let u boji naopačke

u skitnji
lutanja. preljetanje silazaka. uspon atomima mraka.
drvene škure kao vrata na prozorima. kamene kuće i prevrnuti brodovi,
sjene fenjera na asfaltu,
oštra skretanja,
psi kovrđave dlake i uzdignutih repova,
u labirintima rane večeri srce zapeto u petama ka odlasku,
u bijegu zatečena mreža rješenih zagonetki
kao treperenje u pozadini

'bilo bi mi lakše da se ne vidimo - pošto previše želim da se viđamo',
možda razum ponekad nije logičan?


naučila sam vrtiti se oko vlastite osi prepuštena samo vlastitoj inerciji,
bez napora,
bez mučnine,
vrtoglavica zaustavljene jednim odlučnim fokusom u centar,
ali
za mene je bilo već kasno:
već sam zavoljela tvoju vojničku ljušturu i stoičko držanje no matter what,
i ljepljivu mekoću šećerne vune unutra,
oči bebe na polu svijeta,
plave i vatrene usred mrzline disanja,
srce u konceptu razuma: razum u sjecištu srca;
osjećam te kao pomicanje ključa u ključanici rešetkastih vrata,
pogled kroz kamene zidove,
rub mora gdje se sva geometrija pretvara u raspršene kapi
posve proizvoljnim uzorkom:
kiša u klinču sa zemljom neke daljine
kao pjegice na licima ljuljački razlivena u mrlje,
mokrina:
ponovo su bile dvije - to je znak;
u okukama,
kada naginjem goodfeelingu,
vidim nas kako sjedimo jedno pokraj drugog i držimo se za ruke,
ja kakogod,
a ti uvijek u svojim crnim papučama i onom modrom bademantilu.


...želim te naći na kraju ovog traženja.

15.01.2011. subota

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>