Midnight Sky
21.10.2021., četvrtak
Nemojte ovo čitati.
|
Netko mi je nedavno rekao da mi zavidi na činjenici što se redovito seksam i što imam tako bogat seksualni život. Ta ista osoba ne zna da je do toga dolazilo stoga što ništa nije moglo biti dugotrajno, pa sam se jednostavno zabavljala s osobama koje su se htjele zabavljati sa mnom (naravno, na obostrano zadovoljstvo - nije baš da ne biram s kim ću…) Da vam budem iskrena, pojma nemam što se događa s mojim ljubavnim životom. Zapravo, ni nemam ga. Imam seksualni život. Ponekad. U intervalima. Trenutno nemam ni to. Uspjela sam shvatiti do koje točke seže moj mazohizam. Malo sam se prestravila. Gledajući unazad, doista sam uvijek nesvjesno birala odnose u kojima ću emocionalno krvariti. Druga je to stvar kad sam submisivna u odnosu s Dominantnim muškarcem pa je sado-mazohizam dogovorena i poželjna stvar. Ali mazohizam kojem podliježem samu sebe, bez dogovora i konkretne želje za tim, seže do zastrašujućih razmjera. Nema veze. Barem dobre glazbe uvijek ima. I dobrog društva, ako se znate kvalitetno podružiti sami sa sobom. Automatski ste dobro društvo i drugima. Doista, volim se na jako mazohističan način. Barem se volim. P.S. Mislim da je od ovog drobljenja puno zanimljivija pjesma iz prošlog posta. * Lady Starlight * |
17.10.2021., nedjelja
Lajna
 Noć je postala naša staza Kojom hodile bismo od sumraka do jutra Od jutra do sutra Pod noćnim nebom nitko nas ne vidi I možemo činiti sve što nam se svidi Jer sunce jutrom sve grijehe briše I pjevom ptica u naručju nas njiše Preznojavanje čitavog dana Ljetno popodne, zapadno sunce Dobro bi mi sjela jedna lajna Da do noći me dovuče Napokon san, i priprema za sutra Jer noć me opet čeka I čekaju me jutra Kad dolazim doma opijena životom Kad govorim svojom šarenom notom Kad vrijeme za mene staje Posebnu čaroliju nebu noć daje Neprospavane noći, sumorni dani Više ne želim ni biti vani Ako ne letimo visoko I ne skrivamo razbuđeno oko Smijeh u sumrak Voćna pića u lokalnom kafiću Slobodno se smijemo Da nismo normalni, nam viču I šetam kišnom ulicom Promatram svježe sivilo oko sebe Lica ljudi, svi umorni Svi u svojim mislima Nitko od njih ne zna, mislim Da sinoć me uspavao dim I da niti malo ne zavidim im Prekidam priču gdje postaje najbolje Tjeram svoja sjećanja, van, napolje Izvan svoje glave Jer uspomene me gnjave I pjesme mi slušat’ u miru ne daju Kad tada letjela sam visoko, I prebivala u raju. * Lady Starlight * |
07.10.2021., četvrtak
Plot twist
|
Život je pun nenadanih okreta i zaokreta, što u našem okruženju, što na nekom dubljem nivou, u našim emocijama, mislima, ciljevima. Počela me pritiskati anksioznost i gutala me, i gutala… Sve dok nisam shvatila da se stvari vrte oko Lassija i dok nisam sjela i popričala s osobom od povjerenja. Evo što se desilo. Neposredno nakon što mi je Lassie izjavio da naše viđanje “vodi nekamo”, ja sam završila na druženju s jednim poznanikom/prijateljem i proveli smo ugodnu večer skupa. Opustili smo se, pričali koješta, napokon se osjećali kao doma, razumjeli smo se po pitanju tako mnogo stvari zbog kojih smo obično oboje neshvaćeni. Imam neku kratku povijest s tim prijateljem/poznanikom - zvat ćemo ga Cox - povijest sretanja u ekipama, često bismo nas dvoje upadali u spike, uvijek smo si imali što za reći, a prilikom jednog rođendana smo se malo i fizički zbližili, ali na tome je ostalo. Svako kasnije sretanje bilo je prijateljske prirode. Godinama se nismo družili sve do nedavno, kad sam spontano počela povremeno dolaziti među ljude s kojima se Cox druži. Jednako tako spontano je došlo do druženja te večeri, nakon što je Lassie prilično nesigurno rekao da mogu drugima reći da imam dečka. Kako to obično biva, i Cox i ja smo se prilično opustili, i bio je jedan elektricitetom nabijen trenutak, kad smo si stajali jako blizu, dodirivali se tijelima i gutali pogledima. I znala sam da bi poljubac mogao uslijediti, pa sam samo lagano “isklizila” iz tog položaja, odlučna u tome da budem vjerna Lassiju. Jesam li se DOISTA ŽELJELA izmaknuti u tom trenutku? Ne baš, ali glas razuma mi je naredio da to učinim. Fast forward, vidim se s Lassijem dan nakon toga i otvoreno mu kažem da sam se družila s Coxom i da nije bilo nikakvih problema. I nije bilo. Osim tog jednog napetog trenutka zbog kojeg sam se nastavila pitati, “što bi bilo, kad bi bilo…” Tad je Lassie odlučno rekao da “toj ekipi” mogu reći s kim sam. Istovremeno, nakon noći provedene kod Lassija, i dva dana nakon toga, shvatila sam da stvari među