let u boji naopačke

x.x.x.

kada bih se barem bez razmišljanja mogla zateći u šumi,
mislim da bih imala toliko toga za čuti od drveća,
želim popucati u kori taman onoliko koliko treba
za doživljaj mudrosti, smrtnosti, trajnosti kao podizanja vrijednosti.
kad raširim prste na pozadini od burovitog neba
kao da razapnem neku svoju krošnju iz debla mog tijela.
osjećam se veoma prizemljeno,
i to mi je dosadno i ugodno istovremeno.

'dobra', kažeš,
i ja ti nemam više što reći. drago mi je da misliš da je tako.

a bilo je nešto o vještini...
kada bi se barem sve ovo dešavalo na livadi,
šuma bi opkolila naše misli
u krug,
obruč.

15.12.2010. srijeda

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>