let u boji naopačke

stvarnost halucinacije


odlučila sam te voljeti ispočetka, od predgovora;
ustvari, ne znam da li sam to odlučila ili se kolektivna svijest mijenja
i stvari opet počinju otpočetka?
kad zamislim Sad vidim raskršće bez semafora i traka
i skretanje na desno koje osjećam u ramenima
iako zakrećem pogled pravo
i razmišljam o bijelim kamenim stepenicama.
kada bismo znali na kojem smo poglavlju,
zar ne bi izostao faktor iznenađenja i napetosti?
da li ovako osjeća nedostajanje ili samo fantaziram?

30.12.2010. četvrtak

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #
x.x.x.

kada bih se barem bez razmišljanja mogla zateći u šumi,
mislim da bih imala toliko toga za čuti od drveća,
želim popucati u kori taman onoliko koliko treba
za doživljaj mudrosti, smrtnosti, trajnosti kao podizanja vrijednosti.
kad raširim prste na pozadini od burovitog neba
kao da razapnem neku svoju krošnju iz debla mog tijela.
osjećam se veoma prizemljeno,
i to mi je dosadno i ugodno istovremeno.

'dobra', kažeš,
i ja ti nemam više što reći. drago mi je da misliš da je tako.

a bilo je nešto o vještini...
kada bi se barem sve ovo dešavalo na livadi,
šuma bi opkolila naše misli
u krug,
obruč.

15.12.2010. srijeda

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #
teaparty, darling
ruža je prpošna na zidu i na vjetru.
kršćanin mora spasiti samo jednu dušu.
iza drvenih vrata sakrili smo vrijeme koje će nas spasiti.
bugenvila je nježna na zidu na vjetru u mraku.
radujemo se malom i sjenama uskih ulica.
labirinti se raspredaju odvodeći u nove vijuge.
grad odjekuje ključem u bravi, ulaz para noć.
cipele trebaju odmor od zebri na cestama i žirafa u koracima.
san je na vrhu stepenica desno od mraka.

voda ključa na štednjaku.
vrijeme je za čaj. 2:45 ujutro.

08.12.2010. srijeda

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #
obradovanje

spavati na leđima i smješiti se nebu.
pokrala bih ti sve deke i ostavila vas gole jednog pred drugim,
da konačno oborite sve zvijezde od kojih već predugo sljepite.
postoji prostor između nas koji ćeš premostiti rukom na trbuhu.
onda kad budemo željeli ostajati, mi ćemo ići;
zvuči zlokobno poput zavjeta.
okrenuti buri, mi upijamo svježinu i ne marimo za mnogo
u snu.
smiješimo se, i jeka iza nas.



01.12.2010. srijeda

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #