemam dovoljno vrjemena za pisanje), već ću prenijet tekst autora Silvija Tomaševića (Vecernji list) o papi Benediktu XVI. koji je u navedenim novinama proglašen za osobu proteklog tjedna...
PAPIN PLANETARNI ´MEA CULPA´
Nulta tolerancija prema svećenicima pedofilima, osuda globalizacije koja obogaćuje pojedince i osiromašuje većinu, uvođenje moratorija na pobačaj, prema uzoru na moratorij u izvršenju smrtne kaze, zaustavljanje inflacije svetaca – to su četiri teme koje je pokrenuo papa Benedikt XVI. proteklog tjedna.
Poslano je pismo svim biskupima svijeta u kojem papa najavljuje molitvu za žrtve pedofila svećenika. Obznanjen je i podatak da je manje od jedan posto ukupnog broja svećenika na svijetu koji su optuženi za pedofiliju, ali su oni nanijeli golemu ranu svojim žrtvama i moralnu štetu Katoličkoj crkvi, koja planetarnim “mea culpa” nastoji ublažiti posljedice. Vrlo jasan i čvrst znak uputio je na taj način Benedikt XVI.
Papa je osudio ratove za kontrolu naftnih izvora, kao što je onaj u Iraku, i pozvao na racionalno ponašanje prema onome što koristimo, jer dar nema vječnu trajnost.
Glavna skupština Ujedinjenih naroda prihvatila rezoluciju kojom se pozivaju države na uvođenje moratorija na izvršenje smrtne kazne i zavjetujem se kako bi ta inicijativa potaknula javnu raspravu o svetom karakteru ljudskog života.” Ne treba biti diplomat za čitanje te poruke.
Gdje je izvorište takvim potezima Benedikta XVI.? Spomenimo samo meditaciju koju je Ratzinger napisao za križni put na Veliki petak u ožujku 2005., onaj koji je Ivan Pavao II. gledao preko televizije u svojoj sobi. Bio je to, zapravo, Ratzingerov program za eventualno dobivanje Petrove stolice. Postao je papom (19. travnja 2005.) ni mjesec dana poslije toga križnog puta.
Tada je, podsjetimo, vrlo oštro ocijenio stanje u svijetu, ali i u Crkvi. Ima prljavštine u Crkvi, rekao je Ratzinger te sada kao papa nastoji očistiti njezin ne samo prag. Pitajući se što nam može kazati treći Isusov pad pod težinom križa, Ratzinger je svoje meditacije usmjerio na svijet sadašnjosti. – Koliko blata ima u Crkvi, i to upravo među onima koji bi, u svećeničkom redu, trebali potpuno pripadati Njemu (Isusu)! – kazao je tada Ratzinger, a sada uvodi nultu toleranciju prema onima koji su nanijeli zlo djeci i oblatili Crkvu.
– Koliko puta slavimo samo nas same bez spoznavanja njegova (Isusova) postojanja! Koliko puta njegova riječ biva izokrenuta i zlorabljena! Koliko je malo vjere u tolikim teorijama, koliko li praznih riječi! Kolika oholost, kolika samodovoljnost!
Koliko malo štujemo sakrament pomirenja, u kojem nas on čeka, za ponovno ustajanje poslije naših padova – kazao je Ratzinger u ožujku 2005. Sada kao papa djeluje.
