srijeda, 16.01.2008.
o. IVO MARTINIĆ O MEĐUNARODNOM PRIZNANJU RH
Ovaj post temom nastavlja na moj jučerašnji post, objavljen pod naslovom OBLJETNICA MEĐUNARODNOG PRIZNANJA HRVATSKE.
Otac Ivo Martinić je ,onih, za Dubrovnik i Hrvatsku najtežih ratnih godina, bio jedan od ljudi koji su najviše doprinjeli da narod ne izgubi vjeru, moral i etiku, snagu za život i samopouzdanje u sebe i svoje sugrađane. On je čovjek koji je kroničar vremena u kojem živi, a pogotovo za vrijeme Rata. Svi koji bi poslušali njegove propovijedi za vrijeme Domovinskog Rata na radiju su dobivali nadu u bolji život, u bolje sutra, u doba kada neće bit pod svakodnevnom paljbom srpsko.-crnogorske četničko-barbarske vojske, u doba kada neće biti gladni, žedni, u stalnoj opasnosti po život, u doba kada se neće morati brinuti za svoje bližnje da će izgubiti svoje živote...
Slijede dijelovi njegova teksta ZAHVALNOST u kojem opisuje svoja razmišljanja tog 15. siječnja 1992., dana kada je Hrvatska postala međunarodno priznata i samostalna država:
"Radost i ponos! Zašto? Zato jer je Hrvatska uz pomoć međunarodne zajednice obnovila svoju državnu samostalnost. Ovim velikim danom 15. siječnja 1992. godine započinje nova povijest hrvatskog naroda.
U ovom trenutku međunarodnog priznanja naše državne neovisnosti, u ovom radosnom događaju, za sav hrvatski narod u domovini i svijetu, prikladno je izraziti zahvalnost ponajprije Bogu- Osloboditelju. neprijatelji su se odviše dugo rugali s našom vjerom u oslobođenje. Otvoreno su nam i bez prijezira dobacivali: "Ni sam Bog vas neće spasiti!" Narod Hrvata, posebno onaj vjernički mnogobrojniji, zadržao je svoju vjeru. I Bog ga nije prevario.
Ne skrivamo radost to što smo kao Narod i Država prihvaćeni u veliku zajednicu civiliziranih i kulturnih, slobodnih i demokratskih naroda Europe i Svijeta.
Za tu doživljenu stvarnost pored zahvalnosti Bogu, dužnici smo i Papi Poljaku koji je, kao poglavar gotovo najmanje, ali moralno najuglednije i najutjecajnije državice Vatikana, učinio vrlo mnogo za diplomatsko priznanje naše Republike Hrvatske. Izražavamo zahvalnost Njemačkoj, toj politički i ekonomski najznačajnijoj europskoj državi. Službeni predstavnici njemačke vlasti, zauzimajući se za naš patnički porobljeni narod, pred čitavim su svijetom dokazali svoje čvrsto opredijeljenje za novi, čovječniji poredak u Europi i svijetu.
Hrvatski narod zahvalan je svim zemljama Europe i svijeta koje su se već opredijelile ili će se uskoro odvažiti da jasno posvjedoče kako su na strani malih naroda i njihovih mladih demokracija. Nadam se da ćemo uskoro moći izraziti zahvalnost i Americi koja je, nažalost, u mnogo čemu odgovorna za ova naša stradanja, jer nas je htjela pošto-poto zadržžati u nekakvoj novoj Jugoslaviji.
Naša radost zbog službenog izlaska iz povijesnog i ovog jugoslavenskog ropstva struji u nama i zrači iz naših bića.
Radosni smo i ponosni usprkos još postojećoj patnji. Poput biblijskog Izraela koji je izašao iz egipatskog ropstva i uputio se prema novoj slobodi, i narod je izašao iz egipatskog ropstva i uputio se prema novoj slobodi, i narod Hrvata svjestan je da ovim događajem započinje i njegovo ne baš odviše kratko putovanje kroz težak pustinjski život, tj. kroz oslobađanje cjelovite Hrvatske, kroz njezinu obnovu, kroz povratak prognanika i novog načina života.
Kao što je bilo i kod izraelaca, onih koji su ubrzo nakon izlaska iz ropstva počeli mrmljati protiv svojih predvodnika, tako je za očekivati da će biti sličnih i u našem narodu. Kao što su neki od Izraelaca jadikovali „Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite“ (Izl 16,3)- za očekivati je da će se uskoro i u našem narodu oglašavati oni koji će govoriti kako bi baš oni ovo oslobađanje bili drukčije izveli. Već sada treba reći da su to oni za koje je već rečeno da su to nekakvi „veliki Hrvati, toliko veliki da su oni sami sebi veći i važniji od cijele Hrvatske“!
Nemamo odmah gotovih odgovora za rješavanje svih problema. Jedno je sasvim sigurno, a to je da su mnogi i mnogi kroz dugu i krvavu našu povijest pokušavali učiniti ovo što su izveli baš sadašnji politički i duhovni predvodnici naroda. Oni to ne bi bili izveli da nije, uz ostalo, bilo spremnosti čitava naroda i herojske odvažnosti branitelja napadnute Hrvatske. Zato svima, a posebno onima koji su svoje nedoživljene živote poklonili slobodi i samostalnosti Hrvatske, neka je zauvijek čast i hvala!“"
o. Ivo Martinić, objavljeno u Dubrovačkom vjesniku 19. siječnja 1992. g.
(-koliko je samo stvari koje su i danas aktualne izrečeno i prognozirano u ovom tekstu)
