Primjećujem da sam u zadnje vrijeme više zadovoljna nego nezadovoljna. Pozitivnija sam i opuštenija s drugim ljudima. Nekako se mijenjam...i stvarno mislim da je to zbog riganja. Tj ne riganja. Jer to radim 1-2 puta tjedno. Najviše. Nadam se da će tako ostat i da se može samo smanjit. Stvar je u tome šta stalno bježim iz kuće da se ne dovedem u situaciju da rigam. Nadam se da ću to uvijek moći ili bar još izvjesno vrijeme dok se skroz ne odviknem. Možda je to i najbolje riješenje; samo se izgubiti negdje; nema hrane, nema riganja. Vidim da su neki kao i ja dosta zaglibili u riganje; ali opet vidim da je većina u nekoj drugoj fazi, u kojoj još ne teže k tome da prestanu nego se koprcaju u tome svemu; al dobro, gledam da sam i ja to nekako prošla, a sada kad sam u nekoj nadam se završnoj fazi, stvarno vjerujem da mogu prestati s tim. Jer sjećam se kako sam prije povraćala po dva ili čak tri puta dnevno. Katastrofa. I sad kad povraćam imam te glavobolje-to prije nisam imala. Da, povraćanje je bilo divno i krasno dok nisu došle posljedice, dok sam mogla to raditi bez razmišljanja i dok nisam mislila da će to ikako utjecati. A svi su mi tupili da se pazim. i vidim da je utjecalo; treba sad to srezati. Ma uspijet ću, dosta je bilo više tog natezanja! Idem sad, moram učiti...da, baš sam razmišljala da bi vas voljela upoznati...ali ja sam s mora a vi vjerovatno svi iz Zg uglavnom...tako da je to malo sjebano...
Pusa svima!
Post je objavljen 02.06.2006. u 10:01 sati.