srijeda, 02.01.2008.
SJEĆANJA NA MOJE TUŽNE POSTOVE-drugi, zadnji dio
(Naslov je parafraziran, postovi nisu tužni, možda neki)
Ovo je drugi post u kojem vam donosi najdraže dijelove mojih postova napisanih u prošloj godini. (Prvi dio ovog pregleda možete pogledati u postu objavljenom 30.12.)
-U postu objavljenom 27.10. sam dao svoj osvrt na tada vrlo aktualno upozorenje Međunarodnog Monetarnog Fonda o prezaduženosti RH i na predizborne gospodarske programe političkih stranaka:
Što nam danas predlažu naše najistaknutije političke stranke i njihovi gospodarski stručnjaci? I HDZ i HSS i SDP žele velika ulaganja u razvoj zapuštenog hrvatskog sela, ta ulaganja i jesu prijeko potrebna kako bi se ojačao položaj malog hrvatskog seljaka prije ulaska na zahtjevno tržište Europske Unije,ali bi onda trebalo potaknuti i prerađivačku industriju pa izvoziti gotove proizvode, a ne samo sirovine koje se onda prerađivaju u nekim drugim zemljama, i onda opet mi njih(kao gotove,finalne proizvode) uvozimo po mnogo većoj cijeni. (Jačanjem prerađivačke industrije povećao bi se rast izvoza, te razvoj trgovine, transporta, marketinga, i naravno svih gospodarskih djelatnosti koje bi privređivali sirovine, ponajprije tu mislim na poljoprivredu, stočarstvo, šumarstvo, ribarstvo i ribogojstvo.)Za razvoj hrvatskog sela potrebno je i povezivanje seljaka u zajednice koje bi onda plasirale njihove proizvode na tržište, a sigurno bi bilo najbolje kad bi naši ugostiteljski objekti, restorani i hoteli (sa kojima se toliko ponosimo!) kupovali meso, voće i povrće od domaćih proizvođača (možda najbolje mjesnih, lokalnih), a ne uvoziti ih iz Makedonije, Bugarske, Srbije, Albanije, Grčke kao što je dosad bio slučaj.Kako bi bilo lijepo kad bi se ovakve moje ideje ostvarile... Ali prvo bi trebalo naći početni kapital dok se ovakvi projekti ne osove na noge i dok ne budu sami sebi financirali daljnja ulaganja i, u današnjem svijetu, prijeko potrebnu modernizaciju? I dok SDP misli pokrenuti gospodarstvo daljnjim zaduživanjem države (što je očito potpuno neprihvatljivo) HDZ bi, prema mom mišljenju, a da se izvući iz izjava HDZ-ovaca, novac dobio daljnjom privatizacijom po modelu javne inicijalne ponude, koja se u dva dosadašnja primjera (INA i HT) pokazala profitabilnom i za državu i za njene građane i naravno mnogo transparentnijom nego one privatizacije koje su se vodile na "Tuđmanov" način(1991.-2000.) i na način Račanove koalicijske vlade(2000-2003.).Zbog toga dajem svoju potporu daljnjoj privatizaciji hrvatskih tvrtki,možda čak i profitabilnih sportskih klubova koji mogu, vidimo na Zapadu donositi velike prihode ili barem, ne opterećuju državni, županijski ili općinski proračun...
