Noć je postala naša staza
Kojom hodile bismo od sumraka do jutra
Od jutra do sutra
Pod noćnim nebom nitko nas ne vidi
I možemo činiti sve što nam se svidi
Jer sunce jutrom sve grijehe briše
I pjevom ptica u naručju nas njiše
Preznojavanje čitavog dana
Ljetno popodne, zapadno sunce
Dobro bi mi sjela jedna lajna
Da do noći me dovuče
Napokon san, i priprema za sutra
Jer noć me opet čeka
I čekaju me jutra
Kad dolazim doma opijena životom
Kad govorim svojom šarenom notom
Kad vrijeme za mene staje
Posebnu čaroliju nebu noć daje
Neprospavane noći, sumorni dani
Više ne želim ni biti vani
Ako ne letimo visoko
I ne skrivamo razbuđeno oko
Smijeh u sumrak
Voćna pića u lokalnom kafiću
Slobodno se smijemo
Da nismo normalni, nam viču
I šetam kišnom ulicom
Promatram svježe sivilo oko sebe
Lica ljudi, svi umorni
Svi u svojim mislima
Nitko od njih ne zna, mislim
Da sinoć me uspavao dim
I da niti malo ne zavidim im
Prekidam priču gdje postaje najbolje
Tjeram svoja sjećanja, van, napolje
Izvan svoje glave
Jer uspomene me gnjave
I pjesme mi slušat’ u miru ne daju
Kad tada letjela sam visoko,
I prebivala u raju.
* Lady Starlight *
Post je objavljen 17.10.2021. u 16:29 sati.