Mia-go away!

Vidim da je sve manje cura na ovim blogovima i da svi polako odlaze i to mi je ful drago; izgleda da je prošla jedna faza opterećenosti izgledom i nadam se da nitko nije previše zaglibio. Ja sam već dosta izvučena i nemam potrebe za povraćanjem. Sve smo se lagano maknule, vjerovatno pronašle neke nove vrijednosti i preokupacije i to je super. Neznam dal je ovo konačni odlazak ali vjerujem da je na neko vrijeme. Velika pusa cure i sretno!

Samo da se nakratko javim; vidim da neke cure odlaze, vidim da su neke došle do nekih novih spoznaja i to mi je ful ful drago! Ja sam isto recimo u toku novih spoznaja, sve manje i manje je opterećenja, znam da ću uskoro uspjeti! Neznam šta više da pišem, nemam ideja, valjda zato jer je trenutačno sve ok (a ipak je depresija najbolja inspiracija) i nadam se da ni vi ostali nemate inspiracije, kao ni ja :)

Ovaj vikend ne da je bio sranje nego...sva moguća sranja na hrpi. Užasno sam umorna od tog vikenda, nisam rigala-do jučer navečer, sad mi je slabo i ne mogu učit, muči me sto stvari, ne mogu se koncentrirat a ispit preksutra...prekrasno. Tako se osjećam u nekoj bezizlenoj situaciji depresije. Neću rigat jer mi uopće nije do hrane, tako sam nervozna da se budim rano ujutro i kasno zaspim-katastrofa!!! Jedina ajde dobra stvar-za koju me trenutačno boli k-je da imam 51 kg, opet nemam pojma kako...ma, briga me! Šta će mi tih 51 kg kad mi je sranje na ostalim područjima života? Sad tek shvaćam kako sam prije bez razloga pizdila,sad stvarno imam dobar razlog. I tek je jutro, koji k. da radim ostatak dana? Nesposobna sam za bilošta. Najradije bi si kupila neke tablete za spavanje i prespavala par dana. Ali moram učit! Sere mi se.
Vidim da mi se javila djevojka u istoj situaciji kao i ja -Nesretnamia- i evo, da joj kažem par riječi. Gle, ja isto povraćam toliko koliko i ti. Od osmog razreda, sad mi je 23. I primjetila sam isto takve posljedice i poremećaje na sebi i to je užasno. Nekad ni ja neznam tko sam; nekad mrzim osobu koju gledam u ogledalu i slušam šta izlazi iz njenih usta. Nekad sam totalno histerična i toliko destruktivna da sam u stanju preokrenuti nebo i zemlju. Nekad imam tolike napadaje da gubim zrak. Nekad se kljukam tabletama da samo spavam i spavam. Rijetko kada mi sija sunce. Mada u zadnje vrijeme to je bolje jer sam odlučila reći "dosta" jer znam da se to može promijenti. Gledam da je život jedan i ne želim ga ovako potratiti jer sam onda naj običnija glupača. Trudim se promijeniti i donekle mi uspijeva-još ne potpuno; ali kolko sam zaglibila nije ni čudo. Pokušaj samo razmisliti o tome kakva si bila prije i kakav si sad. Zar zaista želiš bit tako depresivna i destruktivna osoba? Ima lijepijh stvari na svijetu kojih zbog mije ne možeš biti svjesna. Problem vjerovatno više nije ni tolko u kilama, zar ne? Neznam, ja sam potražila pomoć psihjatra i od tada je sve krenulo na bolje. Pokušavam razmišljati-kad mi dođe da rigam-zar stvarno želim i dalje biti ovakva osoba? Jer jedan dan riganja u nekoliko dana neriganja samo te vrati unatrag. Kažeš da si iz malog mjesta pa ne možeš potražiti pomoć-neznam, znaju li tvoji doma da to radiš? Ako znaju, sigurno im nebi bilo teško odvesti te negdje možda malo dalje kod nekog psihića ili nešto? I ja sam iz malog mjesta ali brijem da nitko nezna za taj moj problem; ma uostalom, baš me i briga. Uostalom, doktor ne smije pričati o pacijentu-neznam, ako te to brine?Pokušaj se prisiliti da nećeš to više-sigurno da ti neće odjednom krenuti-ali polako; pokušaj smanjiti psotepeno. To je kao svaka druga ovisnosti-navika sada usađena u um koja se stalno ponavlja jer smo ga tako naučili. Treba prekinuti tu linearnost i napraviti nešto drugačije. Kad ti dođe da jedeš-napravi nešto drugo. Odi negdje van kuće, bavi se nečim-probaj preći preko te želje. Ako i pojedeš nešto-natjeraj se da ne odeš u wc. Moraš samo početi a ne stalno ponavljati "od sutra" i slično. Jer to sutra nikada ne dođe. Vjeruj mi, mali pomak motivira za dalje; kad vidiš kako postaješ sretnija i kako se manje zamaraš nekim nepotrebnim stvarima, sve će biti bolje! Javi se ako budeš u krizi, nadam se da ti mogu nekako pomoći! I ja sam u tome, i ja pokušavam sebi pomoći, a zajedno ćemo biti jače sigurno!