-U postu objavljenom 29.10. sam pisao o rješavanju problema BiH:
Već nekoliko dana hrvatska javnost sa zanimanjem prati razvoj događaja u Bosni i Hercegovini. I sada je potpuno jasno, tu je državu(koja je država samo na papiru) pogodila velika, ponajprije institucionalna kriza. Strah me da za njom ne uslijedi i gospodarska jer bi to značilo i velike gubitke hrvatskim tvrtkama koje tamo ulažu, tamo posluju ili posjeduju dionice tamošnjih firmi. No, to se valjda neće dogoditi. No neću se baviti spekulacijama, nego činjenicama, a činjenica je da su organi vlasti u BiH u potpunom rasulu, u potpuno bezizlaznoj situaciji, i svi moraju shvatiti kako su nužne planske, strukturalne, temeljite reforme kako bi ta državna tvorevina nastala (možda tek sad i počela!) funkcionirati.Zašto kažem državna tvorevina? Zato jer je BiH jedna nehomogena cjelina koja je produkt novije povijesti(ponajprije dvadesetog stoljeća), zato što u njoj žive tri naroda koji nemaju ni zajedničku ni kulturu, ni vjeru,a ni pripadnost (ovakvoj) zemlji. Ovih je dana visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak(kako bi svi narodi bili ravnopravni, a ne da jedni budu ravnopravniji od drugih) pokrenuo inicijativu za ukidanjem unutardržavne tvorevine Republike Srpske, i naravno naišao na velik otpor vladajućih u RS, srpskog stanovništva, ali i Srbije koja ne pristaje na to ukidanje. (Baš je nedavno srpski premijer Koštunica izjavio kako su očuvanje Republike Srpske i Kosova unutar teritorija Srbije glavni prioriteti njegove vanjske politike). Zbog toga me čudi zašto dosad hrvatske vlade nisu predlagale i poticale reforme kako bi barem poboljšale položaj hrvatskog naroda koji tamo živi, a koji glasuje za predstavnike u Saboru.Hrvatska nova vlada će,prema mom mišljenju, bez obzira koje će je stranke sastavit, morati malo više pažnje posvetit rješenju problema naših susjeda(pogotovo sad kad smo zemlja članica Vijeća Sigurnosti UN-a), a i ubrzo ćemo završit s iscrpljujućim pregovorima za ulazak u EU i NATO. Što će povijest donijet ovoj, uz Moldaviju i Albaniju najsiromašnijoj europskoj zemlji i svim njezinim narodima vidjet ćemo...
-U postovima objavljenim 2. i 3.11. sam analizirao tko bi sve mogao postati slijedeći hrvatski Predsjednik, tko bi mogao naslijediti Stjepana Mesića kojemu mandat stiče za otprilike dvije godine. Kao moguće kandidate iz SDP-a sam vidio tada tri osobe, ali sada, kad ponovo razmislim, to mogu biti samo dvije: Milan Bandić(zagrebački gradonačelnik, sklon kontroverzama i skandalima, više-manje uspješno vodi velegrad, ali nema veliku potporu izvan Zagrebačkog SDP-a.) i Dijana Pleština (supruga pokojnog premijera Ivice Račana, profesorica na fakultetu, bliska SDP-ovcima, u svojim je projektima surađivala sa nekoliko vlada(čak i ovom HDZ-ovom)). Kao moguće kandidate za predsjednika sam vidio troje ljudi: premijera Sanadera(ali s obzirom kako je izvjesno da će on ostati premijer i naredne 4 godine, sumnjam), Vladimira Šeksa (predsjednik Sabora, jedan od najdugovječnijih ljudi u vrhu hrvatske politike, jedan od najzaslužnijih za uspostavu neovisne Hrvatske, čovjek čiji humor i stil govora mnogo podsjeća na humor i stil sadašnjeg predsjednika-što nije zanemarivo) i Kolindu Grabar Kitarović (ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, vrlo sposobna političarka i izvrsna govornica, jedna od najzaslužnijih za ulazak RH u vijeće sigurnosti UN, jedna od najzaslužnijih za ubrzanje pregovora sa EU i skorašnji poziv u NATO-savez, a birače može osvojiti i svojim izgledom-kao što je i nedavno izabrana predsjednica Argentine Fernandez de Kirchner)
-U postu objavljenom 4.11. sam pisao o promašenoj političkoj predizbornoj kampanji SDP-a i pogrešnoj odluci postavljanja Ljuba Jurčića za premijerskog kandidata. U tom sam postu i prognozirao njihov izborni poraz:
