Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/midnight-sky

Marketing

Plot twist

Život je pun nenadanih okreta i zaokreta, što u našem okruženju, što na nekom dubljem nivou, u našim emocijama, mislima, ciljevima.

Počela me pritiskati anksioznost i gutala me, i gutala… Sve dok nisam shvatila da se stvari vrte oko Lassija i dok nisam sjela i popričala s osobom od povjerenja. Evo što se desilo.

Neposredno nakon što mi je Lassie izjavio da naše viđanje “vodi nekamo”, ja sam završila na druženju s jednim poznanikom/prijateljem i proveli smo ugodnu večer skupa. Opustili smo se, pričali koješta, napokon se osjećali kao doma, razumjeli smo se po pitanju tako mnogo stvari zbog kojih smo obično oboje neshvaćeni.
Imam neku kratku povijest s tim prijateljem/poznanikom - zvat ćemo ga Cox - povijest sretanja u ekipama, često bismo nas dvoje upadali u spike, uvijek smo si imali što za reći, a prilikom jednog rođendana smo se malo i fizički zbližili, ali na tome je ostalo.
Svako kasnije sretanje bilo je prijateljske prirode.

Godinama se nismo družili sve do nedavno, kad sam spontano počela povremeno dolaziti među ljude s kojima se Cox druži. Jednako tako spontano je došlo do druženja te večeri, nakon što je Lassie prilično nesigurno rekao da mogu drugima reći da imam dečka.

Kako to obično biva, i Cox i ja smo se prilično opustili, i bio je jedan elektricitetom nabijen trenutak, kad smo si stajali jako blizu, dodirivali se tijelima i gutali pogledima. I znala sam da bi poljubac mogao uslijediti, pa sam samo lagano “isklizila” iz tog položaja, odlučna u tome da budem vjerna Lassiju. Jesam li se DOISTA ŽELJELA izmaknuti u tom trenutku? Ne baš, ali glas razuma mi je naredio da to učinim.

Fast forward, vidim se s Lassijem dan nakon toga i otvoreno mu kažem da sam se družila s Coxom i da nije bilo nikakvih problema. I nije bilo. Osim tog jednog napetog trenutka zbog kojeg sam se nastavila pitati, “što bi bilo, kad bi bilo…”
Tad je Lassie odlučno rekao da “toj ekipi” mogu reći s kim sam.

Istovremeno, nakon noći provedene kod Lassija, i dva dana nakon toga, shvatila sam da stvari među nama ipak ne vode nekamo. Vidimo se jedva jednom tjedno, uglavnom radi seksa, komunikacija je površna i između dva viđanja nema ni poruka, ni poziva. Nisam mogla steći dojam da se nešto zagrijao za mene, osim unutar 4 zida njegove spavaće sobe. I tako sam si maknula kamen sa srca otvoreno mu rekavši da želim i zaslužujem više, s čime se on složio i ta vrata su sada zaključana.

I nisam mogla čekati i nastaviti se pitati “što bi bilo, kad bi bilo”, pa sam se istu večer (sinoć) javila Coxu i predložila da se vidimo. Naravno, opustili se, počeli pričati o svemu i svačemu, i nisam morala stisnuti muda da mu budem iskrena. Meni se istina ionako uvijek ispiše nasred čela.

Rekla sam mu kako se nisam htjela izmaknuti u onom napetom trenutku, rekla sam mu razloge zašto sam to napravila, i objasnila da mi nije više stalo do povremenih natezanja s likovima, osim ako to ne počne imati nekog oblika i smisla. Jako je cijenio moju iskrenost i - pogađate - uskoro sam mu se našla u zagrljaju i poljupcu. Nema veze što sam prije toga rekla da nešto takvo želim učiniti trijezna jer ne želim ni za čime žaliti sljedeći dan, ali nisam ni bila nešto posebno opijena, plus, već sam tog dana obavila razgovor sama sa sobom o Coxu i mojim osjećajima prema njemu. Na neki način sam sama isprovocirala da se opet nađemo u situaciji gdje ćemo imati dovoljno privatnosti da popričamo, a i da se prestanem pitati “što bi bilo…”

Bilo je, i bilo je lijepo, ali sam zaustavila daljnji razvoj situacije jer sam imala granicu do koje želim ići. Ali, Isuse Kriste, koliko je bilo napeto. Mogla sam osjetiti u vlastitom tijelu koliko je privučen mojom blizinom. Još mi je prošlog puta rekao da mu zračim pozitivnom energijom, da se ne može tako opustiti pred bilo kime, a sinoć je priznao da sam mu se često znala pojavljivati u snovima nakon onog jednog “izleta” na rođendanu od prije nekoliko godina.

Dopratio me pješice do doma po kiši i na rastanku je također pao poljubac. I ne žalim ni za čime. I nije me briga hoće li se razviti nešto iz ovoga ili će ostati na prijateljskoj bazi. Dala sam si odgovor na pitanje “što bi bilo kad bih se usudila biti iskrena prema Coxu” i duša mi je na mjestu.

Nastavak predajem u Božje ruke.

* Lady Starlight *

kissing-in-the-rain-featured-3-alexander-senin

Post je objavljen 07.10.2021. u 14:14 sati.