Fran i Ivor u akciji
nedjelja, 19.04.2009.
A zašto mi ne živimo na selu?
|
Danas smo trebali ići u Zagreb na Goljak. Ali je naša mala mrvica ponovo bolesna, pa smo to morali odgoditi. Ovaj mjesec ništa skoro nismo vježbali :-( Ivor je ponovno imao laringitis s temperaturom, u srijedu je primio bocku dexića za lakše disanje, a u petak na kontroli ponovo, te je nakon vađenja krvi dobio antibiotike.... Danas mu je već puuno bolje, pa smo odlučili iako je Zagreb otkazan malo proskitati do sela na ručak kod rodbine moga mužića. Kako god se okrene Slavonika nam je bila "suđena" danas, ma naravno da nismo morali tuda, ali kako ne isprobati novu autocestu kada je u nama pravom smjeru. Dvije fotke autoceste (naravno sve je ravno, pa u Slavoniji smo):   Toliko smo brzo prošli tu jednu dionicu (plaćenu 4 kn), da više puno fotki nije ni bilo. Ali ono što smo vidjeli nam se jako svidjelo, cesta je super, a pogotovo nas veseli ideja o samo nekih 2 sata do Zagreba. Ne znam zašto je jarak toliko zanimljiv, ali samo da znate je i to jako  Jedino je ipak malo bojažljivo pitao da li može jaaaako brzo doći voda u kanal...Prvo smo naravno zasjeli za stol, a onda tek sve ostale aktivnosti. Već ste mogli primijetiti da dok papamo ne stignem misliti na fotkanje. Ali, dočekao nas je stol prepun svega, domaće kokošje juhice, kuhano meso, sos, sarma, pečenje, janjetina uz nekoliko vrsta salata.... i naravno kolači. Ivor je klopnuo ručak prije polaska, ali Fran je očito gladan i nestrpljivo iščekuje  Ivor, iako nije ručao, kolačima nije mogao odoljeti, SAM JE JEO:  Nakon klope, Franu je baš dobro sjelo dodavanje loptom, tati baš i ne, ali tko ga pita  Obišli smo i domaće životinje, a neke smo i uslikali: Malo smo i traktore "vozili", točnije njih 3. Pomoć u penjanju na traktor je naravno suvišna:  Odmah se uživio u ulogu pravoga traktoriste:   Ali, nije Fran dugo bio jedini u traktoru, a ni jedini vozač:   Pa onda i u manji traktorčić:   U taj manji tata nije stao, a mene nigdje nema, jer ipak je to meni bilo sve malo prljavije od dovoljnog, ja sam samo slikala.  Na kraju je i kiša već jače padala, a Ivor je očigledno bivao sve umorniji, pa smo se ubrzo uputili kući. Pitanje u autu je bilo:"Mama, a zašto mi ne živimo na selu?" |