Zaista smiješno, SDP pokušava stvorit iluziju o postojanju nekog profiliranog SDP-tima, a cijela je kampanja bazirana na personalizaciji ličnosti Zorana Milanovića, kao da nitko drugi iz tog toliko hvaljenog tima i ne postoji. To dovoljno govori o timu i kakvi su ljudi u njemu. Dalje- sve verbalne sukobe sa Sanaderom vodi Milanović, nositelj većine SDP-ovih lista je Milanović, Milanović odgovara na Sanaderove kritike,Milanović daje kritike Sanaderu, Milanović će poslije izbora vodit koalicijske pregovore, Milanović poziva Sanadera na sučeljavanje na televiziji, Milanović je naposljetku, predsjednik SDP-a i on je čovjek koji vodi stranku u ovako važnim predizbornim trenucima, a ukoliko SDP formira vladu državu će, i u dobru i u zlu vodit Ljubo Jurčić ?!?I onda, govorim hipotetski, zamislite vi ovakvu situaciju za npr dvije godine,u kojoj bi se uvijek tihi i pokorni premijer Jurčić usudio usprotivit šefu partije Milanoviću. To bi sigurno dovelo do krize ne samo u SDP-u, nego i apsolutne krize koja bi uzdrmala sve dijelove društva- nastupila bi kriza Državnih tijela, institucija, pala bi vjerojatno i takva vlada, a to bi onda dovelo i do niza gospodarskih problema. Zato, ja ne bih nikad svoj glas dao, niti nešto povjerio dvojcu bez kormilara koji tone i siguran sam, ubrzo će potonut, i udarit od samo dno hrvatske političke scene…
-U postu objavljenom 24.11. sam pisao o nekim uvijek aktualnim temama unutarnje politike koje će morati riješiti nova Vlada te dao svoje prijedloge:
Samo se nadam kako se ti pregovori neće pretvoriti u bitku u kojoj je bitno samo tko će dobiti koju ministarsku ili potpredsjedničku fotelju. Jer će onda tako formirana vlada u budućnosti više morati paziti kako se očuvati od raspada i bavit će se više svojim unutarnjim problemima nego što će brinut o interesima države i njenih građana(takve vladu smo već imali, me želim spominjati kada). Bitno je da se stranke posvete usklađivanju programa i jasnom definiranju ciljeva i prioriteta kojim će se bavit. Zbog toga će stranke morati pristajati na neka srednja rješenja i kompromise(iako stara dobra izreka kaže kako je kompromis rješenje sa kojim su obje strane jednako nezadovoljne, on je nekad i jedino moguća solucija). Tijekom ove kampanje aktualno je bilo i pitanje glasovanja hrvatske dijaspore i Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj. Smatram da će se i taj zakon ubrzo promijeniti, ali i mislim kako ne bih trebalo potpuno ukinuti pravo glasa svima onih građana koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj jer i u Ustavu RH stoji da se RH mora brinuti o svim Hrvatima. Volio bih kada bi se taj sporni zakon trebao ovako promijeniti: svi Hrvati iz BiH i svi Hrvati iz dijaspore bi svaki u svojoj posebnoj izbornoj jedinici glasovali za samo jednog svog predstavnika u Saboru.
-U postu objavljenom 27.11. komentirao sam rezultate parlamentarnih Izbora i događaje u izbornoj noći:
Po objavljivanju prvih neslužbenih privremenih rezeltata oglasili su se predsjednici dviju najjačih stranaka. Obojica su bili prezadovoljni izbornim rezultatima i brojem osvojenih mandata, oboje su rekli kako očekuju mandat za sastavljanje vlade i kako će krenuti u pregovore sa mogućim koalicijskim partnerima; Sanader kako će tražiti potporu stranaka koje su voljne prihvatit njega za premijera, a Milanović koji će tražiti stranke koje će prihvatit Ljuba Jurčića za premijera. Ma ništa čudno, navikli smo već kako ionako Milanović odlučuje sve što će njegov premijerski kandidat reći, misliti ili poduzeti, a dobrim Ljubom koji, i dalje bježe od političkih tema i bavi se svojim računicama u gospodarstvu. Zanimljiva je i, možda i smiješna da nije jadna, reakcija u izbornoj noći Vesne Pusić, predsjednice HNS-a koja je rekla kako će njezina stranka biti, citiram: "temelj buduće vlade lijevog centra uz SDP" te kako će odmah početi pregovore sa mogućim koalicijskim partnerima. S obzirom kako HNS ima samo 7 mandata (naprema 56 SDP-ovih) i nije naš u nekoj dobroj poziciji, i sigurno se ne bi trebao osjećat pozvanim za formiranje vlade bez da im je SDP uputio ikakav poziv. Čini se da je Pusić ovakve stavove i izjave poprimila nakon dugogodišnje suradnje sa uvijek bahatim i arogantnim Radimirom Čačićem. Kad smo već kod njega, sjećate li se još one „Čačića za premijera“ i izjava HNS-ovaca kako će SDP-ovci morati prihvatit njega za premijera ukoliko žele koaliciju. Kad se sjetim toga, uvijek se nasmijem…(usput, jeste li primijetili istu boju kose u Čačića i Pusić ??)