nama ipak ne vode nekamo. Vidimo se jedva jednom tjedno, uglavnom radi seksa, komunikacija je površna i između dva viđanja nema ni poruka, ni poziva. Nisam mogla steći dojam da se nešto zagrijao za mene, osim unutar 4 zida njegove spavaće sobe. I tako sam si maknula kamen sa srca otvoreno mu rekavši da želim i zaslužujem više, s čime se on složio i ta vrata su sada zaključana. I nisam mogla čekati i nastaviti se pitati “što bi bilo, kad bi bilo”, pa sam se istu večer (sinoć) javila Coxu i predložila da se vidimo. Naravno, opustili se, počeli pričati o svemu i svačemu, i nisam morala stisnuti muda da mu budem iskrena. Meni se istina ionako uvijek ispiše nasred čela. Rekla sam mu kako se nisam htjela izmaknuti u onom napetom trenutku, rekla sam mu razloge zašto sam to napravila, i objasnila da mi nije više stalo do povremenih natezanja s likovima, osim ako to ne počne imati nekog oblika i smisla. Jako je cijenio moju iskrenost i - pogađate - uskoro sam mu se našla u zagrljaju i poljupcu. Nema veze što sam prije toga rekla da nešto takvo želim učiniti trijezna jer ne želim ni za čime žaliti sljedeći dan, ali nisam ni bila nešto posebno opijena, plus, već sam tog dana obavila razgovor sama sa sobom o Coxu i mojim osjećajima prema njemu. Na neki način sam sama isprovocirala da se opet nađemo u situaciji gdje ćemo imati dovoljno privatnosti da popričamo, a i da se prestanem pitati “što bi bilo…” Bilo je, i bilo je lijepo, ali sam zaustavila daljnji razvoj situacije jer sam imala granicu do koje želim ići. Ali, Isuse Kriste, koliko je bilo napeto. Mogla sam osjetiti u vlastitom tijelu koliko je privučen mojom blizinom. Još mi je prošlog puta rekao da mu zračim pozitivnom energijom, da se ne može tako opustiti pred bilo kime, a sinoć je priznao da sam mu se često znala pojavljivati u snovima nakon onog jednog “izleta” na rođendanu od prije nekoliko godina. Dopratio me pješice do doma po kiši i na rastanku je također pao poljubac. I ne žalim ni za čime. I nije me briga hoće li se razviti nešto iz ovoga ili će ostati na prijateljskoj bazi. Dala sam si odgovor na pitanje “što bi bilo kad bih se usudila biti iskrena prema Coxu” i duša mi je na mjestu. Nastavak predajem u Božje ruke. * Lady Starlight *  |
03.10.2021., nedjelja
Lassie se (ipak) vratio kući
|
Udobno smo se smjestili pod dekicu na njegovoj garnituri i gledali TV. Imala sam mengu taj dan, drugi dan, iz mene curi k’o iz kabla. On je to znao. I svejedno me pozvao k sebi. Znao je da seksa neće biti. ‘Ajmo se nakratko zadržati kod te rečenice. Govorim o Lassiju, dečku s kojim se natežem više od 10 mjeseci, a ovo “natežem” čitaj “seksam”, i to naše natezanje nikad nije poprimilo neki oblik ili definiciju. Nije da sam luda za njima, ali nakon izvjesnog vremena korištenja istog kurca, poželiš znati jesi li poželjna samo donjoj, ili i gornjoj glavi. I tako sam ga usred odmaranja presrela s riječima: “Moramo razgovarati.” Sva njegova pozornost je smjesta bila usmjerena na mene. Da skratim priču, sve sam svela na tri opcije, od kojih je jedna bila i ta da ću nastaviti dolaziti k njemu, ali paralelno s time si tražiti frajera za vezu, jer sam za istu spremna. Mislim da ga je upravo taj od 3 ponuđena ultimatuma taknuo i tad je konačno rekao: “Ovo vodi nekud, vidiš da si tu, da se viđamo. Meni samo treba malo vremena. To je sve.” Glava mi i dalje lebdi u oblačku tih triju bitnih riječi: “ovo vodi nekud”. To je bitno. Nije uzalud. Ne viđamo se jer nam je dosadno. Viđamo se jer želimo biti jedno pored drugog. I znam da ne voli previše ozbiljnih razgovora, tako da sam odlučila biti i više nego zadovoljna njegovim odgovorom. Onda je nastupio njegov poziv da sutra (jučer) dođem prespavati kod njega. Mislim da mu je ovo već petnaesti poziv sigurno, i prvi koji sam prihvatila. Odlučno. Malo kasnije istog dana mi je poslao poruku: “Ako te netko pita gdje ideš, reci da ideš k dečku.” I ako ovo naše doista vodi prema vezi, onda ja, bez njegovog znanja, početak veze brojim od 1.10. Tad je Lassie poslao tu, za mene od ogromnog značenja poruku. Tad je prvi put rekao da mi je dečko. Tog dana ipak je pao seks. Ne sjećam se strastvenijih seksualnih trenutaka s njim. Intimnijih trenutaka od tih. Imao je nove pokrete, snagu, želju, odvažnost koju dotad nisam imala prilike doživjeti od njega. Nešto se u njemu raspustilo i volio je svaki milimetar mene. Onako kako nikad prije nije. Možda je pomisao da smo sada “svoji” pobudila nešto u njemu.  I tako se Lassie (ipak) vratio kući. * Lady Starlight * |
