Noć je postala naša staza Kojom hodile bismo od sumraka do jutra Od jutra do sutra Pod noćnim nebom nitko nas ne vidi I možemo činiti sve što nam se svidi Jer sunce jutrom sve grijehe briše I pjevom ptica u naručju nas njiše Preznojavanje čitavog dana Ljetno popodne, zapadno sunce Dobro bi mi sjela jedna lajna Da do noći me dovuče Napokon san, i priprema za sutra Jer noć me opet čeka I čekaju me jutra Kad dolazim doma opijena životom Kad govorim svojom šarenom notom Kad vrijeme za mene staje Posebnu čaroliju nebu noć daje Neprospavane noći, sumorni dani Više ne želim ni biti vani Ako ne letimo visoko I ne skrivamo razbuđeno oko Smijeh u sumrak Voćna pića u lokalnom kafiću Slobodno se smijemo Da nismo normalni, nam viču I šetam kišnom ulicom Promatram svježe sivilo oko sebe Lica ljudi, svi umorni Svi u svojim mislima Nitko od njih ne zna, mislim Da sinoć me uspavao dim I da niti malo ne zavidim im Prekidam priču gdje postaje najbolje Tjeram svoja sjećanja, van, napolje Izvan svoje glave Jer uspomene me gnjave I pjesme mi slušat’ u miru ne daju Kad tada letjela sam visoko, I prebivala u raju. * Lady Starlight * |
< | listopad, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |