u skitnji
|
lutanja. preljetanje silazaka. uspon atomima mraka. drvene škure kao vrata na prozorima. kamene kuće i prevrnuti brodovi, sjene fenjera na asfaltu, oštra skretanja, psi kovrđave dlake i uzdignutih repova, u labirintima rane večeri srce zapeto u petama ka odlasku, u bijegu zatečena mreža rješenih zagonetki kao treperenje u pozadini 'bilo bi mi lakše da se ne vidimo - pošto previše želim da se viđamo', možda razum ponekad nije logičan? naučila sam vrtiti se oko vlastite osi prepuštena samo vlastitoj inerciji, bez napora, bez mučnine, vrtoglavica zaustavljene jednim odlučnim fokusom u centar, ali za mene je bilo već kasno: već sam zavoljela tvoju vojničku ljušturu i stoičko držanje no matter what, i ljepljivu mekoću šećerne vune unutra, oči bebe na polu svijeta, plave i vatrene usred mrzline disanja, srce u konceptu razuma: razum u sjecištu srca; osjećam te kao pomicanje ključa u ključanici rešetkastih vrata, pogled kroz kamene zidove, rub mora gdje se sva geometrija pretvara u raspršene kapi posve proizvoljnim uzorkom: kiša u klinču sa zemljom neke daljine kao pjegice na licima ljuljački razlivena u mrlje, mokrina: ponovo su bile dvije - to je znak; u okukama, kada naginjem goodfeelingu, vidim nas kako sjedimo jedno pokraj drugog i držimo se za ruke, ja kakogod, a ti uvijek u svojim crnim papučama i onom modrom bademantilu. ...želim te naći na kraju ovog traženja. |
just breathe
|
cijeli se jedan svijet od dva dana napuhao između nas poput tvrdog balona oštrih rubova. usidreni u stranu nismo laktove uspjevali utopiti ni u jastucima. neprestano smo se vraćali u sjedeću poziciju - protegnuti se, zapaliti cigaretu, otpiti guc. tisuću đavala, tisuću... nismo se morali dugo rastajati, već smo došli svatko za sebe. ulica nas je brzopotezno razvela suprotnim krajevima, svatko na svoje malo mjesto ispod parkirnog sata. djeca 21. stoljeća. 'nije dobro, ali je najbolje', rekao je selimović. nagriza me simetrija brojeva i ponavljam se revnošću. treba pobrati kiwi i sačuvati nepca sljubljena. u zemljinoj utrobi već započinje proljeće, utješne li pomisli. mislim da sam zadržala neki dio tvog pogleda na obrazu. isprva mi se činilo kao nestašluk, sad vidim da je ozbiljno. onda zatvorenih očiju mislim na zmijonoše kako traže svoje mjesto pred suncem i mislim da možda još ima vremena za sve. |
na pjaci od stanja
|
sabrati i dvice i nule i jedinice i proći: mogu kad nemam drugog izbora, neodređen osjećaj: samo ići, postupaj kako pamtiš osjećanje ugodno, sabirati i oduzimati jedino za to se isplati |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.