-U postu od 29.11. pisao sam o saznanjima, činjenicama i posljedicama Izbora:
S ovim izborima, u Saborsku povijest odlazi i žena koja je dugo godina bila u najužem vrhu hrvatske politike-Vesna Škare-Ožbolt. U niti jednoj izbornoj jedinici njezin Demokratski Centar i nije bio u među ozbiljnim kandidatima za prelaz izbornog praga, i očito je kako njena posve bezidejna i negativna kampanja koja se temeljila samo na ocrnjivanju Vlade nije urodila plodom. Ubuduće će i njezin Demokratski Centar postati jedna od onih stranaka koje se pojavljuju samo od izbora do izbora,obično uopće ne djeluju, a onda pred izbore kritiziraju sve postupke Vlade i sebe promiču kao ljude koje će unijeti svježinu u Hrvatsku politiku, pri tom nemaju jasne planove i programe osim vlastitih interesa,na Izborima dožive još jedan neuspjeh, onda kritiziraju Državno Izborno Povjerenstvo i vladajuće starnke te govore kako su izbori bili nezakoniti, kako su baš oni zakinuti i oštećeni za glasove te traže ponavljanje izbora, a onda nakon što se stišaju izborne priče oni opet idu u potpunu anonimnost, u zimski san sve do idućih izbora..... Jedan od gubitnika Izbora je i Anto Đapić čiji je HSP osvoji samo jedan zastupnički mandat, za razliku od 8 na prošlim izborima. Đapić je čak ponudio svoje mjesto predsjednika na razmatranje Predsjedništvu stranke, ali je njegova ostavka (kakvo iznenađenje) odbijena i Predsjedništvo je na sebe preuzelo dio odgovornosti. Tako je završila još jedna farsa u Đapićevoj režiji, za koju smo svi znali kako će završiti. Čini se kako će nakon ovih izbora po drugi put u političku mirovinu otići Mate Granić, koji je bio jedan od nositelja listi HSP, koji je kao i cijela stranka doživio debakl. Žao mi je što Ruža Tomašić, nositeljica HSP-ove liste u desetoj izbornoj jedinici nije prešla izborni prag, jer je pravo ona, nakon odlaska Tadića i Rožića, bila jedini glas razuma u HSP-u, ali i jedna od najvećih zagovornica jače borbe protiv mita, korupcije i organiziranog kriminala. Jako mi je žao što više mandata nije osvojila interesna grupa HSU- Hrvatska Stranka Umirovljenika, koja je u prethodne četiri godine uz suradnji sa HDZ-om puno napravila za poboljšanje statusa i standarda života oko milijun hrvatskih umirovljenika. Imaju samo jednog zastupnika, Silvana Hrelju, a predsjednik stranke je dao ostavku. No čini se kako pravi razlog, barem po dr. Jordanu, ali i nekim drugim provjerenim izvorima, debakla HSU-a na izborima leži u SDP-u, čiji su bliski ljudi zbog uspješne suradnje HSU-a i HDZ-a osnovali "fantomsku" Stranku Umirovljenika- SU, što je zbunilo biračko tijelo HSU-a, uglavnom umirovljenike, pa su glasali za SU.
-Sad se neću prisjetit postova iz posljednjeg mjeseca prošle godine, oni su još svježi…