Idem se sad zatrpati knjigama i uživati u jebenom odvratnom danu! Ostanite optimistični kao i ja:) haha, već me hvata histerija od muke! Pusa svima!

Primjećujem da sam u zadnje vrijeme više zadovoljna nego nezadovoljna. Pozitivnija sam i opuštenija s drugim ljudima. Nekako se mijenjam...i stvarno mislim da je to zbog riganja. Tj ne riganja. Jer to radim 1-2 puta tjedno. Najviše. Nadam se da će tako ostat i da se može samo smanjit. Stvar je u tome šta stalno bježim iz kuće da se ne dovedem u situaciju da rigam. Nadam se da ću to uvijek moći ili bar još izvjesno vrijeme dok se skroz ne odviknem. Možda je to i najbolje riješenje; samo se izgubiti negdje; nema hrane, nema riganja. Vidim da su neki kao i ja dosta zaglibili u riganje; ali opet vidim da je većina u nekoj drugoj fazi, u kojoj još ne teže k tome da prestanu nego se koprcaju u tome svemu; al dobro, gledam da sam i ja to nekako prošla, a sada kad sam u nekoj nadam se završnoj fazi, stvarno vjerujem da mogu prestati s tim. Jer sjećam se kako sam prije povraćala po dva ili čak tri puta dnevno. Katastrofa. I sad kad povraćam imam te glavobolje-to prije nisam imala. Da, povraćanje je bilo divno i krasno dok nisu došle posljedice, dok sam mogla to raditi bez razmišljanja i dok nisam mislila da će to ikako utjecati. A svi su mi tupili da se pazim. i vidim da je utjecalo; treba sad to srezati. Ma uspijet ću, dosta je bilo više tog natezanja! Idem sad, moram učiti...da, baš sam razmišljala da bi vas voljela upoznati...ali ja sam s mora a vi vjerovatno svi iz Zg uglavnom...tako da je to malo sjebano...
Pusa svima!

Neko vrijeme me nije bilo jer jednostavno nisam znala šta da pišem; šta napisati o nečemu šta se stalno ponavlja i moguće je i predvidjeti bez ikakvih suvišnih rečenica; jer da, jedan začarani krug i stalno se vraćam na početak i dolazim do kraja, pa se opet vraćam...
Opet manje rigam i o zato jer sam manje doma; žalosno je da je to jednini način da se održim dalje od wc-školjke. Ali je. Kad trebam puno učit i kad me svladaju obveze-povraćam. Kad je sve ok-nekad povraćam iz dosade. Sad sam stvarno zapela da skinem te 2 kg koje još uvijek nisam skinula čisto iz nekog stalnog trganja između želje da smršavim i želje da jedem normalno i ne opterećujem se; jer primjećujem da čim malo počnem brijati na dijete i tako to-odmah kao da postajem neka druga osoba, neka namrštena, opsjednuta izgledom, i najmanja kriva vlas na glavi me iznervira...a ne želim to. Zar je to toliko povezano? Zar ne možeš biti lijep i sretan istodobno? Da, neki mogu, njih smatram na nekom višem nivou definitivno...
Počela sam pit i onaj tonalin i baš me zanima kako će to djelovati....